piše: Slobodan Vasković
Predsjednik Osnovnog suda
Milan Tegeltija sluga je tajkuna i aktuelnog Režima. Tegeltijin zadatak je da
štiti njihove interese, za šta je bogato nagrađen ne samo finansijski, već i
institucionalno-Režim, preko svojih ljudi u Visokom sudskom i tužilačkom
savjetu, obezbjeđuje da on ostane na čelu Osnovnog suda, premda je primjerenije
da se nađe na nekoj od optuženičkih klupa u toj instituciji.
Zauzvrat, Tegeltija sređuje
„sertifikate o poštenju“ svima onima iz tog miljea, koji osjećaju „duševnu bol“
zbog pisanja medija o njima. Samo je u Tegeltijinom sudu moguće da presuđeni
otmičar Mićo Kraljević bude označen „kao pošten i častan“; da Stanislav Čađo
dobije sudske procese, iako nije donio nijedan jedini dokaz da je bilo ko šta o
njemu rekao/napisao/izjavio; Samo je u Tegeltijinom sudu moguće da novinari
izgube procese, zbog tekstova u kojima su se referisali na presude istog tog
Osnovnog suda u Banjaluci, samo je u Tegeltijinom sudu moguće da učesnici
raznih procesa marširaju hodnicima te institucije naoružani do zuba, samo je u
Tegeltijinom sudu moguće da nestaju dokumenti iz spisa, da ispare testamenti,
da izgori soba sa dokaznim materijalom...
Milan Tegeltija ubijeđen je
da je žestok momak, da je „zajeban“, da je „faca“, premda je riječ o
neiživljenom provincijskom gulanferu, koji sopstvene frustracije liječi teško
zloupotrebljavajući instituciju koju vodi.
Tegeltija ima tetovaže na
vratu, „vrlo zajebane“; Tegeltija ima izbrijanu glavu, kako bi ličio na svoje
idole sa potjernica; Tegeltija, pijan kao svinja, pjeva u kasnim noćnim satima
po banjalučkim restoranima, maltretirajući goste tih objekata; Tegeltija je
svakodnevno u društvu istinskih kriminalaca, narko dilera, utjerivača dugova,
kamatara... Ubijeđen da je Šef, premda ga ti, sa kojima sjedi, drže zadnjim
klovnom. Što on u suštini i jeste, ali je i vrlo opasan klovn, jer vlada
institucijom koja ljudima odsijeca glave.
slučaj Smiljanić
Branislav Smiljanić zvani Ćelo iz Banjaluke osuđen
je 14.03.2014. godine u banjalučkom Okružnom sudu na 14 godina zatvora i novčanu kaznu od
20.000 maraka zbog zelenaštva i iznuda. Smiljaniću je produžen pritvor u kojem se
nalazi od septembra 2012. godine.
Milan Tegeltija,
predsjednik Osnovnog suda u Banjaluci, reagujući na tekst
"Nezavisnih", u kojem stoji da je u nekoliko navrata bio upozoravan
na svoje bliske kontakte sa Branislavom Smiljanićem, osumnjičenim za iznude od
Banjalučana, navodi u pisanoj izjavi, dostavljenoj našoj redakciji, da u
Banjaluci razgovara sa mnogim ljudima iz svih sfera života.
"Za Branislava
Smiljanića, kojeg sam slučajno na javnom mjestu upoznao u društvu ljudi koje
sam odranije poznavao, prije nekih godinu dana, nisam sam znao niti još znam da
li, kome i pod kojim uslovima posuđuje novac, da li ga i kako naplaćuje i tako
dalje, a što je još predmet sadašnje istrage i kasnijeg eventualnog optuženja i
suđenja", navodi Tegeltija.
On dodaje da Smiljanić
u to vrijeme nije bio optužen ni u jednom postupku na Osnovnom sudu Banjaluka.
"Naglašavam da
su svi moji kontakti sa Branislavom Smiljanićem bili potpuno javni, na javnim
mjestima i u društvu više ljudi, jer nikad nisam imao šta da krijem. Takođe,
radi se o licu koje tada, a ni do danas još nije kažnjavano. Nikad me niko, ni
iz Tužilaštva ni iz policije ni službeno ni privatno, nije upozoravao na
navodne 'bliske kontakte'. Naglašavam da Branislava Smiljanića uopšte nisam ni
vidio pet ili šest mjeseci", ističe Tegeltija. (Nezavisne novine 27.09.2012.)
Tegeltija
je tada slagao. Nije tačno da je Smiljanića poznavao samo godinu dana, kako je
tvrdio, već mnogo mnogo duže. Uz to, Tegeltija je u nekoliko navrata bio gost
na Smiljanićevom imanju kod Kneževa. Smiljanić se redovno sastajao sa
Tegeltijom u njegovoj kancelariji u Sudu u Banjaluci. I o svemu tome postoje
dokazi.
Tegeltija
je, nakon Smiljanićevog hapšenja, “oprao ruke” od njega, a krajnje je upitno da
li je i sam imao koristi od Smiljanićevih “poslova” i da li će narečeni
odležati i njegov dio?!
Nažalost,
to Okružno tužilaštvo Banjaluka nije istražilo, premda se u presretnutim Smiljanićevim
telefonskim kontaktima, izuzetno često nalaze i razgovori sa Tegeltijom.
Kako
bi prikrili ove kontakte, iz Tužilaštva su emitovali brojne informacije o
Smiljanićevim vezama sa policajcima. Tako je inspektor Ognjen Kos mjesecima
razvlačen po medijima, iako protiv njega nije podignuta nikakva optužnica.
Imena određenog broja policajaca stalno su isticana i u sudnici, ali nikada i
ime Tegeltije.
Stoga
sam 18.01. ove godine uputio dopis Tužilaštvu (vidi dodatak) u kojem sam zatražio odgovor zbog čega se tokom procesa
Smiljaniću ne pominju imena tužilaca i sudija sa kojima je bio u kontaktu, a
ističu imena policajaca?!
“Oštećena
lica su u pomenutom predmetu u svojim izjavama ukazivali na nezakonito
postupanje pojedinih ovlaštenih
službenih lica MUP-RS, te je ovu tezu (u pogledu pomenutih izjava) Tužilaštvo
dokazivalo Sudu, putem prezentacije monitorisanih razgovora (između optuženog i
ovlaštenih službenih lica). Oštećeni
nisu iskazali sumnje u pogledu postupanja bilo kojeg konkretnog sudije
ili tužioca”, odgovoreno mi je, između ostalog, iz Tužilaštva.
Pitanje
je zašto Tužilaštvo nije detaljno istražilo veze između Tegeltije i Smiljanića
i zašto je sve vrijeme prikrivalo razgovore njih dvojice? Svakako nije bilo za
očekivati da “oštećeni” navode da ih je Tegeltija tukao, ali bi bilo
interesantno saznati uz čiju pomoć je Smiljanić preveo na sebe imovinu koju je
uzeo od oštećenih, kako je to tokom suđenja tvrđeno? I kakva je Tegeltijina
uloga u tome?
paljenje Suda
Nikada
javnost nije saznala kako je došlo do paljevine sobe sa dokazima iz brojnih
krivičnih djela, u Osnovnom sudu u Banjaluci.
Požar u Sudu je izbio 04. 11. 2010. godine.
Tada je dežurna tužiteljka Okružnog tužilaštva Banjaluka Snježana Petković
izjavila da je podmetnut i da su u tom nedjelu učestvovala najmanje dva lica.
U
požaru su izgorjeli mnogi materijalni dokazi iz krivičnih postupaka. Iako su
vatrogasci brzo intervenisali i lokalizovali vatru, više od pola sata u sudu su
odjekivale manje eksplozije, jer je vatra zahvatila i naoružanje koje je bilo
deponovano kao dokazni materijal.
Tegeltija
je rekao tada “Sud nema 24-časovnu zaštitu Sudske policije, jer nema dovoljno
ljudi, pa je u skladu sa svojim resursima Sud obezbjedio čuvarsku službu koja
je angažovana 24 časa dnevno”.
Znači,
Sud je imao zaštitu sve vrijeme, ali su dva NN lica uspjeli da razvale prozore
i zapale prostoriju sa dokazima. U kojoj se nalazila i zaplijenjena droga.
Niko
nikada nije saopštio da li su i koji slučajevi pali na Sudu zbog paljenja
prostorije sa dokazima? I kako je moguće da do danas nisu otkriveni počinioci?
Kako
je uopšte moguće da Tegeltija ostane na čelu Suda, a dozvolio je svojim nemarom
(neadekvatnim obezbjeđenjem) da kriminalci hladno zapale dokaze?!!! (nastaviće se)
Dodatak – Odgovori Tužilaštva
Broj: IT 13/14
Datum: 22.01.2014.
Banja Luka
N/r Slobodan
Vasković, novinar/bloger
Predmet: Odgovor na zahtjev za pristup
informacijama-dostavlja se
Povodom zahtjeva za pristup
informacijama koji ste uputili Okružnom tužilaštvu Banja Luka,dana 18.01.2014. godine,
i postavljenog pitanja:
1.
Zbog čega
tužilac Miodrag Bukarica u slučaju „Smiljanić“ ne suđenju prezentuje isključivo
transkripte razgovora optuženog sa pripadnicima MUP-RS, a ne i sa sudijama i
tužiocima,koji su posnimani tokom rada na ovom predmetu?
u skladu sa članom 4 i članom 14 Zakona o
slobodi pristupa informacijama (Službeni Glasnik RS br.20/01) obavještavamo
Vas;
-u predmetu optuženog
Branislava Smiljanića sudski postupak pred Okružnim sudom Banja Luka, je u
završnoj fazi izvođenja dokaza.
-Na
glavnom pretresu koji za zakazan za 24.01.2014.godine, biće izvedeni dokazi
odbrane (saslušanje vještaka) kao i dokaz Tužilaštva (saslušanje ovlaštenog
službenog lica koje je po nalogu Tužilaštva obavljalo analizu monitorisane
telefonske komunikacije).
-Oštećena
lica su u pomenutom predmetu u svojim izjavama ukazivali na nezakonito
postupanje pojedinih ovlaštenih
službenih lica MUP-RS, te je ovu tezu (u pogledu pomenutih izjava)Tužilaštvo
dokazivalo Sudu, putem prezentacije monitorisanih razgovora (između optuženog i
ovlaštenih službenih lica). Oštećeni
nisu iskazali sumnje u pogledu postupanja bilo kojeg konkretnog sudije
ili tužioca.-
S poštovanjem, Službenik za
informisanje Maja Đ. Vidović
