piše: Slobodan Vasković
 |
| foto: N1 |
1.
Sakib Softić predao je aplikaciju za reviziju presude (BiH protiv Srbije i Crne Gore) Međunarodnom sudu pravde u Hagu, čime je otvorena pravna dimenzija cijelog ovog slučaja.
2.
Mladen Ivanić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, najavio je da će Sudu uputiti pismo u kojem će osporiti predaju aplikacije tvrdnjom da iza nje ne stoje institucije BiH.
Nakon što to učini, politički akteri iz BiH nemaju više uticaja na Sud i sve prelazi u domen prava.
Sud u Hagu će, tako, dati odgovore i na pitanja na koja nisu mogli/htjeli odgovoriti u institucijama BiH.
3.
Vrlo je loše po institucije BiH, funkcionere u njima, da se baš sve nesuglasice rješavaju Sudovima, čak i ona da li je/ili nije Sakib Softić agent BiH i da li je uopšte ovlašten da podnese aplikaciju za reviziju?!
Zaista je ponižavajuće po BiH da se i o tom pitanju treba izjasniti Međunarodni sud pravde u Hagu.
Kako god se Sud izjasnio, prihvatio/ne prihvatio Softićevu punomoć, BiH već na ovom koraku pokazuje disfunkcionalnost i svjedoči da je ovo društvo sve više distopija, odnosno sve dalje i dalje od normalnog.
4.
Sud u Hagu će dati sve odgovore; Zavisno od dužine čekanja na njih, zavisiće i brzina sređivanja odnosa u BiH, posebno među Srbima i Bošnjacima.
5.
Predaji aplikacije prethodio je raspad Predsjedništva BiH, koje nije bilo u stanju ni da održi sjednicu, jer Izetbegović nije htio ni da raspravlja o aplikaciji, nakon njega ni Čović.
Izetbegović je napustio sjednicu Predsjedništva BiH, čime je pokazao da ne uvažava institucije BiH. Kao ni Čović.
Ivanić i Izetbegović dali su potpuno suprotstavljene odgovore oko raspada te institucije. Dragan Čović se nije ni oglasio.
6.
Pitanje je kako dalje, jer je aplikacija, iako sada već pravno pitanje, izazvala duboke političke podjele i prijeti daljim konfrontacijama.
7.
Izetbegovićev postupak je, izvan svake razumne sumnje, jednostran i uzrokovao je krizu. I snažan je udar na BiH. I podrška svima onima koji žele rasturanje BiH.
Sada je na redu srpska strana, koja je najavila odgovor i to dramatičan.
8.
Najgori mogući potez bi bio kada bi Narodna skupština RS, koja je zakazana povodom predaje aplikacije, donijela zaključke o napuštanju zajedničkih institucija BiH.
Srpska strana bi na taj način preuzela odgovornost za produbljivanje krize i pomogla Izetbegoviću da opravda svoje postupke, koji su je i izazvali, a sadržani su u činjenici da je on izbjegao institucije BiH u svim segmentima rasprave/odlučivanja o reviziji, njene pripreme…, sve do podnošenja aplikacije.
Softić i pravni tim su sve vrijeme na aplikaciji radili isključivo po dogovoru sa Izetbegovićem, ne i institucijama BiH i tu je ključno izvorište vaninstitucionalnog djelovanja bošnjačkog člana Predsjedništva koje on ni na koji način ne može racionalno opravdati.
9.
Odgovor srpske strane ne bi trebalo da ide izvan Predsjedništva BiH i nikako ne bi trebao da se prelijeva na ostale institucije BiH, na Savjet ministara BiH, parlament BiH…
Sasvim je dovoljno da Ivanić uputi pismo Međunarodnom sudu pravde u Hagu i na taj način obezbijedi da, kako smatra, ta institucija ne bude dovedena u zabludu da Predsjedništvo BiH, u aktuelnom sazivu, stoji iza aplikacije i iza Softića.
10.
Takav postupak je dovoljno snažan i ubjedljiv pokazatelj neslaganja srpske strane u BiH, samim tim i Republike Srpske, sa Izetbegovićevim djelovanjem i podnošenjem aplikacije na ovaj način i bilo bi nepotrebno nanositi dalju štetu BiH i svakom njenom čovjeku dodatnim političkim sukobljavanjima koja neće izroditi ništa dobro. Samo nazadak.
(Igor Crnadak već je uputio Međunarodnom sudu pravde pismo u kojem se ističe da je Izetbegovićeva odluka o pokretanju revizije presude protiv Srbije donesena izvan institucija BiH i da zbog toga nije pravosnažna. Obavijestio je javnost da je pismo i stiglo).
11.
Takav postupak je i jedini racionalan, nakon predaje aplikacije, jer je, od onog trenutka kada je Softić prešao kapiju Suda u Hagu, revizija i sve nedoumice i neslaganja oko nje, postala pravno pitanje.
12.
Srpska strana trebala bi biti pragmatična ovaj put i ne dozvoliti sebi djelovanje van institucija BiH, čime bi sami sebi odrezali granu kritike “vaninstitucionalnog djelovanja” za šta optužuju izetbegovića.
Sasvim drugo je pitanje odnos prema Izetbegoviću lično, ali i taj odnos, koji teško da će biti išta osim prekida saradnje, ne treba generalizovati i prenijeti na ukupne bošnjačko-srpske odnose. Tek to bi bila katastrofa.
13.
Ivanićevo pismo Sudu u svojstvu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH ne izlazi izvan okvira institucionalnosti, jer je raspad Predsjedništva BiH pokazao da ne postoji saglasnost tog tijela, u ovom sazivu, o reviziji.
Da li će pismo (Ivanićevo i Crnatkovo) biti dovoljno da zaustavi reviziju, sasvim je drugo pitanje i o tome je srpska strana trebala razmišljati mnogo mnogo ranije; Recimo one 2002. godine kada Živko Radišić, tadašnji srpski član Predsjedništva BiH, nije uložio veto na postavljenje Sakiba Softića za agenta! I svih godina nakon toga, među kojima je i prošla kada je imenovan ambasador BiH u Hagu.
14.
Činjenica je i da je srpska strana o reviziji počela da promišlja tek kada je Izetbegović najavio njeno podnošenje i da su, u prethodnim godinama, načinili velike greške po tom pitanju. I strateške i taktičke.
Preciznije, nisu ništa učinili da reviziju spriječe institucionalnim alatima, a sada se izjašnjavaju protiv nje. To je notorno. Ivanićevo pismo upućeno lani nedovoljno je da bi se drugačije protumačilo ponašanje srpske strane u cijelom slučaju.
Počinjene evidentne propuste loše je prikrivati rušenjem institucija ili, pak, njihovim onesposobljavanjem da funkcionišu. Odnosno, najavom tehničkih mandata koji to malo jesu malo nisu.
To nije stav nego konfuzija i tako se neće odbraniti ni BiH ni Dejton, posebno ne spriječiti bilo šta u Međunarodnom sudu pravde u Hagu.
15.
Srpska strana mogla bi sada, nakon niza počinjenih grešaka, početi konačno proaktivno da djeluje, tako što će veoma snažno uporište da nađe i u stavovima Savjeta za implementaciju mira u BiH, gdje je, između ostalog, navedeno: “Svi politički lideri treba da se uzdrže od jednostranih poteza i vrate principima kompromisa, dijaloga i konsenzusa pri donošenju odluka, kao i poštivanju bh. ustava, institucija i vladavine prava”!
Jasno je da se ovaj dio odnosi prvenstveno na Izetbegovićev postupak.
Bila bi ogromna glupost ukoliko srpska strana u BiH zanemari ovakav stav Međunarodne zajednice, i Zapada i Rusije, koji joj ide na ruku.
A učiniće to, ukoliko krene u rušenje institucija BiH i opstrukciju njihovog rada. I tako podlegnu politici mržnje koju promovišu Milorad Dodik i Bakir Izetbegović.
Nije naodmet napomenuti da ni sam Dodik, kao ni njegova stranka, nisu učinili ništa da spriječe reviziju, a da je Radišić, svojevremeno, bio njihov izbor, koji nije spriječio imenovanje Softića. Iako je to mogao učiniti ulaganjem veta!
16.
Ostanite sa mnom.
Dodatak: Saopštenje PIK-a (preuzeto sa N1)
Ambasador Ruske Federacije u Bosni Hercegovini Petar Ivancov zatražio je vanrednu sjednicu Savjeta za implementaciju mira poručivši ''da će zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Haagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije biti podnesen bez saglasnosti unutar institucija BiH''.
Nakon tri sata sastanka koji je održan u zgradi Ureda visokog predstavnika u Sarajevu, članice Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) objavile su saopćenje sa zaključcima.
1. Ambasadori Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira sastali su se 23. februara 2017. godine kako bi razgovarali o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
2. Ambasadori Upravnog odbora izrazili su zabrinutost zbog ozbiljne političke situacije do koje je u BiH došlo kao rezultat inicijative da se podnese zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. o tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za zločin genocida.
Oni su izrazili zabrinutost zbog mogućih posljedica koje bi to moglo ostaviti na funkcionisanje Predsjedništva, Parlamenta i Savjeta ministara BiH, te pozvali da se krene ka poboljšanju cjelokupne političke atmosfere u zemlji.
Svi politički lideri treba da se uzdrže od jednostranih poteza i vrate principima kompromisa, dijaloga i konsenzusa pri donošenju odluka, kao i poštivanju bh. ustava, institucija i vladavine prava.*
3. Ambasadori Upravnog odbora svjesni su patnji koje su uzrokovali genocid i drugi zločini, kao i prava žrtava i preživjelih, te su ponovo istakli potrebu da se ulože dalji napori u pravcu pomirenja i dobrih odnosa u zemlji i regiji.
Tolerancija, prihvatanje drugih i mirni suživot su apsolutni imperativi civilizacija zasnovanih na pravima i slobodama, demokratiji i ravnopravnosti. To su i ključni preduvjeti da se nastavi sa onim što je u BiH postignuto u posljednje dvije decenije i krene dalje sa reformama potrebnim da se poboljša život građana i ponude konkretne šanse mladim generacijama.
