piše: Slobodan Vasković
Partija demokratskog progresa je
na umoru; od solidne samoposluge ostala je poluprazna samostalna trgovinska
radnja. U nju malo ko, gotovo niko ne ulazi, a nešto preostalih „mušterija“
bježe glavom bez obzira. Jer ih tjeraju vlasnici STR-a.
Poslednji u predugim nizovima
otjeranih je Marinko Umićević, atipičan političar, prepoznatljiv po jeziku bez
dlake. I bez milosti za Mladena Ivanića i Branislava Borenovića, samoproglašene
vlasnike STR-a.
Umićević je obznanio da je
napustio PDP, što je opsjena. Prisiljen je ignorisanjem, nipodaštavanjem, podmuklim
smicalicama, podzemnim i prizemnim uvredama „NN lica“, neosnovanom arogancijom „vrha“
stranke i sa bezbroj drugih loših postupaka, da to učini. Prisiljen da ode jest
jednako otjeran. Ma koliko „žao“ Ivaniću i Borenoviću bilo.
Umićevićev grijeh je što je sa
lakoćom mogao pobijediti na izborima u Gradskom odboru Banjaluka. Ali, to se nije
smjelo dogoditi, jer bi onda bila uzdrmana Ivanićeva pozicija predsjednika, dok
bi Borenović bio otpremljen na političku deponiju.
Umićevićev grijeh je bio i što
je procijenjeno da bi na sledećim opštim izborima osvojio više glasova od
Borenovića, bez obzira na poziciju na listi, što se nikako nije smjelo
dopustiti; Umićevićev mandat značio bi nove probleme u PDP-u po Ivanića i
njegovu kliku, koji u svem ovom političkom jadu i beznađu jedino slijepo vjeruju
u svoje pozicije u stranci i u ništa više.
Prije Umićevića, otjeran je Radenko
Đurica. Na prošlim opštim izborima protiv njega je najveću kampanju vodila
PDP-ova podzemna mašinerija, kako bi prošao Borenović. Što se i desilo. Đurica se preselio u socijaliste i napravio značajan rezultat na lokalnim izborima u
Banjaluci.
Umićević, Đurica i još
nekolicina protjeranih PDP-ovaca iz ovog grada nosili su više od tri hiljade
glasova. Na predstojećim izborima, PDP se u Banjaluci može nadati samo „nebu“,
koje za njih odavno ne postoji.
Umićević je završio kao još
jedna recka na dršci pištolja Ivanića i Borenovića. Toliko je recki na tim
koltovima, da su morali drške mijenjati nekoliko puta.
Još im se cijev nije ohladila, a već spremaju nove egzekucije.
Imaju još tri mete, prilično
pokretne, koje moraju eliminisati, nakon čega će trošni, poluprazni STR, u
kojem je robi odavno istekao rok trajanja, konačno postati njihov.
To što neće imati bilo kome šta da
ponude, koga briga. Inercija je čudo: sjena PDP-a će trajati još par godina, tek
toliko da kapne nešto, da se dobije koji poziv za putovanje, ostvari neka
sitnija funkcijica, bude koliko-toliko u igri, pa makar samo lopte donosili.
Destrukcija je majka postojanja,
moto je STR-ovaca; Rokni najbližnjeg svog, zapovijest je kojoj se klanjaju. I
koju pjevuše dok kreću na preostali trojac koji im je kost u grlu i kolac u
oku.
Lokatori su već odavno
postavljeni na Zorana Đerića, Pericu Bundala i mlađanog Aleksandra Zolaka.
Zolak je postao prijetnja Borenoviću
u Gradskom odboru PDP-a, koji, uzgred, i ne postoji, već tako nazivaju ovu
političku ruševinu. Mlađani doktor već je dobro osjetio zube stranačkog vrha na
sebi, očito ne prepoznajući otkud grize. Kada je shvatio, bilo je prekasno –
već je bio ubačen u podzemlje sa PDP-ovim kerberima. Razlog - Zolak bi bio
kvalitetan kandidat za predsjednika Gradskog odbora PDP-a Banjaluka , dok je
Ivanićev favorit Zoran Talić, kome je namijenjena uloga marionete.
Đerić je ćutao dok su druge
odvodili. Ne čuje se ni kada je došao red na njega - vjeruje u mandat sa
Istoka. Teško, vrlo teško, pored SDS-a, SNSD-a i finansijski premoćnih članova
SNS-a Adama Šukala iz te regije.
Đerić očekuje prvo mjesto na
kompenzacionoj listi, ali to je Ivanić već obećao penzionerima. To mu je način
da Đerića, nakon izbora, smjesti negdje usred Glasinačkog polja, bez vode i
struje. Pa kako se snađe.
Najtvrđi orah je Perica Bundalo,
vlasnik 2500 glasova u Dubici. Koje bezrezervno kontroliše i može sa njima šta
god hoće.
Očekuje se njegovo izjašnjenje o
kandidaturi za Narodnu skupštinu: ukoliko potvrdi da će na listu, slijedi već
pripremljen udar na društvenim mrežama i kroz infrastrukturu stranke u toj
izbornoj jedinici, koju „Meta No3“ ne kontroliše. Odustane li od kandidature, njegova
egzekucija biće odložena za jesen. Koju Bundalo, poznavajući njegov način rada,
neće čekati u ulozi žrtve.
Interesantno je uočiti sledeće:
sve mete, kao i brojne druge koje su u ranijem periodu pogođene, zaključno sa
Umićevićem, bile su u sukobu sa Borenovićem. Što je Ivanić doživio kao
neprincipijelni napad na samog sebe.
I sve ih je dao odstrijeliti.
I šta sad, nakon ovolikog
krvoprolića? Kamo dalje? Sa kim?
Vrhu te razrušene stranke to
nije ni bitno. Jedino im je važno da je vrh preostao; što se tijela stranke tiče,
više sreće u nekom drugom Univerzumu.
Svemir je čudo.
vezani tekst: PDP- stranka šampion po
broju onih koji su je napustili
