Piše: Slobodan Vasković
U tekstu „Na margini
vikenda“ napisao sam: Na margini Papinog
dolaska u BiH, izlazim iz Parka. Sa nadom da neću to jutro vidjeti ništa više
tako šuplje poput Željke.
Ali nije moje jutro. Naletim na onog Papka
Miljkana. Zastupnika mafijaškog smeća. Prvi Papak među zastupnicima. Najveći.
Šteta je ne upoznati ga: imaš nedostatak u životu, jer takav skorojević se
rijetko, baš rijetko sreće. Endemski Papak.
Kad god ga vidim naježim se. Od gađenja. Ne bih
to smeće mogao ni šutnuti, pa kraj njega prolazim ne dišući. Da me smrad ne bi
ugušio.
Nekoliko
dana nakon toga u blogu „Jedan sasvim pozitivan tekst“ naveo sam sljedeće: Tako nisam mogao sresti ni Željku, a ni onog
gmaza Miljkana, zbog kojeg razmišljam da nabavim gas masku.
Obezbjeđujem dovoljnu količinu
volje za plust tekst izbjegavajući pomenute stuhe i u nedelju, tako što ne
izlazim na ulicu u ranim jutarnjim časovima. Kad se oni smucaju: ona oko Parka,
Endemski Papak oko Uprave.
I
šta se desilo? U mojim epitetima Endemski Papak, Smeće, Gmaz, Stuha… prepoznao
se Miljkan Pucar. Što me iskreno iznenadilo, jer nigdje nisam naveo da je riječ
o Zadnjoj Šupčini. Što Miljkan Pucar jeste.
Taj
Miljkan Pucar tužio je moju djecu, od kojih je jedno maloljetno, i ubjeđenja je
Bijednik da može da ih progoni, izlaže stresu, sa nadom da će oboljeti.
Režimska Šupčina smatra da ga štiti Bagra koja vodi ovaj entitet. I da ima
pravo da lovi moju djecu, a da ja nemam pravo da ih zaštitim.
Smeće
Pucar dio je višegodišnjih kontinuiranih napada na moju porodicu, suprugu i djecu.
Dok je mene progonio po sudovima, a dobio sam ga dva puta, koliko i on mene,
nisam rekao ni napisao ni riječ o tom Skorojeviću. Međutim, kada se ostrvio na
moju djecu, tu više nema pardona. Dopalo se to kome ili ne. Jer nije Šupak tužio moju djecu zbog prava i pravde, već da bi im zagorčao život i doveo ih u stanje latentne nesigurnosti. On i njegovi nalogodavci smatraju da će me uzdrmati time. Neće. Nisu me uzdrmali ni kada su mi pretukli sina, a to nikada nije istraženo, iako svi znaju da je to urađeno po nalogu Miloša Čubrilovića i Velibora Šotre. "Tvog sina su pretukli da se dodvore šefu, bez znanja šefa", rekao mi je prije četiri godine Spasan Zeljković, zet Milorada Dodika. Nisu me uzdrmali ni kada su me, zajedno sa sinom, kamenovali po nalogu vladike Grigorija, a u režiji Gorana Zupca. Nisu me uzdrmali ni kada su mojoj kćerki u Osnovnoj školi kao teme nametali moje priloge o Režimu. I da ne nabrajam dalje. Nas Vaskoviće ne mogu uzdrmati, šta god činili.
Šta
se desilo nakon što se Endemski Papak prepoznao u mojim rečenicama? Nije on
reagovao već je angažovao advokata Daria Lj. Sandića koji je svim advokatima RS
(njih oko 500) uputio srceparajuće pismo u kojem od njih traži da zaštite Miljkana.
I ničim ne objašnjava kako su i on i Pucar prepoznali u mojim rečenicama da je
Miljkan Endemski Papak, Skorojević i Smeće. Što moje navode čini tačnim, jer su
ga i kolege prepoznale kao takvog. Plus što se sam prepoznao.
Dario
Lj. Sandić piše: “Unazad dva mjeseca na blogu jednog novinara (Slobodan
Vasković) uporno se naš kolega g. Miljkan Pucar proziva i naziva pogrdnim
imenima. Radi se o kolegi koga svi dobro znamo i koji dugi niz godina svjesno i
časno obavlja advokatski poziv… Smatramo da bi Advokatska komora… trebalo da
reaguje na sve dozvoljene načine kako bi omalovažavanje kolege Pucara prestalo
ili kako bi isto bilo sankcionisano”.
Zaključujem
da je Skorojević tankoćutna dušica čiji Papanski Ego dozvoljava progon djece,
ali ne trpi nikako kvalifikovanje sopstvenih postupaka.
Na
Sandićevo pismo referisalo se troje advokata, od kojih neki traže da se na
Vaskoviću primijeni Zakon o javnom redu i miru, drugi traže “nešto efikasno”,
možda da se pripuca na mene, dok se treći slaže da Advokatska komora treba da
reaguje.
Slažem
se i ja. I dajem i sam nekoliko prijedloga za teme po kojima bi Advokatska
komora RS trebalo da reaguje:
-
Zašto
niko od advokata iz Banjaluke neće da zastupa ni Vaskovića, ni njegovu suprugu,
a ni njegovu djecu?
-
Kako
je moguće da advokat Goran Bubić, koji je zastupao Milorada Dodika, prije
početka suđenja zna kakva će biti presuda Ljiljani Kovačević, koja je objavila
tačnu vijest o krivičnoj prijavi protiv Milorada Dodika? I zaista, na Osnovnom
sudu Banjaluka, moja supruga Ljiljana izgubila je proces, kažnjena je sa 5
hiljada KM, koliko je Bubić i rekao. Ali ga je dobila na Okružnom.
-
Kako
je moguće da Vasković bude presuđen i za ono što nije rekao, ili bez ijednog
jedinog dokaza, a takvih predmeta ima sijaset?
-
Advokatska
komora možda bi trebalo da se oglasi o nekim svojim članovima koji su usko
sarađivali sa narko inspektorima, dok su ovi harali Banjalukom, i zaradili
enormne svote novca,
-
Advokatska
komora možda bi trebalo da se oglasi o nekim svojim članovima koji sa pojedinim
sudijama sređuju presude, čime predmete gube neki njihovi drugi članovi koji
nemaju jake veze u sudovima,
-
Advokatska
komora možda bi trebalo da pokrene pitanje referenduma o radu sudova u RS, koji
su vrlo vrlo često u funkciji kriminalaca, jer pojedine sudije kompariraju
visinu kazne sa visinom narukvice. Nije valjda da to Advokatska komora ne zna?
-
Advokatska
komora možda bi trebalo da pokrene pitanje predmeta, u kojima se za isto djelo
donose potpuno različite presude. Ekstremno različite. A sve zavisi od toga ko
je advokat onog kojem se sudi.
-
Advokatska
komora možda bi trebalo da pokrene istragu kako Endemski Papak zna da ja znam
da ću izgubiti određene predmete, što svjedoči o tome da je on znao da ću ih
izgubiti i prije njihovog početka? Odnosno, kako to Papčina Pucar navodi, da je
S.V. “imao mogućnost da uvidi i sam ishod istih”! Baš inteligentno i zasnovano na
pravu.
Mogao bih ja nabrajati danima, ali nema
potrebe za tim. Neka se Advokatska komora oproba na Vaskoviću, kad već ne smiju
ni na čemu ozbiljnijem. Fali mi njihovo saopštenje u CV. I neka Adokatska
komora izvrši pritisak na Sudove da me što snažnije kazne po svim tužbama.
Posebno onim u kojima sam progonjen od presuđenih kidnapera.
Zamolio bih Advokatsku komoru da se što
snažnije ostrve i na moju djecu. Posebno ono maloljetno.
Što se tiče advokata, ogroman broj njih je
zaista i častan. I veliki broj njih mi je pomogao. Nezvanično. Nisu željeli da
se pojavljuju na Sudu kao moji branioci, kako ne bi ugrozili svoje druge
predmete. Jer braniti Vaskovića nije uputno. Jedini je to činio pokojni Predrag
Pile Radulović. Otkako je preminuo branim se sam. Kao što se branila i moja supruga.
Nešto predmeta dobijem, nešto izgubim.
Ne zamjeram onim advokatima koji ne žele da
me javno brane. Razumijem da su pod pritiskom i zahvalan sam svakom od njih
koji su mi proteklih godina pomagali da se branim na Sudovima od napada
Režimske Bagre.
Advokata za djecu sam našao u Doboju, nadam se
da Advokatska komora neće tražiti njegovo isključenje zbog toga što se drznuo
da zastupa nekog od Vaskovića!
P.S.
Vidio sam jutros endemskog Papka. Provukao se kraj mene kao slina. Bez
protesta. Jadni Šupak.
vezani tekstovi:
Na margini vikenda
Jedan sasvim pozitivan tekst
