piše: Slobodan Vasković
Mladen Ivanić uporan je da ne radi posao za koji je izabran u Predsjedništvo BiH.
Potez svog kolege Bakira Izetbegovića, koji je stao iza revizije presude Međunarodnog suda pravde u Hagu u predmetu BiH protiv Srbije&Crne Gore, on je “ocijenio kao vaninstitucionalno djelovanje, s obzirom da nijedna institucija BiH nije razgovarala o reviziji presude”.
To je, praktično, tačno, ali je tačno i da Ivanić ne želi da se u institucijama BiH razgovara o reviziji.
“Ni na jednom sastanku nije bio nikakav prijedlog da se takva tačka stavi. Kolege iz reda srpskog naroda, koje su od mene tražile sazivanje vanredne sjednice, nisu me uvjerile u to. Vanredna sjednica Predsjedništva bi kao jedinu posljedicu imala legalizaciju ovog poteza. Eventualnim zahtjevom, iako razumijem dobru volju, i stavljanjem ove tačke na dnevni red na neki način bi se legalizirala ova odluka”, izjavio je Ivanić, obrazlažući odluku da ne saziva vanrednu sjednicu Predsjedništva BiH.
To što Ivanić govori jednostavno nije tačno: Da bi revizija bila legalizovana iza nje mora da stane Predsjedništvo BiH, bar njegova većina.
Kada bi, u zamišljenom razvoju događaja, Ivanić bio preglasan, imao bi pravo da sazove sjednicu Narodne skupštine RS i da na taj način uloži veto na odluku Predsjedništva BiH.
Na taj način bi revizija bila delegitimizovana. Intistitucionalno.
2.
Ukoliko bi Izetbegović odbio da se pitanje revizije stavi na dnevni red na vanrednoj sjednici Predsjedništva BiH i na taj način bi pitanje revizije bilo delegitimizovano, a ne, kako Ivanić tvrdi, legalizovano.
Ivanić svojim nedjelovanjem omogućava Izetbegovićevo vaninstitucionalno djelovanje.
3.
Teško je razumljivo Ivanićevo ponašanje; On dijeli savjete drugima šta i kako da rade, a sam ne čini ništa da pokaže/dokaže vaninstitucionalno djelovanje Izetbegovića i da cijeli slučaj vrati u institucije.
Pusta priča o tome je tek pusta priča i ništa više.
4.
Umjesto da on djeluje, jer je kriza u Predsjedništvu BiH, Ivanić pokušava krizu raširiti i na Narodnu skupštinu RS.
“Moj je prijedlog da klubovi u Narodnoj skupštini RS zatraže vanrednu sjednicu i da se na njoj razgovara, ne o reviziji, nego o ovim političkim implikacijama o kojima sam govorio”, poručio je Ivanić.
Pitanje je zašto Ivanić ne sazove sjednicu parlamenta, na šta ima pravo, već prepušta klubovima poslanika da rade njegov posao?
Pitanje je zbog čega Ivanić dovodi funkcionere BiH, koji pripadaju opozicionim snagama u RS, u situaciju da im vladajuća oligarhija Milorada Dodika, u parlamentu RS, izdiktira načine ponašanja i, recimo, zaključcima od njih zatraži da napuste institucije BiH?!
5.
Ivanić u cijeloj ovoj situaciji pokušava da igra isključivo za sebe na način da izbjegne svaku vrstu tereta i odgovornosti i prebaci ih na sve koji mu padnu na um, a on da nastavi da se bavi samo pitanjima oko kojih “Predsjedništvo BiH ima konsenzus”.
Ivanić sve, osim sebe, gura u žestok sukob sa Izetbegovićem, iako je on taj koji prvi treba da se politički sudari sa njim i to na najžešći mogući način.
6.
Ako Ivanić ne zna šta da radi u ovoj situaciji, ako ga je strah da povuče neke poteze, ako nije siguran u njih, onda neka o tome raspravlja prvo sa svim predstavnicima u bh. institucijama, pa, ako treba, i u parlamentu RS i zatraži da mu se daju preporuke i sugestije; I da te preporuke usvoji i materijalizuje; Umjesto toga on nudi raspravu o izuzetno fluidnom pojmu “političke implikacije”, koji je potpuno neproduktivan. I znači rasplinjavanje, a nikakvo konkretizovanje.
7.
Igor Crnadak saopštio je da je ambasadorka Mirsada Čolaković odbila da proslijedi njegovo pismo Međunarodnom sudu pravde u Hagu u kojem on Tribunal obavještava da je Izetbegovićeva odluka o reviziji donesena izvan institucija BiH.
Saopštio je i da će o tome razgovarati sa Mladenom Ivanićem. Zbog čega Crnadak o tome ne razgovara sa Predsjedništvom BiH, koje je nadležno za spoljnu politiku?!
Zato što je to, realno, nemoguće, jer Ivanić neće da sazove sjednicu Predsjedništva BiH na kojoj bi se raspravljalo o reviziji! Na njoj bi se moglo raspravljati i o potezu ambasadorke u Holandiji.
8.
Izetbegović jeste izbjegao Predsjedništvo BiH, ali je izbjegava i Ivanić i to je notorno.
I neshvatljivo, bar što se Ivanića tiče, jer je Izetbegović javno prihvatio da dođe na vanrednu sjednicu. I treba ga Ivanić pozvati kako bi se Predsjedništvo BiH moglo izjasniti o pokretanju revizije. Bez sjednice tog izjašnjenja nema.
9.
Ivanić, po svemu sudeći, izbjegava da sazove sjednicu predsjedništva na kojoj bi Izetbegovića optužio za vaninstitucionalno djelovanje, kako i sam ne bi bio optužen za isto takvo ponašanje po pitanju referenduma u RS.
I tu je kvaka. Ivanić, puštajući izetbegovića da djeluje vaninstitucionalno, pokušava relativizovati činjenicu da je i on djelovao mimo institucija BiH, u ovom slučaju Ustavnog suda BiH, čiju odluku nije ispoštovao.
10.
Samo u tom svjetlu Ivanićevo ponašanje ima smisla, iz svakog drugog ugla ono je besmisleno.
Tek sada štetnost zbog nepoštivanja odluke Ustavnog suda BiH dobija na zamahu i pokazuje svu kratkovidost srpske politike u BiH.
11.
Bošnjački političari su po pitanju referenduma iskoristili sve mogućnosti koje im pružaju institucije i BiH i entiteta, pa ne postoji nijedan razlog da srpski političari ne učine isto po pitanju revizije presude!
12.
Milorad Dodik u cijeloj ovoj situaciji djeluje očekivano, s tim što, primarno, dijeli lekcije Srbiji.
Dodik je ukazao i da Srbija mora da shvati da Bošnjaci i političko Sarajevo nisu BiH, te da je BiH koja se u Srbiji predstavlja posredstvom Izetbegovića, u stvari, samo nekoliko kantona Federacije BiH pod političkom kontrolom lidera SDA. (Srna)
U Srbiji nisu politički idioti pa da ne shvataju da nije samo Izetbegović jest jednako BiH; U Srbiji se tako ni ne ponašaju, a Dodikove “lekcije” tek su posledica činjenice da je on svojim suludim postupcima Srbiji učinio niz loših usluga; Jedan od tih postupaka je i održavanje referenduma.
Dodikove “lekcije” imaju izvorište i u tome što je on u Beogradu Nerado viđen gost.
13.
Još je jedna stvar od ključne važnosti: Izetbegović pokušava pokrenuti reviziju presude protiv Srbije, a ne protiv Republike Srpske.
I kada bi uspio u svom naumu, što djeluje gotovo neizvodljivo, proces bi se vodio protiv Srbije, a ne protiv Republike Srpske. Sve izvan toga su implikacije, mahom bez ikakvog smisla.
14.
“Bez obzira na sve, uveren sam da ćemo umeti da sačuvamo naše državne i nacionalne interese, ali ćemo uprkos svemu, nastaviti da razgovaramo sa bosansko-hercegovačkim rukovodstvom u želji da trajno osiguramo mir na Balkanu. Ovom tužbom, uveren sam, mnogo više izgubila je BiH nego što bilo šta može da izgubi naša Srbija”, ocijenio je Aleksandar Vučić Izetbegovićev potez.
Vučić je matirao Izetbegovića.
Ako već ne znaju kako da se ponašaju, Ivanić i Dodik bi mogli da sagledaju suštinu, ali i implikacije Vučićeve izjave i sa njima usklade svoje djelovanje. Bilo bi to najkorisnije. A i politički kreativno, jer ovo što su dosad ponudili samo je floskula do floskule, jeftini populizam bez nekog većeg žara i bježanje od odgovornosti.
Plus Dodikovi šamari Srbiji (valjda im je malo pokušaj revizije)!
15.
Da su Ivanić i Dodik bili odgovorni, ne bi čekali da Izetbegović pokrene pitanje revizije presude, već bi to sami učinili. Ako su već imali namjeru da spriječe taj akt, umjesto što, sada djeluju postfestum i, pri tom, još pokušavaju i da se “ne oznoje”. Dežavi.
16.
Ostanite sa mnom, jer ovaj blog je, do sada, imao 21.618.248 posjeta.
