piše: Slobodan Vasković
1.
Zahtjev NDP-a da dobije garancije za premijersku poziciju, sedam mjeseci prije izbora, najblaže rečeno, je nepristojan.
Iz prostog razloga što ne postoji nijedan jedini razlog da NDP dobije poziciju premijera, ali postoji milion miliona da ne dobije.
2.
NDP nije čak ni žaba koja pokušava biti bik; Više je punoglavac u toj priči.
3.
Ono što je poražavajuće jeste otvoren napad na kandidate Saveza za promjene, primarno Vukotu Govedaricu, koji u potpunosti korespondira sa atacima luzera svih luzera Ognjena Tadića. I “Poslednjeg Papka” Borislava Bojića.
4.
Ni NDP nije u mnogo boljoj rejtingsituaciji od Tadića, predsjednika “stranke” bez Skupštine; NDP je poodavno u Teškom Odronu i bilo bi korektno, kada već ističu navodne rejtinge drugih (potpuno netačno), da saopšte sopstveni. Tačno. Koji je daleko od cenzusa. Donje crte.
Uzgred, vrlo vrlo je čudno da je NDP-u Vukota Govedarica “ključni problem”, kao što je to i SNSD-u!
5.
NDP-ov ucjenjivački kapacitet je ništavan - oni ne mogu iskontrolisati ni lokalne organe (koji su im još preostali), niti kako će usmjeriti (za predsjedničke nivoe) to malo glasova što još imaju, tako da bi trebalo da su sretni da uopšte ostanu dio SzP-a, umjesto što lešinare, nadajući se da će uplašiti SDS i PDP.
6.
Govedarica je vrlo pristojno odbio njihove ucjenjivačke strelice; Trebao je to uraditi mnogo brutalnije.
Uzgred, popusti li pred ucjenama te odronstranke, onda njegova kandidatura gubi svaki smisao. Kao i nominacija Mladena Ivanića.
U tom slučaju bi se kandidati SNSD-a “prošetali” kroz izbore.
7.
NDP je najavio da će, ukoliko SDS i PDP ne prihvate njihove uslove, sami izaći na izbore. Bilo bi to perfektno, jer bi se pokazalo da je stvarna snaga NDP-a ništa. Ili, ako više volite, vanparlamentarna.
8.
NDP-ov niski nastup nije donio nikakvu korist SNSD-u; Minornu, u najboljem slučaju, iako je na pravcu djelovanja najjače režimske političke stranke u ovom entitetu; SNSD je i dalje izborni favorit, uprkos tome što im lagano pada rejting.
9.
NDP-ova javna ucjena u stvari je njihovo otvoreno nuđenje Marku Paviću, kojeg, očito, doživljavaju kao šlep službu, jer je u poslednje vrijeme primio nekoliko “Papaka” u redove DNS-a.
10.
Sve u svemu, ono što je NDP ponudio nije nikakva “odgovorna politika”, već najjeftinija konfekcija, odavno satrula u podrumima ovdašnje antipolitike, dominantne u Republici Srpskoj.
11.
Za razliku od minornog NDP-a koji javno ucjenjuje, primarno SDS, a donekle i PDP, DNS, višestruko jača stranka od NDP-a, ni na koji način javno ne ucenjuje SNSD; Još manje javno ruši njihovog obznanjenog kandidata Milorada Dodika (za člana Predsjedništva BiH), kao i Željku Cvijanović, premijerku i najvećeg favorita SNSD-a za kandidata za predsjednika RS.
Ne čine to, premda, nezvanično, smatraju da su šanse Cvijanovićeve nevelike.
Ne čine to, iako, kao druga po jačini stranka vladajuće Koalicije, potražuju jednu od predsjedničkih pozicija, svjesni da više niko/nijedna stranka ne može sama dobiti izbore. Čak ni SNSD, uprkos činjenici da trenutno imaju najveću podršku birača.
12.
DNS dosad ni na koji način nije ucijenio SNSD, premda je Dodik nekoliko puta najavio da će njegova stranka imati oba predsjednička kandidata.
DNS, primarno, preferira pregovore, pa tek onda konačne odluke. Što je i logično i politički najisplativije.
13.
Režim, stranke koje ga čine, uprkos brojnim međusobnim, ali i unutarstranačkim problemima, koji su itekako veliki, otrovni, nerijetko i nepomirljivi, pokazuju mnogo više strpljivosti i javne tolerancije jednih za druge, za razliku od onih koji se nazivaju Opozicijom, iako je veliko pitanje da li baš svima takav prefiks i pripada.
14.
U toj i takvoj Opoziciji, nažalost, premnogo je Samozvanih Generala koji nijednu bitku nisu dobili već decenijama. I koji, teško frustrirani tom notornom činjenicom, pokušavaju srušiti kandidaturu Govedarice i njegove šanse čak sedam mjeseci prije izbora (u mnogo manjoj mjeri i Ivanićeve?!); Očito smatrajući da bi ponovni gubitak izbora uspio sakriti njihovu sopstvenu nedoraslost. I nužnost konačnog odlaska sa političke scene, otvaranja prostora mlađima, sposobnijima i, što je i najvažnije, iskrenijima.
15.
Možda se sve ovo moglo reći jednostavnije: Najveći Vukotin grijeh, i kod Režimu i u Opoziciji, jeste što je mlad i što ima političku budućnost; Grijeh je utoliko veći, jer mnogo njih, sa obje strane Crte, trči svoj zadnji krug.
Sa čim nikako da se pomire, smatrajući da svi mogu da budu klonovi Arie Livnea.
