piše: Slobodan Vasković
1.
Administracija Donalda Trampa potvrdila je da je Milorad Dodik na “Crnoj listi” SAD-a.
Nije to nikakva nova, velika vijest, jer nije bilo ni za očekivati da Dodik, nakon što Tramp preuzme poziciju predsjednika, bude skinut sa “Crne liste”.
2.
Samo su analitičarski paceri, “Ološ elita” koja vlada Republikom Srpskom i ostala Režimska bratija, pokušavali Notornim Lažima stvoriti atmosferu da će se nešto promijeniti promjenom administracije.
3.
Istina, uložen je veliki novac u te Potemkinove kule Dodikove “bitnosti”, ali sve je to bilo pusto bacanje para - na kraju “Trampove Balade”, koju je Režim svirao gotovo dva mjeseca, nasilno, brutalno, uvredljivo, histerično, disharmonično, kakofonično - potpuni Debakl. Blamaža i Bruka. I ogromna Šteta po RS i njene interese, koja je posledica, bezmalo, suludog Dodikovog ponašanja.
4.
U sveopštoj režimskoj histeriji i traženju “krivaca” za tešku kaznu zbog višegodišnjeg političkog divljanja, Dodik je čak propustio da obezbijedi za sebe ulogu političke “žrtve”; Umjesto toga dokazao je da je politički Pajac, koji ne odustaje od opasnih namjera.
5.
Njegov “intelektualni” krug, u koji spadaju Nenad Kecmanović, Aleksandar Vranješ, Dragomir Anđelković, Đorđe Vukadinović, Miroslav Lazanski… pokazao se tek kao grupa preskupo plaćenih poltrončina, lakeja i, što ne reći, Dvorskih Luda, spremnih na svaku vrstu laži, obmane, prevare… kako bi sačuvali sinekure i mjesto u “eliti”, koju predvodi Ološ i to onaj najcrnji.
6.
Umjesto da zabave, zabavili su se sada sami o sebi.
Nije ni prezira dostojna ta plaćenička kamarila, što vatreno podržava Glavnog Unutrašnjeg Okupatora, samo kako bi bili Neko i Nešto, iako su Niko i Ništa.
Ni Kecmanović nije iznenađenje, stari je to nadničar svih Režima.
7.
Kako dalje nakon Vašingtonskog Ciklusa, u kojem je Režim postradao u sopstvenom “minskom polju” neistina, morbidnih uvreda, nasilništva i bljuvotina, ključno je pitanje za Poderane Bojovnike Kidnapera ovdašnjih institucija?!
Nasilje je njihov odgovor.
8.
On se već nazire i tokom pregrupisavanja rastočene Ološ elite koja hitro traži nove mete, pa su neselektivno počeli “gađati” čak i Larsa Gunara Vigemarka, koji je od svih zapadnih zvaničnika pokazao najviše strpljenja za njih.
9.
Novi “izvori” za hranjenje gotovo izdahnule Aždaje, pronalaze se u analizama Timotija Lesa, britanskog diplomate koji je nekada službovao u BiH, a danas tvrdi da je prekrajanje granica u Regionu jedini način da se Region primiri.
10.
Režimski Paceri se hvataju za Lesa kao za slamku, ne shvatajući da Lesova poruka uopšte nije namijenjena njima, već Zapadu da snažnije interveniše u Regionu, i konačno ga pospremi. Ne prekrajanjem, već u postojećim granicama.
11.
Paceri ne uviđaju da je Les duda varalica, da je Les prezenter nadolazećeg snažnog političkog udara Zapada na Region, koji treba konačno i bez odlaganja, prevesti u mirne vode;… Da ih Les loži na najveću Lomaču!
I da uviđaju, kasno je - Politička Lomača je neizbježna.
Ko ne vjeruje neka pogleda ažuriranu “Crnu listu” SAD-a!
