 |
| Avdo Avdić |
Alija Izetbegović je bio vizionar. Kada su ga novinari magazina Start upitali šta bi rekao svom sinu Bakiru kada bi on odlučio da bude kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva, odgovorio je: „Savjetovao bih mu da to ne čini“.
Nedugo poslije tog intervjua, Izetbegović je Stranku predao Sulejmanu Tihiću i tako svog sina ostavio daleko od politike i upravljanja državom. U tom periodu, BiH je dobila Oružane snage, Obavještajnu službu, SIPA-u, dobila je pravosuđe na državnom nivou, dobila je Upravu za indirektno oporezivanje, dobila je nova državna ministarstva i sve je više ličila na državu.
A onda je svoju političku karijeru započeo Izetbegović mlađi. Revizionar.
Prvo je, igrajući iza kulisa, sa Silajdžićem srušio „aprilski paket“, onda je sa utemeljiteljem Avaza srušio Sulejmana Tihića. Potom je srušio one s kojima je rušio Tihića. Prvo Silajdžića, pa onda utemeljitelja Radončića.
Uglavnom, srušio je sve.
I ne bi to bila neka šteta da Bakir Izetbegović ne ruši državu. Trenutno je u sukobu sa HDZ-om, SNSD-om, SDS-om, DF-om, SDP-om, SBB-om i sa pola SDA. Skoro da i nemamo diplomatske odnose sa Hvatskom i Srbijom. Sve rjeđe ide u Tursku, a evropske diplomate baš i ne drže do njegovog stava.
„Prije deset godina govorilo se o ukidanju Republike Srpske, a danas se govori o ukidanju BiH“, kazao mi je nedavno prijatelj, pokušavajući da dočara politiku Bakira Izetbegovića.
I u takvoj situaciji, kada je sam protiv svih, Bakir Izetbegović želi da pokrene reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore. Odlučio se za reviziju, a da nema nikakvu viziju. Još 15-ak dana je do isticanja roka za pokretanje revizije, a bošnjački član Predsjedništva kaže: „Ukoliko pravni tim ocijeni da se može sačiniti pravno kredibilna aplikacija, onda takvu aplikaciju treba podnijeti Sudu“.
Dakle, PETNAEST DANA prije isticanja roka za podnošenje zahtjeva za reviziju, najveći zagovornik revizije ne zna kojim novim činjenicama rapolaže pravni tim. A pravni tim ne želi ništa poduzeti bez Izetbegovića koji vjeruje pravnom timu.
Gdje je, zaboga, potrošeno deset prethodnih godina? Gdje je novac iz fonda za obnovu tužbe i dokumentovanje srbijanske umiješanosti u genocid u BiH? Gdje su novi dokazi? Gdje su nove činjenice? Da li su išta bošnjački revizionari međunarodne pravde poduzimali prethodnih deset godina? Nisu. Jer da jesu Miloševićev bezbjednjak Jovica Stanišić ne bi bio oslobođen u Haškom tribunalu. Nisu. Jer da jesu Karadžić bi bio osuđen i za genocid u Prijedoru i drugim opštinama koje su mu stavljene na teret.
Nisu uradili ništa, jer su se više brinuli ko će upravljati Kliničkim centrom u Sarajevu, ko će vladati pravosuđem, čiji će biti komesar, a čiji direktor obavještajne službe.
Budimo iskreni prema sebi. Svi mi. I Bošnjaci i Srbi. Revizija presude je besmislena stvar. Neće donijeti ništa, osim skretanja pažnje sa sadašnjih gladnih, na prošle ratne godine. BiH ne može dobiti ništa više od onoga što je dobila. Jer pravda i pravo nisu isto. A ako ćemo politizirati pravdom, možemo postaviti i nove teze i nova pitanja.
Zašto se srpski lideri protive reviziji presude u kojoj je jasno napisano da je u Srebrenici počinjen genocid i da Srbija ima svoju odgovornost što nije poduzela ništa da ga spriječi. Valjda im je cilj da dokažu da ga nije bilo? A revizija im daje priliku.
Drugo, zašto bošnjačkom lideru smeta to što Srbi ne žele reviziju presude u kojoj piše da je u Srebrenici počinjen genocid i da Srbija nije ništa poduzela za njegovo sprječavanje?!
Odgovor na oba ova pitanja je jednostavan. Revizija je potrebna i Izetbegoviću i Dodiku; Ne da bi utvrdili činjenično stanje iz prošlosti. Potrebna im je da prikriju stanje budućnosti. Crne. Najcrnje.
