piše: Slobodan Vasković
1.
U tekstu “Aplikacija za nove politike”, objavljenom prije godinu dana (15.02.2016.), naveo sam sljedeće:
BiH je predala aplikaciju za članstvo u EU.
Svi su saglasni da je pred BiH jako dug put da postane član EU. Niko ni ne pominje jedan sasvim drugi, takođe, veoma tegoban put - promjenu politika nacionalnih elita unutar BiH, što je ključni uslov da BiH uopšte krene sa sadašnje tačke bilo gdje. Pa i u EU.
Šta bi, ukratko, značila ta promjena politika: Da Srpska politička elita konačno javno kaže da BiH nije nikakav neprijatelj, tamnica, antisrpska tvorevina… već država i Srba, koji treba da rade na njenoj izgradnji i razvoju, ako imaju namjeru da sačuvaju RS. Ako uopšte imaju namjeru da opstanu sa ove strane Drine.
Potrebno je da Bošnjačka politička elita odustane od politike viktimizacije i na unutrašnjem i na vanjskom planu, od prisvajanja BiH i prihvate činjenično stanje da u BiH, osim njih, žive i Srbi i Hrvati i brojni drugi narodi i da je BiH i njihova država.
Potrebno je da Hrvatska politička elita prestane da se ponaša kao da je, davnih dana, Zapadna Hercegovina anektirana od Republike Hrvatske i da, dok se čeka zvanično priznanje postojećeg stanja (“čije ovce toga je i livada”), oni imaju samo jedan zadatak: Urušiti svaki pokušaj uspostavlja BiH kao pravne države; države uopšte.
Koliko je realno da ti “radovi” na novim politikama počnu?
Sa aktuelnim političkim liderima potpuno je nerealno.
HDZ BiH, dok god je na njenom čelu Dragan Čović, neće odustati od “politike aneksije”.
SDA, dok god je na njenom čelu Bakir Izetbegović, neće odustati od “politike viktimizacije”, kao što ni SNSD i SDS, dok god su na čelu tih stranaka Milorad Dodik i Mladen Bosić, neće prihvatiti činjenicu da je RS sastavni dio BiH, nikako komšijska država i nikako njen arhetip neprijatelja.
To su činjenice, kao što je činjenica da BiH neće nestati. Što je potpuno suprotstavljeno jedno drugom. I ukazuje da bi trebalo promijeniti lidere, kako bi se došlo do novih politika, a samim tim i ostvarenja puta ka EU.
Naveo sam tada i da su Takve politike neodržive. Sada već i kratkoročno, jer je kriza uhvatila zamajac i narasla do neizdrživosti. A raste i dalje. Veliki lomovi tek slijede.
2.
Godinu dana nakon ovog teksta, Mladen Bosić nije više na čelu SDS-a; Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik, guše se u prevaziđenim, retrogradnim politikama, a veliki lomovi su počeli i odnijeće ih svu trojicu.
Budimo precizni: Dodik je već završio političku karijeru, iako, formalno, još uvijek bitiše na sceni. Dodik je u potpunoj izolaciji; Kao činjenica postoji jedino u izvještajima režimskih medija, koji su, odreda, neistiniti i, izvan toga, on na političkoj sceni više ne znači ništa.
Činjenica da može nanijeti još neku štetu takođe ne znači ništa, nakon sve štete koju je već počinio. I koja je od Republike Srpske napravila pustoš, zemlju u kojoj se mnogo češće nariče, nego pjeva.
3.
Izetbegović pokušava da se održi stalnim spinovanjem viktimizacije, koja se produkuje iz njegovog kabineta, ali se pokazuje da su efekti neprihvatljivi, štetni i rušilački. Izetbegović isključivo doprinosi samoizolaciji Bošnjaka, njihovoj getoizaciji. I ne dozvoljava uspostavljanje BiH kao države.
Pozitivna stvar je da je dio Bošnjačke Intelektulane Elite, među kojom su i istaknuti pripadnici vjerskog kruga, razumjeli svu štetnost Izetbegovićevih postupaka i otvoreno im se suprotstavili.
Taj otpor je vema snažan, svakim danom sve jači i realno je zaključiti da je Izetbegović, takođe, završio političku karijeru. Taj pritisak on ne može izdržati.
Njegov potez sa Revizijom presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, (kako god on završio, bilo/ne bilo podnošenja zahtjeva za reviziju), labuđi je pjev potrošenog, prevaziđenog političara, koji očajnički pokušava hibernirati razorene odnose u BiH, ne bi li sebe hibernirao kao jednog od kormilara.
Izetbegović pokušava odvući pažnju sa notorne činjenice da je, tokom svog mandata u Predsjedništvu BiH i na čelu SDA, jedino uspio podijeliti Bošnjake, suprotstaviti ih međusobno i to vrlo oštro, kao i sa činjenice da su njegove akcije kod Međunarodne zajednice/Zapada u kategoriji treš, ali i da je izgubio pozicije kod turskog vlastodršca Redžepa Erdogana, što je po njega, definitivno, tačka na kraj karijere. Ako se to uopšte karijerom može zvati.
4.
Djeluje da je Dragan Čović neuzdrman, ali samo djeluje, jer on od svog plana, u čijem je središtu Treći entitet, nije ostvario ništa i sve njegove politike su doživjele fijasko. Na nerealnim obećanjima, koja pokušava iznuditi opstrukcijom svakog napretka, Čović više ne može politički opstajati. I on je završio karijeru, a pečat na to će staviti Zagreb.
Zagreb će, u tišini, izabrati i njegovog nasljednika.
5.
Iako je Trojac na izmaku, ne naziru se njihovi nasljednici, ličnosti koje će se odmaći od politika čija je esencija uzurpacija institucija, kidnapovanje moći iz njih i zatucanost naroda na kojem se, “ideološki”, insistira, jer je zatucanost preduslov za uzurpaciju i kidnapovanje.
Istina, kod Bošnjaka se, u određenoj mjeri, ističe Denis Zvizdić, ali upravo je on primarna Izetbegovićeva meta, jer je digao glavu iznad prenisko postavljene ljestvice.
Značajan proces u Bošnjačkom političkom krugu je i organizovanje nezavisnih političara/načelnika, koji predstavljaju sve jaču opoziciju vladajućoj SDA; Mnogo jaču od one koja ima taj status i koja je u Federaciji BiH podjednako impotentna, nesposobna, neartikulisana i bezidejna kao i ona u Republici Srpskoj.
6.
Kod Srba se uopšte i ne nazire bilo kakva ličnost koja bi ponudila novu politiku, napravila snažan odmak od decenijske Šovinističke farse Jednog Lica, predstave u kojoj takozvana Opozicija tek statira.
Paradoks je da je toj poziciji od “poznatih” najbliži Igor Radojičić, koji je dio Režima, ali sa fusnotom iznad “R”! Interesantno je da je Radojičić, trenutno, mnogo više na udaru svojih, nego stranaka iz tzv. opozicije.
7.
Sve je jače raspoloženje za Trećim Blokom, kojem neće pripadati ni stranke okupljene oko Dodika, ali ni one iz raspadnutog Saveza za promjene, koje nisu iskoristile nijednu ukazanu šansu što im je pružila vlast na nivou BiH, čiji su aktivni učesnici.
8.
Vodeći ljudi Saveza i njihovi kadrovi pokazali su se, manje više, potpuno nesposobnim, mnogo sklonijim zadovoljenju sopstvenih interesa, frustracija, peglanju kompleksa i ostvarenju kriminalnoseksulanih tripova, nego odgovornom vođenju institucija.
Jedina korisna stvar koju su pripadnici nekadašnjeg Saveza učinili jeste opstajanje u institucijama BiH, što je Dodika svelo na mikron. Međutim, samo opstajanje ne može dugo biti svrha samo sebi, tako da su te stranke osuđene na dalje slabljenje, neke i na nestanak.
9.
Treći Blok je neminovnost, jer ni SNSD ne može još dugo opstati na Sektašenju kao matrici, niti Strah, kao najjači motivacioni faktor, koji ih drži na okupu, može još dugo biti faktor što sprečava raskol; Iz prostog razloga što Strah od Dodika prilično brzo uzmiče od Straha nakon Dodika, budući da je jedan dio SNSD-a itekako svjestan da je njihov lider već prošlost.
Uz to, SNSD je uspio višegodišnjim vulgarnim napadom na sve institucije i vladavinom po principima mentalne pornokratije uništiti Društvo, tako da su ispunili svoju osnovnu funkciju i ne postoje nikakvi resursi koji ih mogu održati na okupu još neko duže vrijeme.
10.
Treći Blok će se desiti prije izbora 2018. i za očekivati je da dobije i podršku Beograda. I Zapada.
Treći Blok, da se ne zavaravamo, može iznići samo na razvalinama stranaka Režima i razvalinama stranaka nekadašnjeg Saveza; Procesi (malih revolucija) unutar tih subjekata su već počeli i nezaustavljivi su.
Te (male) revolucije ne ogledaju se, trenutno, u nekoj vidljivoj pobuni (sem sporadičnih incidenata), već mnogo više u svijesti unutar stranaka da aktuelna rukovodstva nisu sposobna odgovoriti ambijentu koji zahtijeva nove politike i drugačije funkcionisanje stranaka, koje se, trenutno svelo, na slijepo služenje Liderima, sem SDS-a, u kojem je stvoreno nekoliko mini centara moći, što služe mini-Knezovima, nedoraslim bilo čemu. Čak ni stvaranju veće zločinačke organizacije, po uzoru na Dodikovu.
Ogroman broj mladih ljudi u svim strankama je razočaran, ogroman broj mladih ljudi, koji nisu politički organizovani, takođe, je razočaran i Oni se pomjeraju. Ka Trećem Bloku.
To je revolucija niskog intenziteta koja je nezaustvaljiva.
11.
Ako i ne dođe do formiranja Trećeg Bloka, što bi bilo jako loše, Izetbegović, Dodik i Čović su završili karijere. I Mladen Ivanić, kao bonus tih padova. Njima je, da budem precizan, već odzvonilo. Jer je sa njima nemoguće napraviti ni milimetar naprijed, samo kilometre unatrag.
Njihovim odlaskom konačno će završiti i rat u BiH.
12.
Kraj rata je blizu. Ostanite sa mnom.
Dodatak: Revizija
Pitanje koje se, kao ključno, ovih dana kandiduje glasi: Da li predstavnici Srba trebaju napustiti institucije BiH, ukoliko Izetbegović podnese zahtjev za reviziju?
Pitanje je potpuno besmisleno, ali ako se već insistira na traženju odgovora, on glasi: Ne trebaju, jer je BiH država i Srba, a njene institucije pripadaju i tom narodu.
Kada bi se napustile institucije BiH, tada bi se Izetbegoviću dalo za pravo što svojata cijelu zemlju, dalo bi mu se pravo na BiH i na taj način bi se, defakto, podržao njegov zahtjev za revizijom. Ostajanje u institucijama je najjači srpski argument protiv Izetbegovića i njegove antipolitike, pa i samog zahtjeva za revizijom, koji Srbi ne podržavaju.
Ostajanje u institucijama je demonstracija privrženosti Dejtonskoj BiH, koju Izetbegović, zajedno sa Dodikom i Čovićem, uporno pokušava srušiti.
Izetbegović, ma šta činio, preslab je za takav proces, kao i njegovi kamaradi, što je pokazala vrlo bliska prošlost.
Napuštanje institucija BiH nije uopšte pitanje, ali jeste pitanje zbog čega srpski predstavnici na svim nivoima nisu na vrijeme imali spremne odgovore na Izetbegovićevu amatersku improvizaciju (čije su namjere i ciljevi vrlo vrlo opasni, ali se neće materijalizovati), već i sami improvizuju, bez ikakvih jasnih obrisa “odgovora” koji “pripremaju”?
Da im je stalo nešto bi već smislili tokom ovih deset godina koliko traje rok za reviziju. Ovako…
