понедељак, 20. фебруар 2017.

Ivanićeva tehnika bijega od odgovornosti; Uplašeni Pavić u Sigurnoj kući

piše: Slobodan Vasković

1.
Mladen Ivanić uspio je, s teškom mukom, da prihvati da radi posao za koji je izabran u Predsjedništvo BiH: Konačno je odlučio da sazove vanrednu sjednicu te institucije na kojoj bi se raspravljalo o pokretanju revizije presude pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu u slučaju BiH protiv Srbije.

Reviziju podržava Bakir Izetbegović, bošnjački član predsjedništva BiH; Ivanić je ne podržava, a ni Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH, osim ako se nije predomislio.

Odluku o reviziji trebalo bi da donese Predsjedništvo BiH, pa je nejasno zbog čega je Ivanić danima odbijao da sazove vanrednu sjednicu. Još prije dva dana tvrdio je da nema namjeru da to učini.

“Kolege iz reda srpskog naroda, koje su od mene tražile sazivanje vanredne sjednice, nisu me uvjerile u to. Vanredna sjednica Predsjedništva bi kao jedinu posljedicu imala legalizaciju ovog poteza. Eventualnim zahtjevom, iako razumijem dobru volju, i stavljanjem ove tačke na dnevni red na neki način bi se legalizovala ova odluka”, izjavio je Ivanić 18.02..

Samo dva dana kasnije odlučio je da sazove sjednicu Predsjedništva, navodeći da je to "zadnji pokušaj da se stvari vrate u legalne institucije i da se izbjegne paralelizam”.

2.
Budimo realni - to nije zadnji pokušaj, već prvi.

Budimo još realniji - Ivanić je u datoj situaciji potpuno izgubljen, dezorijentisan i nema pojma šta i kako da učini. Ni sada, još manje za sedam dana; Dalje da i ne nabrajam.

Djeluje zatečen i čini sve da Krizu, koja jeste izazvana Izetbegovićevom najavom da pokrene proces revizije bez konsultacija u institucijama BiH, odagna što dalje od sebe.

3. 
Ako Krize ima, a ima je, onda je ona u Predsjedništvu BiH i Ivanić bi trebalo da prihvati tu činjenicu i ne dozvoli da Kriza iscuri izvan te institucije.

Ukoliko smatra da Izetbegović vaninstitucionalno djeluje, Ivanić to treba dokazati institucionalnim djelovanjem u Predsjedništvu BiH i političkom bitkom sa Izetbegovićem u toj instituciji, a ne guranjem brojnih drugih institucija u vatru, širenjem Krize i daljim pogoršavanjem situacije, samo da bi izbjegao da lično, kao srpski član Predsjedništva BiH, preuzme odgovornost i sučeli se sa bošnjačkim predstavnikom u tom tijelu.

4.  
Ivanić je “savjetovao” da srpski ministri u Savjetu ministara i srpski poslanici u parlamentu BiH pređu u “tehnički mandat”, ukoliko revizija bude podnesena.

Učinio je to bez ikakvih konsultacija sa onima kojima su “savjeti” namijenjeni.

5.
Takav potez bi bio politički suicidan, jer ako revizija i bude podnesena, to još uvijek ne znači da će je Sud prihvatiti. Niti znači da će se Sud o tome izjasniti odmah po njenom eventulanom dospijeću (Tibor Varadi tvrdi da razmatranje prihvatanja/ne prihvatanja revizije može trajati i do dvije godine). 

Kako će BiH funkcionisati sve to vrijeme? Nikako. I ko će biti kriv za nefunkcionisanje? Srbi, a ne Izetbegović!

6.
Moguće je da Sud odbaci zahtjev za reviziju, ali moguće je i da ga prihvati (niko ne može garantovati da neće), što onda znači godine i godine procesa, za koji niko ne zna kako će završiti.

Da li će sve to vrijeme srpski predstavnici u zajedničkim organima BiH biti u tehničkom mandatu?!

Potpuno je stupidno to i pomišljati, jer je neostvarivo. Osim ako Republika Srpska ne krene u proces otcjepljenja!

7. 
Da li Ivanić hoće da izazove otcjepljenje RS? Uopšte ne vjerujem u to, ali, izvan svake razumne sumnje, On želi da pobjegne od svake odgovornosti i zato i predlaže potpuno iracionalne poteze, koji će skinuti teret odgovornosti sa Njega (Ivanića) i, posredno, Izetbegovića i prebaciti ga na srpska leđa. 

Ivanić svojim iracionalnim prijedlozima zapravo štiti sebe i, posredno, Izetbegovića. 

8.
Treba biti svjestan i da Međunarodni sud pravde u Hagu neće nikakve blokade spriječiti da presudi onako kako smatra da treba presuditi, kao što im na presudu neće uticati ni sva Izetbegovićeva zaklinjanja da je sve učinjeno kako treba. 

9. 
Iz rečenog je jasno da Ivanić nema nikakvu strategiju za ovu krizu, a da mu je taktika sastavljena od potpuno suprotstavljenih ličnih stavova (danas jedno, sutra drugo), što govori da On ne zna je li došao ili pošao u cijeloj ovoj situaciji.

10.
Posebno velika greška je uvlačenje parlamenta RS u cijelu priču, jer je takav korak besmislen, osim ako nije u funkciji da podrži Ivanićev (mogući) veto na (eventualno) preglasavanje po pitanju revizije. 

Svaka sjednica sa bilo kojom drugom temom je voda na mlin Izetbegovića.

Uostalom, da li je nekom od samozvanih vodećih srpskih političara palo na um da lider SDA, kratkoročno, upravo želi da izazove srpsku blokadu institucija BiH, što njemu otvara dosta manevarskog prostora da se “opravda” za izbjegavanje institucija BiH po pitanju revizije i, što mu je i najbitnije, dobija novu “municiju” za nastavak rata drugim sredstvima?!

Sudeći po postupcima - nije. Ništa novo. 

11. 
Kada se sve sagleda, dođe se do dva zaključka: Ivanić nije spreman, niti ima hrabrosti, da krizu drži u Predsjedništvu BiH; Ivanić iza leđa tzv. Saveza za promjene igra sa Miloradom Dodikom, jer mu namješta situaciju u kojoj lider SNSD-a može da poentira. Ali ne na pitanju revizije, već nad strankama koje tvrde da su i dalje Savez! 

Ivanić Dodiku pokušava namjestiti ambijent u kojem može “mrcvariti”, kako to Dodik voli reći, svoje političke protivnike.

To nije nikakva odbrana od Izetbegovića, već sitni Ivanićev šićar (nada se da bi mogao dobiti podršku SNSD za kandidaturu za predsjednika RS), zapržen njegovim političkim kukavičlukom. I nečim što je mnogo mnogo gore - potpunim odsustvom bilo kakvog jasnog, racionalnog, dugoročnog plana srpske političke elite ne samo po ovom, već bilo kom drugom ključnom pitanju. 

12.   
Srpski premijer Aleksandar Vučić, koji se do sada vrlo racionalno nosio sa najavom revizije, odlučio je da pozove sve ovdašnje predstavnike na konsultacije u Beograd; To je šansa da ih spriječi da naprave štetne i glupe korake, koje Ivanić katapultira kao, navodno, osmišljene poteze, iako je riječ o pukoj demagogiji i konfekcijskom nacionalizmu, bez ikakve dubine i značenja. Ali sa vrlo štetnim posljedicama. 

13.
Ključna stvar koju bi srpski predstavnici trebali učiniti jeste da ne dozvole širenje krize izvan Predsjedništva BiH. Ukoliko bi u tome uspjeli, Izetbegovićev udar bio bi sveden na minimum. I nanio bi njemu najveću političku štetu. 

Da bi u tome uspjeli morali bi naći način da Ivanića ohrabre i izvuku iz destruktivne, gubitničke i kukavičke pozicije u koju se ukopava.



14.
Predsjednik DNS-a Marko Pavić tvrdi da je u posljednje vrijeme izložen strašnim pritiscima i prijetnjama, čiji je cilj njegova diskreditacija.
"Razlog ovog pritiska je ideja da se /direktor kompanije `Izraeli investment grup` Evgenij/ Zotov i njemu slični dočepaju imovine Rudnika željezne rude `Ljubija`", naveo je Pavić u otvorenom pismu.

Zaista je zaprepašćujuće da Pavić, koji je jedan od ključnih nosilaca Režima, tvrdi da mu se prijeti, a da MUP RS već nije istražio i riješio te prijetnje.

Još je nevjerovatnije da Pavić traži zaštitu od javnosti, a ne od institucija RS. (Toliko o njegovom stavu o institucijama, kojima i sam upravlja, iz kojeg je više nego jasno da ih ne doživljava ozbiljnim, posebno ne profesionalnim). 

15. 
Najnevjerovatnije je što Pavić nije rekao Dodiku (sa kojim se sastao 19.02.) da prestane sa pritiscima na njega, a i prijetnjama, jer je Zotov Dodikov igrač!

16.
Pavić je istakao da je prisiljen da trpi napade na svom ognjištu i u svojoj zemlji i da se pazi "nekog Zotova", samo zato što ima svoj stav i svoje mišljenje.
"Ako je firma koju on predstavlja, a kaže da je to `Izraeli investment grup`, ista kao on, onda je sve jasno", dodao je Pavić.

Pavić je ćutao/ćuti dok je Režim, kojem pripada, napadao i napada sopstvene podanike na “njihovom ognjištu” i na “njihovoj zemlji”, a sada javno cvili, jer se nije uspio rastaliti s Dodikom. Zotov je u cijeloj priči tek u ulozi daljinskog. 

17.
Pavićevo ćutanje tokom napada na druge bilo je odobravanje tih napada, pa se postavlja pitanje da li uopšte treba štititi lidera DNS-a ili ćutati i prepustiti ga Dodiku na milost i nemilost, odnosno čekati da ga Zotov zaista i napadne na “njegovom ognjištu”?

Svakako da treba zaštiti Pavića, ali isto tako treba istražiti šta je osnov za prijetnje Zotova, ko iza njih stoji, jer je Zotov tek kanal; Ko je doveo one koji stoje iza Zotova i koliko je to para u igri; I koliko para je već razigrano, naravno i ko ih je razigrao?!

18.
Do kraja te istrage Pavića obavezno treba smjestiti u Sigurnu kuću i garantovati mu status Svjedoka saradnika.

19.
Ostanite sa mnom, velike igre tek dolaze.