понедељак, 27. фебруар 2017.

Posebna sjednica: Dodikov debakl; Opozicija konačno izvan Režimskog antinacionalnog okvira

piše: Slobodan Vasković 

1.
Posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske nije zakazana zbog vaninstitucionalnog pokretanja revizije presude pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu (MSP), u slučaju BiH protiv Srbije i Crne Gore, već zbog Milorada Dodika i njegovih političkih potreba, koje su vrlo opasne, krajnje radikalne, neodgovorne i antinacionalne.

2.
Izetbegović je, indirektno, priznao da nije sve u redu sa podnošenjem revizije, izjavom (nakon čitanja pisma koje je dobio iz MSP-a) da je potrebena nova sjednica Predsjendištva BiH, na kojoj bi se ta Institucija očitovala o legitimitetu Sakiba Softića kao agenta BiH pred MSP.

Praktično to znači da je podnošenje aplikacije nelegalno i da je Izetbegović postupio vaninstitucionalno, ma kako on sadržaj pisma komentarisao.

Da je sve kako treba i kako to želi predstaviti Izetbegović, objavio bi integralno pismo koje je dobio, ali to nije učinjeno. 

Izetbegovićev pokušaj stavljanja “hladnih obloga” javnosti samo je pokazao da su njemu potrebne još hladnije. Za početak!

3.
Umjesto da iskoristi slabost Izetbegovićevog postupka bez presedana, očitovan njegovim pokušajem uzurpiranja institucija, Narodna skupština RS je odgovorila istom mjerom: Pokušajem uzurpiranja bh. institucija i njihovim stavljanjem pod kontrolu Dodikovog Režima.  

“NSRS smatra da se zbog navedenog djelovanja bošnjačkog političkog rukovodstva još jenom potvrdila neophodnost da je za odluke od vitalnog interesa za RS i srpski narod, potrebno dobiti saglasnost institucija i organa RS”, glasi jedan od usvojenih zaključaka, za koje su glasale stranke koje pripadaju Dodikovom Režimu - SNSD/DNS/SP/Trabanti, dok stranke Opozicije, SDS/PDP/NDP, nisu podržali ni ovaj, ali ni druge Zaključke Dodikovog Doma za vješanje Republike Srpske.
4.
Ovaj zaključak je pokušaj stavljanja entiteta iznad države i samim tim je neprihvatljiv, ali će nanijeti štetu Republici Srpskoj, jer je usvojen u parlamentu.
5.
Zaključak je nesprovodiv, jer bi značio posredno stavljanje državnih institucija pod kontrolu entitetskih i obesmislio bi izbore za zajednički nivo. 
6.
Kada bi se Zaključak primjenjivao, tada ne bi trebali ni biti održavani izbori za parlament BiH i člana Predsjedništva BiH, već bi u te institucije mogli biti delegirani iz NSRS. Potpuno besmisleno.
7.
Dodiku i nije do smisla, nije mu ni do Srbije, još manje mu je do Republike Srpske, posebno mu nije do BiH; Njemu je samo do očuvanja vlastite kože i zato je vrlo svjesno išao na poništenje proaktivne političke pozicije u kojoj se našla Republika Srpska nakon Izetbegovićevog udara na BiH.
Jedini njegov cilj je bio da pokuša staviti zajedničke institucije (SDS, PDP i NDP) pod svoju kontrolu, ne bi li pokušao spriječiti istrage koje se vode protiv njega i nastaviti sa daljim produbljivanjem Krize, koje mu, kako smatra, omogućava opstanak na političkoj sceni.
8.
Dodik nije nikakav patriota; Dapače, on je najveći srpski nacionalni problem, što pokazuje i njegovo djelovanje u parlamentu, koji je učinio sve da Zaključcima poništi dobru političku poziciju Republike Srpske. Pod njegovim pritiskom.
Slika onih koji slijede Dodika slika je grupe beskičmenjaka, političkih lakeja i skutonoša, spremnih na činjenje ogromne štete samo da bi očuvali pozicije.
9.
Važno je primijetiti da po prvi put, kada su u pitanju takozvane nacionalne teme, SDS/PDP/NDP nisu politički odigrali u Okviru koji im je Dodik postavio i to je ključni dobitak Posebne sjednice parlamenta.

Konačno su uspjeli da prevaziđu barijeru, postavljenu bezbrojnim lažnim optužbama i psihotičnim spinovima Režima da su Izdajnici.

To je ogroman dobitak na političkoj sceni i to je i najveći Dodikov poraz, jer predstavnici Opozicije ovaj put nisu podlegli nametnunom šovinizmu i ekstremizmu, iza kojeg se krije samo želja da se sakrije oteto i opljačkano, tako što nisu glasali za kancerogene Dodikove Zaključke.

10.
Opozicija je ostala na pozicijama Dejtonske BiH, odbijajući Dodikove nasilne zaključke o njenom razvaljivanju opstrukcijama, i to je najveća usluga koju su sebi mogli učiniti. I BiH i oba njena entiteta! I najteži udarac Izetbegoviću i Dodiku.

11.
Dodik je javno demonstrirao da nije u stanju obezbijediti nikakvo jedinstvo, što je takođe veoma bitno, jer kakvo je to jedinstvo sa malicioznim političkim sektašima, protagonistima upravljanja institucijama po principima Mentalne Pornokratije, generalima varvarskog napada na sve segmente Društva, beskrupuloznim kidnaperima svih dobara ovog entiteta…

12.
Dodik je u parlamentu doživio debakl i on će ići u dalju radikalizaciju, jer nema kud. Taj politički put ima još vrlo malo nepređenog dijela.

13.  
Zasjedanje je potvrdilo da je Dodik i dalje spreman praviti probleme Srbiji (BiH ih pravi već deceniju) svojim bahatim, primitivnim, plitkoumnim političkim zahvatima.

Srbija nije ni tražila od Republike Srpske da je “zastupa”, tako da je Dodikovo “nametanje zastupanja” pokušaj uvlačenja Srbije u Krizu koju je izazvao Izetbegović i u kojoj zvanični Beograd ne želi da učestvuje. Što su jasno i rekli.

14.    
Jedino što je Dodik uspio jeste da pokaže/dokaže da sve što čini - čini u šest ruku: Svojih, Izetbegovićevih i Čovićevih. 

15.
Kriza je bez daha, ostajem i dalje pri tome, kao i pri onoj da je Kraj Rata Blizu. Pokazala je to i sjednica parlamenta RS.

Dodik i Izetbegović su potrošeni, prevaziđeni i nikom potrebni politički licemjeri. Kao i njihov “optimistični” prijatelj Čović. 

16.

Ostanite sa mnom, akceleracija tek slijedi.