Piše: Slobodan Vasković
Savjet bezbjednosti UN biće
07.07. poprište direktnog sudara SAD-a i Rusije oko britanske Rezolucije o
Srebrenici.
To je samo jedna u nizu
rundi Drugog Hladnog Rata, koji će trajati godinama. Međutim, ta runda i njen
ishod imaće duboke i dugoročne posledice na političke procese u Srbiji i BiH i
na odnose Srbije i BiH sa Zapadom i Rusijom.
Rusija se, u malom sitnom
detalju koji se zove Srbi, nalazi u situaciji Tamnog Vilajeta: Ako podrži
Rezoluciju (a podrška je sve osim veta), „kajaće se“; Ako uloži veto „kajaće se“.
„Kajaće se“ treba shvatiti
vrlo uslovno, pošto je cijela priča oko Rezolucije i za Rusiju i za SAD tek
mali segment ukupnog sukoba, dok je za Region to tektonski poremećaj.
Teško je vjerovati u ruski
veto na Rezoluciju: U toj situaciji Rusija bi ušla u sukob sa islamskim
zemljama i Turskom, izgubila njihovu podršku (do koje joj je veoma stalo u
Hladnom ratu i pod sankcijama). Rusi će se teško odlučiti na veto i zbog
miliona muslimana koji žive u Rusiji. Uz to, njihov ambasador u BiH Petar
Ivancov bio je eksplicitan: “Mi ne negiramo ovaj pojam koji je postavio Međunarodni
tribunal. U Srebrenici se desio zločin genocida”.
Nakon ovakve izjave,
djeluje nezmislivo da Rusija promijeni stav i uloži veto.
Neulaganje veta, pak, Srbe (i
Srbiju) politički definitivo udaljava od Rusije, jer će Srbima biti nemoguće
objasniti zašto nisu uložili veto, a njihovi visoki funkcioneri su itekako dolivali
ulje na lomaču za sagorijevanje međuetničkih odnosa prethodnih nedelja.
Vrlo jasno je to rekao
Aleksandar Vučić, poručujući Rusiji da će Srbija itekako dobro znati „cijeniti“
neulaganje veta.
“Ukoliko se
rezolucija o Srebrenici izglasa pred Savjetom bezbednosti Ujedinjenih nacija, a
Rusija ne stavi veto, Republika Srpska će znati da ima samo Srbiju, a Srbija da
u teškim trenucima može da se osloni samo na sebe”, poručio je premijer Srbije
Aleksandar Vučić, dan pošto je obelodanjeno da je predsednik Srbije Tomislav
Nikolić zatražio od predsednika Ruske Federacije Vladimira Putina da Rusija
uloži veto na predlog britanske rezolucije o Srebrenici, ukoliko se o tom
dokumentu bude glasalo ove nedelje u SB UN.
Vučić,
naravno, ne očekuje da Rusija uloži veto. Jasno je to, kao što je jasno i da je
Nikolić narušio kredibilitet Vlade Srbije petljajući se u inostrane poslove.
Nikolićev
postupak dio je posledica koji je sukob velikih sila već iznjedrio na ovim
prostorima.
Preciznije,
britanska Rezolucija imala je u podtekstu
“istjerivanje na čistinu” svih ovdašnjih političkih lidera, koji nisu
mogli izbjeći istupe u “kriznoj političkoj situaciji”. Ti istupi su pokazali i ko
je od njih za Rusiju, ko za Zapad, ko za prošlost i mržnju, ko za budućnost i prevazilaženje
stanja…
Interesantno
je da lažni pansloveni/panpravoslavci Nikolić i Dodik insistiraju na
nekretanju, potpunom raskidu sa Zapadom, iako ne postoje ni najmaglovitiji
obrisi neke konkretnije saradnje sa Rusijom, dok Vučić nije htio ni na koji
način ugroziti odnose sa SAD i EU.
Zato
što Vučić želi Srbiju na Zapadu. I to je jedini pravi put za Srbiju. I za BiH.
Njegova
izjava (citirana u tekstu) nije poruka samo Rusiji, već i Nikoliću i Dodiku
koji su, bez Vučića, kreirali sopstvenu politiku sa Moskvom. I dobrovoljno djelovali
kao Ruske marionete.
Nikolić
i Dodik su pokušali zabiti Vučiću nož u leđa, što je, u ovako dramatičnoj situaciji, ravno pokušaju
političkog atentata. Vučić im je to, manje više, neuvijeno saopštio.
Nakon
12. jula Vučić će biti prisiljen da potpuno redefiniše svoje odnose i sa
Nikolićem i sa Dodikom. Posebno ovdašnjim Primitivnim Populistom, koji pokušava
izazvati međunacionalne, ali i unutaretničke sukobe.
Dodik
nije nikakav srpski nacionalista, još manje zaštitnik srpskih nacionalnih
interesa: On je politički Neandertalac spreman i na izazivanje rata, samo da bi
spasio svoju bezvrijednu kožu.
Dodikovo
primitivno larmanje, pozivi na političke likvidacije stavljanje kompletog naroda u mašinu za
mljevenje mesa, nisu bitno promijenili njegov politički status. On je bio gotov
i prije Rezolucije, njegovo ponašanje nakon objave britanskih namjera, samo su dodatna
potvrda rečenog.
Dodik
je šupljiji od njegovog lažnog referenduma i veći Politički Papak, od svih
Papaka koje je na buvljoj političkoj pijaci pokupovao, zato što smatra da
pristup koji prakticira može da mu pomogne. Ne može, iako će cijena koju će
narod RS morati da plati biti znatno veća nego prije dvadesetak dana.
Dodik insistira na naopakoj
klaustrofobičnoj izolacionističkoj
strategiji, pokušavajući ubrati kratkoročne političke poene i učvrstiti svoju
teško poljuljanu poziciju.
On, uz pratnju Ološa, kojim se okružio,
pojačava vrlo svjesno islamofobiju, u pokušaju da ojača radikalnu desnicu u RS,
koja je posustala u podršci matičnom mu SNSD-u.
Politika navodne zaštite Republike
Srpske, koju trenutno vodi Dodik, najopasnija je upravo po Republiku Srpsku.
Potpirivanje strasti nikako ne ide u
prilog RS. Ni na svjetskom ni na lokalnom nivou. Dodik je najveći nacionalni
problem i stvarni grobar srpskih interesa. Nikolićev šegrt.
Podjednako
lošim kao Nikolić i Dodik pokazao se i Bakir Izetbegović, koji je državi
pretpostavio jednog čovjeka. Takvo što nije se činilo ni u Srednjem vijeku,
posebno ne u 21. Izetbegović je potrošen političar bez budućnosti.
Stalno
spinovanje viktimizacijom, koje se produkuje iz njegovog kabineta, neprihvatljivo
je, štetno i rušilačko. Izetbegović isključivo doprinosi samoizolaciji
Bošnjaka, njihovoj getoizaciji. On je bošnjački pandan Nikoliću i Dodiku.
Ivanić
i Bosić klonili su se velikih riječi, samim tim i velikih djela. Ivanić je
pacifikovao uzavrele strasti, Bosić nije dolivao ulje na vatru. Korektno.
Međutim,
to samo po sebi nije dovoljno, jer dolazi vrijeme snažnih odluka, bez kojih
neće biti pomjeranja.
Kakva
god bude Rezolucija u konačnom tekstu i kako god prođe glasanje u Savjetu
bezbjednosti UN, ona neće razriještiti regionalni međunacionalni Gordijev čvor.
Moraće
to učiniti ovdašnji političari. Stoga se nameće pitanje da li Vučić treba doći
11. jula u Srebrenicu?
Vučić
treba doći u Srebrenicu. I Mladen Ivanić. I Mladen Bosić. Kako bi u BiH (što bi
bila politički slojevita i kompleksna, ali vrlo pozitivna gesta) načinili prvi
veliki korak u novoj srpskoj nacionalnoj i političkoj platformi, koja Srbiju i Srbe
definitivno vraća među velike narode. Kao ravnopravan, civilizovan, demokratičan,
napredan, a nikako i nikada kao genocidan, varvarski, primitivan…
To
je načelo; U detalju povukli bi zauvijek Crvenu liniju između sebe i Grobara
srpskih nacionalnih interesa, koji predstavljaju Nikolić i Dodik.
