Piše: Slobodan Vasković
Reaktiviranjem odluke o referendumu o Sudu i
Tužilaštvu BiH, što je učinjeno u parlamentu RS, Milorad Dodik otpočeo je
secesiju Republike Srpske.
Sud i Tužilaštvo BiH samo su prva očica bh.
džempera koji Dodik namjerava oparati svojim avanturističkim potezima. Ove
dvije institucije ne postoje same od sebe i zbog sebe, već je niz drugih veoma
bitnih agencija naslonjeno na njih. To su SIPA, Državna granična služba, OSA,
Direkcija za koordinaciju policijskih tijela u BiH, Služba za poslove sa strancima… i sve one gube smisao
postojanja eventualnim ukidanjem Suda i Tužilaštva BiH.
Naravno, deplasirano je, u situaciji poništenja
Suda i Tužilaštva BiH i agencija naslonjenih na njih, i postojanje Ministarstva
bezbjednosti BiH.
To, samo po sebi, vuče i rašivanje Uprave za indirektno oporezivanje, RAK-a i, shodno tome, Savjeta ministara BiH i ostalih bh. institucija.
Uz sve to, Dodik direktno ruši bezbjednosni sistem, radikalizuje ekstremno uzavrelu situaciju, pravi krupne korake ka međuetničkim sukobima.
“Između ostalog, ne samo različite bosanskohercegovačke političke snage, ali i mnogobrojne predstavnici međunarodne zajednice priznaju njegovu neefikasnost. U vezi s tim smatramo da je neophodno prije svega prevazilaziti razloge problema, a ne umjesto toga usmjeravati sve snage za borbu protiv njihovih vidljivih posljedica”, navedeno je u saopštenju ambasade Ruske Federacije.
Dodikov referendumom o Sudu i Tužilaštvu BiH
projekat je osuđen na propast, ali njegove posledice imaće katastrofalan ishod
po Republiku Srpsku.
Dodikov postupak, kao i svih onih koji su
glasali za referendum, duboko je neprijateljski prema BiH, prema RS, a
najneprijateljskiji prema interesima Srba u ovoj zemlji.
Lider SNSD-a raspakovao je Dejton i Republiku
Srpsku uveo u potpuno neizvjesnu situaciju u kojoj nema podršku nikoga na
Svijetu. Paradoks je da će Dodik svojim avanturističkim projektom doprinijeti
jačanju BiH i znatnom slabljenju RS.
Entitet će iz ovog procesa izaći mnogo
slabiji nego što je u njega ušao.
Dodikov grandomanski zahvat, potpuno
neutemeljen u realnim okvirima, crvena je linija koju više ne mogu tolerisati
ni najsnažnije zemlje svijeta, prije svih SAD, što BiH doživljava kao jedan od
svojih najvećih spoljnopolitičkih uspjeha u poslednje dvije decenije. A potom i
EU, koja prati SAD u tim zaključcima.
Dodik je bacio rukavicu u lice svjetskoj
eliti moćnih i njihov odgovor biće, izvan svake razumne sumnje, brutalan i
silovit. Sve izvan toga i ispod toga je nerealno za očekivati.
Bos ovdašnje krim oligarhije, koja
referendumom želi sačuvati stečene pozicije i nezakonito stečena bogatstva,
jeftinim populizmom pokušava prevariti javnost da su samo Ambasadori Zapadnih
zemalja protiv njegovog secesionističkog referenduma. Insistiranje na
ambasadorima je varka kojom se želi predriblati mnjenje i ostaviti u uvjerenju
da protiv secesije nisu najjače zemlje Zapada.
Nevješt potez Dodika, koji ima određenu
dnevnopolitičku dobit, ali i koji je osuđen na propast: nisu ambasade u BiH
nikle same od sebe i proglasile se centrima moći već vrlo vjerno sprovode
politiku svojih vlada – od Pariza, Brisela, Berlina, Londona, pa sve do
Vašingtona.
Dodik nema ni Rusiju iza sebe u svom suludom
secesionističkom zahvatu.
Iz ambasade te zemlje su naveli da im je poznato
da postoje ozbiljne zamjerke prema pravnom sistemu u zemlji.
Nema dileme da Rusija ne podržava referendum.
Bar ne javno i zvanično.
Dodik i grupa ostrašćenih avanturista koja ga
prati ostali su sami protiv svih. Sa jednom novom dimenzijom: Dodik je od danas
i zvanično veliki problem Zapada, a ne samo problem BiH/RS i Srba kao naroda.
Dodik se drznuo da krene u urušavanje
Dejtona, iza kojeg stoje najveće svjetske sile, i kao takav krenuo je na njih.
Zapadnjaci više ne mogu bježati od te činjenice i sve svoditi na ispranu
floskulu da je on od naroda izabran i da bi oni koji su ga birali trebali da ga
se i riješe. Iz prostog razloga što ga niko nije birao da uruši kompetan
bezbjednosni sistem i time ugrozi živote svih u BiH/RS, niti ga je iko birao da
otpočne procese koji bi mogli vrlo lako dovesti do novog rata u ovoj zemlji.
Rata koji je za mikrosekundu izbjegnut nakon kamenovanja Aleksandra Vučića u Potočarima.
Da se kojim slučajem desilo da Vučić strada u
Potočarima, danas bi u BiH bjesnio najžešći rat. I da se ne lažemo: ne bi u
Potočarima, u hipotetičkoj situaciji, stradao samo Vučić, već i delegacije
drugih zemalja, brojni predsjednici i premijeri, a i narod koji je taj dan
došao. Niko to i ne pominje, a riječ je o notornim činjenicama.
Izglasavanjem referenduma Dodik pokušava
održati dramatične, potencijalno smrtonosne, događaje iz Potočara u žiži i
nametnuti ih kao novi način življenja u cijeloj BiH. Dodik sije strah i svjesno
ide na izazivanje sukoba kako bi se pokušao održati na vlasti, koja je satrula,
bez para, bez projekata, bez vizije, bez ikakve nade u sutra.
Ukoliko Zapadne zemlje ne reaguju, ponovo će emitovati/ojačati
privid da ga podržavaju, da je sve igra Njih i Njega i na taj način ga ojačati.
Desi li se to i ovaj put, kao što se dešavalo proteklih godina, Zapad će
direktno biti suodgovoran za nimalo prijatna dešavanja koja će uslijediti u
BiH.
Dodika ne podržava ni Srbija. Bar ne njen
premijer Vučić. Dodik svjesno urušava kredibilne napore Vučića da se konačno u
regionu izađe iz faze “zamrznutog rata” u mir. Sve vrijeme lider SNSD-a
pokušava da Srbiju i njenu politiku stavi u svoju suludu agendu, čiji je jedini
cilj očuvanje njegovih pozicija i oligarhije koja je uništila i budućnost i
sadašnjost Srba u BiH. A sada namjerava da im uništi i prošlost.
Svojim antisrpskim postupcima Dodik direktno
radi za Bakira Izetbegovića i one koji su kamenovali Vučića u Potočarima.
Dodik i Izetbegović najveća su bezbjednosna
opasnost ne samo po BiH, već cijelu regiju.
Ovaj dvojac namjeran je da zapali BiH, kako
bi se spasili od odgovornosti za brojna nepočinstva i uništenje sopstvenih
naroda.
Na lomače koje pale kerozin donosi i Dragan
Čović, sprečavajući rasturanje kriminalnog jezgra u bezbjednosnim strukturama
BiH.
Lažni očevi nacije, što Dodik, Izetbegović i
Čović jesu, namjerni su da otvore arterije sopstvenim narodima. I učiniće to ne
stane li im se na put.
Važna dimenzija u cijelom ovom političkom
blatu, što ga Trojac stvara, jeste da Savez za promjene nije podržao Dodikovu
ratnu stazu. To je veliki poraz lidera SNSD-a i vođe grupe avanturista spremnih
da zapale sve.
Odluka o nepodržavanju referendum sigurno
nije bila laka za stranke Saveza, ali ovo i jeste vrijeme teških odluka, kako
bi se Dodik spriječio da izazove rat i uništi narod. Koji je već na granici,
iscrpljen nemaštinom, sirotinjom, bijedom…
