среда, 14. март 2018.

Kum, Kotao, Stenoza i poneki Kamikaza

piše: Slobodan Vasković



1. 
Milorad Dodik ponudio je štošta Marku Paviću za koalicioni dogovor i zajednički izborni nastup, osim predsjedničkih nominacija i pozicije premijera Republike Srpske.

Praktično, ponudio mu je mrvice.

2.
Dodikova “vizija” je: On (Dodik) u Predsjedništvu BiH (ukoliko pobijedi vidjeće da li će i ostati), a Željka Cvijanović na poziciji predsjednika RS.

Tako bi Dodik objedinio funkcije srpskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika RS i sa obje rukovodio. I to iz Palate predsjednika, gdje sada nema mjesta za aktuelnog srpskog člana Predsjedništva, ali bi se našlo za Dodika, nakon oktobra. 

Hm, pitanje je gdje bi, u takvom raspletu, završio novi predsjednik?! U nekom Ćošku?!

3. 
Ove “stambene dileme” manje su bitne od činjenice da je Pavić odbio Dodikov prijedlog; Jer Pavića interesuju samo dvije pozicije: Ili predsjednik RS ili predsjednik Vlade RS. Ili/IIi je za Dodika neprihvatljivo.

I nije za čuditi, jer bi to značilo predaju dobrog dijela Upravljačke Konzole Režima.

4. 
Uz rečeno, Cvijanovićeva je gotovo pa neprihvatljiva za Pavića, ali bi je nekako “progutao” pod uslovom da DNS dobije premijersko mjesto; Što mu Dodik ne da. Ni pod kojim uslovima.

Da li će biti dogovora SNSD-a i DNS-a, prerano je za zaključivati. Naveo sam samo dio razloga sukobljavanja. Da ne pominjem trvenja oko udbaškog smeća.


5. 
Međutim, dogovor/nedogovor SNSD-DNS može da uslijedi tek nakon unutarstranačkog dogovora u SNSD-u, gdje još uvijek nije postignut konsenzus oko kandidata za predsjednika RS; Što se tiče Dodika i sarajevske kandidature, on i dalje neprikosnoveno bira sopstvene pozicije.

Ali više nije neprikosnoven po pitanju izbora za druge funckije.

6.
Unutar SNSD-a veliki je otpor kandidaturi Cvijanovićeve. On, prije svega, dolazi od Igora Radojičića, gradonačelnika Banjaluke. 

7.
Otvorenom podrškom Cvijanovićevoj, Radojičić bi sam sebi isjekao vene - i to dužinom, a ne poprijeko. Prilično mazohistički bi sve to izgledalo.



On je meta i sada: Trio Dodik-Cvijanović-Tegeltija i “hahapatriotsko-naftni-antisječka lobi” jurišaju na Radojičića iz svih pravaca. Svim sredstvima, pokušavajući ga strpati u neki od Kotlova. 

Gradonačelnik još nije ni pečen ni lešo i velika je prepreka kandidaturi Cvijanovićeve. 

8.
Ako bi ona bila izabrana za predsjednika RS, onda bi Zoran Tegeltija postao premijer; Uprkos svim kajama, radarima, fruktatrejdovima, klanovima, IT otimačinama i ostalim bijelim… što knjigama, što trafiking trendovima.

I da, funkcija bi, u tom slučaju promijenila ime - iz premijer u KUM!



U takvom raspletu Radojičića ne treba gurati ni u kakav Kotao; Red je da se sam baci u neki od njih, jer mu ništa drugo ne bi ni preostalo. 

Što je Gradonačelniku itekako poznato.

9.
Mala digresija: Ukoliko bi Tegeltija ikada postao premijer, onda bi Francisko Parodi, rezidentni predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda u BiH, sasvim sigurno bio ministar finansija u Vladi RS. 



Nije nikakva Parodi(ja), jer je Parodi itekako zadužio Tegeltiju, izigravajući njegovog porptaprola - od smjene Duška Šnjegote, pa sve do skrivanja prenosa ovlaštenja sa Agencije za bankarstvo RS na Centralnu banku BiH.

Plus još neki poslovi, o kojima tek slijede priče.

10.
Nije da Parodi dosad nije nagrađen za sve te silne usluge, ali ministar finansija…

Parodi bi se odlično slagao sa Draganom Lukačem, koji bi zadršao resor Samostalne trgovinske radnje, u šta je pretvoren MUP RS. Plus radare i kamere i još nekoliko vrlo unosnih poslova, koji imaju veze sa transportom, plus Kama Sutra i Kama prekoSutra.

11.
Da rezimiram - Dodik treba prvo dogovoriti u svojoj kući, pa tek onda sa Pavićem. A što se tiče takozvanog Patriotskog bloka, (sastavljenog s koca i konopca, mahom od isluženih udbaša i sitnih dostavljača), treba znati da je to ideja Nikole Špirića (svi će iz tog bloka nositi značke sa njegovim likom), a za finansije je zadužen Tegeltija (svi će iz tog bloka nositi bedž sa njegovim likom)!

12.
Nije vruće samo unutar SNSD-a i na relaciji sa DNS-om; Gori i u Savezu za promjene.

Svako malo Zdravko Kamikaza Krsmanović tvrdi da “NDP nije podržao još uvijek kandidature Ivanića i Govedarice”. I na taj način se zabija u Savez, pokazuje da je raskliman, a ne složan, što posebno nervira birače.

13.
Krsmanović je Bušido da je Mladen Ivanić trebao biti kandidat za predsjednika RS, a Mirko Šarović za člana Predsjedništva BiH. 



Vrlo čudan je taj njegov juriš na kandidata Vukotu, kojim najlošiju uslugu čini Ivaniću; Iz više razloga: NDP je u Savezu tek fusnota i ništa više od toga; Potom, stiče se utisak da Ivanić nije baš prespreman za derbi sa Dodikom, pa ga Krsmanović sada pokušava preusmjeriti na “lakši kolosijek” i spasiti harakirija; NDP emituje da je bliži ideji razvaljivanja fronta protiv Režima, nego njegovom učvršćivanju. 

NDP bi se mogao okarakterisati kao Stenoza SzP-a.

14.
Krsmanović djeluje kao eho Ognjena Tadića, koji je zaista burleskan: Tadić, koji je izgubio tri predsjedničke trke, usuđuje se nekoga nazvati Autsajderom?! I to Onoga zbog kojeg je dobio Politički nervni Slom, budući da je Taj, a ne Tadić izabran za predsjednika SDS-a; Uprkos svim onim pisanim Tadićevim autodijagnozama.

15.
Budimo realni, Tadić nije čak ni Autsajder, on je jedno veliko dembelsko Ništa! 


16.

Što li Krsmanoviću treba taj status, a što li Ivaniću da ga Krsmanović tako otvoreno potapa?! Ako je to uopšte pitanje, a ne promašena minijatura, jer je u njoj sve previdljivo i prepredvidljivo o tome šta bi bilo nakon izbora da je raspored kandidata SzP-a drugačiji.