piše: Slobodan Vasković
 |
| foto: M. Kadrić (Avaz) |
Čak i da zanemarimo nemogućnost da se podnošenje zahtjeva u zadnji čas, nekoliko dana prije isteka roka, protumači kao potez povučen u “dobroj vjeri” (naročito kada za takvo što postoji presedan u slučaju zahtjeva za reviziju koju je El Salvador u sporu protiv Hondurasa uputio dan prije isteka roka); čak i da se smiješna konstrukcija o “akumulaciji dokaza” koju je izrekao Bakir Izetbegović može upakovati u podnesak koji bi sudije uzele u razmatranje bez da ga, uz novu traumu i ponižavanje žrtava, uz podsmijeh odbace zbog jasnog kršenja stavki 1 i 4 Člana 61 Statuta; dovoljno je pažljivije čitanje same finalne presude MSP-a iz 2007. godine, presude o nadležnosti iz 1996. godine, te površno istraživanje jurisprudencije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (Tribunal) u proteklih deset godina, da se sklopi vrlo jasna slika: zahtjev za reviziju nema nikakve šanse, i krajnje je vrijeme da se ovim sudskim postupkom prestane baviti kao nastavkom rata drugim sredstvima, napisao je Refik Hodžić, direktor komunikacija Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu sa sjedištem u Njujorku, u autorskom tekstu “Revizija koje nema”.
Refik Hodžić je nesporni autoritet u ovoj oblasti.
2.
Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, odlučio je da podrži reviziju i nastavak rata drugim sredstvima.
Izetbegović je tako otvorio vrata političkoj krizi, unutrašnjoj i regionalnoj, a kakav razvoj će ona imati ne zavisi samo od Izetbegovića, već i od srpskog faktora u BiH i Srbiji.
3.
Izetbegović tvrdi da Sakib Softić jeste agent BiH pred Međunarodnim sudom BiH u Hagu, dok Mladen Ivanić to osporava, insistirajući da bošnjački član predsjedništva BiH “vaninstitucionalno djeluje”.
Srpski predstavnici u BiH tvrde da je na djelu “Ustavna kriza”.
4.
Treba dokazati i “vaninstitucionalno djelovanje” i “Ustavnu krizu”, ali to je nemoguće vaninstitucionalnim djelovanjem i produbljivanjem Ustavne krize.
Srpski predstavnici, ukoliko imaju dokaze za svoje tvrdnje, moraju ih upotrijebiti koristeći institucije BiH. Sve drugo je mlin na vodu nastavka rata drugim sredstvima.
5.
Srpski predstavnici ne trebaju napuštati institucije BiH, jer bi to bilo pogubno, niti trebaju opstruisati njihov rad. Upravo te institucije su najjače uporište za sprečavanje nastavka rata drugim sredstvima. A to bi morao biti primarni cilj.
Samo na taj način može biti anuliran Izetbegovićev udar na mir i sva odgovornost prebačena na njega.
Uz to, iako situacija izgleda dramatično, ovo je izvrsna prilika da Srbi pokažu svoju privrženost Dejtonskoj BiH, što bi bio najsnažniji i najbolji odgovor na politiku koju Izetbegović vodi.
Sve izvan toga je raspirivanje krize kojoj teži Izetbegović. I koja je bez daha.
Izetbegovića je pregazilo vrijeme; Njemu ništa ne ide u prilog, niti postoji bilo šta što može spasti njegovu političku karijeru.
6.
Aleksandar Vučić nije prihvatio Izetbegovićev ratni izazov; Pozvao je na mir.
“Bez obzira na sve, uveren sam da ćemo umeti da sačuvamo naše državne i nacionalne interese, ali ćemo uprkos svemu, nastaviti da razgovaramo sa bosansko-hercegovačkim rukovodstvom u želji da trajno osiguramo mir na Balkanu. Ovom tužbom, uveren sam, mnogo više izgubila je BiH nego što bilo šta može da izgubi naša Srbija”, ocijenio je Vučić.
Vučić je matirao Izetbegovića.
Stvarne posledice tog Mata tek će uslijediti po Izetbegovića.
Dok Izetbegović pokušava udariti na mir, Milorad Dodik juriša na Aleksandra Vučića, optužujući ga za kreiranje “Zelene transverzale”; Izvorište za ovu morbidnu, lažnu, bolesnu optužbu nađeno je u Vučićevom prijedlogu da se Beograd i Sarajevo spoje autoputem.
8.
Dodik je sopstvene šljam-snage i rusofilni udbaški ološ, koji su sastavni dio njegovog okruženja i visoki funkcioneri njegovog SNSD-a - Sekte koja vlada Republikom Srpskom, usmjerio na Vučića, jer je srpski premijer prezreo njegovu politiku, razumijevajući da je ona usmjerena upravo protiv Srba. I protiv Srbije.
9.
Dodikov bezočni napad na Vučića i teške optužbe za “Zelenu transverzalu” su najpreciznija slika njegove politike laži, obmana i izdaja, koje on deceniju sprovodi: Vučić ga je spasao na izborima 2014., lani ga je spasao od protesta Opozicije i spriječio bankrot Republike Srpske, dajući novac u budžet ovog entiteta kupovinom obveznica; pomogao mu je na bezbroj načina, ali Vučić tada nije do kraja razumijevao sa kakvim Molohom ima posla. Na sve to Dodik je odgovorio zabijanjem noževa u Leđa Vučiću.
Sada Vučić konačno razumije da je Dodik taj koji je najveći srpski “politički pobačaj”!
10.
Dodikov napad na Vučića je nejak, on je slika njegovog dramatičnog političkog pada i MR mentalne bijede njegovog okruženja, u kojem su mržnja, rasizam, spremnost na likvidacije… prevlađujući dio; Dodik je nekada, prije četiri godine, imao snage da medijski udari na Vučića; Činio je to i preko beogradskih medija, ali danas on je tek lelujajuća sjenka nekadašnjeg moćnika.
11.
Vučić je prekrižio Dodika i to ovaj ne može da mu oprosti, kao ni Ološ kroz koji Dodik govori.
12.
Vučić će se, nakon izbora u Srbiji, pozabaviti Dodikom detaljnije. I njegovim Ološem.
Vučić je prisiljen na to, kako bi Dodika&Ološ spriječio da sprovedu referendum o otcjepljenju RS iz BiH za koji se pripremaju, i nanesu najteži udarac srpskim nacionalnim interesima.
13.
Vučić je jednoglasno podržan od Glavnog odbora SNS-a kao kandidat za predsjednika Srbije. Time je (u toj stranci) stavljena tačka na “Slučaj Nikolić”, koji je trajao 24 časa.
14.
Uprkos pokušajima da se to spriječi, Kraj rata je blizu. Ostanite sa mnom.
Dodatak: Borenović
Branislav Borenović pokazao se osobom bez ikakvog digniteta: Zorana Talića pokušao je smjestiti u kategoriju “Papak”, iako je stvarni Politički Papak upravo Borenović koji je dao prednost sponzorisanim funkcionerima PDP-a, pred onim koji su se časno borili za interese te stranke. I kojima je on, Borenović, bio najveći Neprijatelj, zbog sopstvene sujete.
Dok god bude marioneta Mladena Ivanića, Borenovićeve šanse da evoluira iz Političkog Papka u političara su nikakve.
