piše: Slobodan Vasković
1.
Bilo je baš neprijatno gledati kako Aleksandar Vučić preko volje pruža ruku Miloradu Dodiku na srpskogrčkom privrednom forumu u Beogradu.
2.
Još neprijatnije je bilo vidjeti kako je Vučić jedva pogledao Dodika; Preciznije bi bilo reći kako je okrenuo glavu od njega tokom tog, preko volje, rukovanja.
3.
Najneprijatnije je bilo posmatrati kako Vučić sasvim namjerno okreće leđa Dodiku dok sjede u dvorani.
4.
Odnosi su tu otrovani zauvijek; Nema više popravke. Dodik je teško zloupotrijebio Vučićevo povjerenje, pruženu priliku nakon “političkog pobačaja” i zvanični Beograd za njega je, do daljnjeg, dalje od Tokija.
5.
Vučić je Dodika sveo na mjeru koja mu i pristaje - regionalnog problema čiji status se rješava, a epilog tog rješenja neće biti nikako povoljan po regionalni problem.
6.
Manje više je to poznato svima, čak i onim koji i dalje slijepo vjeruju da će Dodik i ovaj put naći “iglene uši”. Teoretski moguće, praktično neizvodljivo, a režimske laži o susretu Dodik-Cipras, samo dodatno potvrđuju sveopštu izgubljenost Hubrisovog Prototipa.
7.
Isto to potvrđuje i ponovni odlazak Željke Cvijanović u Vašington, na molitveni doručak.
Nikakve posebnosti u tome nema; Baš nikakve.
Posebno nije bilo potrebe da Cvijanovićeva, po povratku sa vašingtonskog blam-putovanja, insistira da je u SAD-u imala sastanke sa NEKIM, ali da ne može o tome govoriti, jer će ih sa TIM imati i “naredne sedmice kada će se desiti NEŠTO VAŽNO”.
“Naredna sedmica” je ova i ništa Važno u njoj neće uraditi Cvijanovićeva u Vašingtonu, sem nastavka blamaže, nešto laganijeg oblika. Dežavi.
8.
Režim je izgubio sva uporišta i nemaju pojma šta i kako dalje sa sobom. Čekaju da se stropoštaju.
9.
Na Dodikovo mjesto Glavnog Bukača pokušava da uskoči Mladen Ivanić prijetnjama da će Savez za promjene napustiti pozicije u bh. vlasti ukoliko dođe do revizije tužbe BiH protiv Srbije.
Ukoliko je Ivanić učinio sve što tvrdi po tom pitanju, onda od revizije nema ništa.
Desi li se da revizija ipak nekako dospije do Haškog suda, što bi bilo zaista politički katastrofalno, opet ne postoji razlog za napuštanje bh. institucija, jer bi one nastavile da funkcionišu i bez srpskih predstavnika. Tek bi to bila katastrofa po Republiku Srpsku.
10.
Interesantno je da Ivanić govori u ime Saveza za promjene, iako je svojevoljno napustio Savez, ima tome i više od godinu dana.
Njegov stav nikako se ne može tumačiti kao stav Saveza, a ako mu je do napuštanja, neka napusti. Ili se “zaledi”, kao Živko Radišić, svojevremeno.
Po RS bi najbolje bilo da on nikada i nije postao član Predsjedništva BiH.
Samo podatak da je na ambasadorska mjesta širom Svijeta imenovao osobe koje, većina, nemaju veze sa diplomatijom, ali imaju, mahom, lične veze sa njim, dovoljno svjedoči o njegovoj političkoj agendi.
11.
Da Ivanić samoinicijativno svojata Savez, indirektno je potvrdio Vukota Govedarica, lider SDS-a, koji je rekao da će, u slučaju revizije, doći do “novog pozicioniranja SDS-a u Savjetu ministara i bh. parlamentu” i to na način koji će biti u interesu Srba u BiH.
Vukota, očito, nije na Ivanićevoj liniji vatre, što je, izvan svake razumne sumnje, čvrst dokaz da politički ispravno promišlja.
12.
Ivanićevo naglo uskakanje u Savez i političko miješanje “baba i žaba” ukazuje da su se pojavile velike pukotine u njegovom planu da 2018. postane kandidat, a potom i predsjednik RS.
Nakon Dodika, ovom entitetu samo još Ivanić treba na poziciji predsjednika da bi pošast bila potpuna.
13.
Izetbegović je u sindromu “Tamnog vilajeta”; U velikoj mjeri on ga je i kreirao, a pitanje za njega je da li linija manjeg otpora sasvim moguće nosi mnogo više kajanja od one koja mu se u ovom trenutku čini neprihvatljivijom?!
Kakogod, Izetbegović nije politički uspio ništa napraviti, sem što je efikasno međusobno podijelio Bošnjake. Nije baš za pohvaliti se.
U istoj mjeri Dodik je izdijelio Srbe, a Dragan Čović Hrvate.
Pogubnost njihovih politika potvrđuje podatak da u ovom trenutku 70.000 građana BiH traži papire za iseljenje u Njemačku. A gdje su redovi u drugim ambasadama!
14.
Bilo kako bilo, vladajuća garnitura političara je na izmaku: Dodik, Izetbegović, Čović, Ivanić završavaju svoje političke karijere do kraja 2018. godine. Istina ne svi odjednom, već jedan iza drugog. Kojim redom nije ni bitno.
Važno je da se konačno uklone, kako katastrofa koju živimo ne bi dobila razmjere kataklizme.
15.
I još detalj - biće nam narednih mjeseci gore, što je uslov da bi bilo bolje.
Ostanite sa mnom.
