Piše: Slobodan Vasković
Aleksandar Vučić dolazi u
Srebrenicu 11. jula (najavio sam to još 16. aprila) i to je najvažnija vijest u
prethodnih mjesec dana, obilježenih čekanjem ishoda sudara SAD-a i Rusije u
Savjetu bezbjednosti UN oko britanske Rezolucije o Srebrenici.
Vučić je rekao da je „dobio
garancije da Rezolucija neće biti usvojena“ ni 08.07., ali nije rekao kada će
se o njoj glasati. Da li 09.07. ili 12.07?!
U ovom trenutu to je
sekundarno pitanje; Najvažnija je njegova odluka da dođe u Srebrenicu, što je
snažan iskorak u poboljšanju srpsko-bošnjačkih odnosa, koji su ključni po
funkcionisanje BiH. Vučićev postupak prisiliće bošnjački politički vrh na
slične korake. U suprotnom, još dublje će politički potonuti Bakir Izetbegović,
bošnjački lider, koji je u poslednjih deset mjeseci pokazao da su mu državnički
potezi potpuno nepoznata materija. Sva njegova politika svedena je na zaštitu
ličnog habitusa, što je velika prepreka sređivanju odnosa u BiH.
Sada je veliko pitanje ko
će se od srpskih političara iz BiH priključiti Vučiću 11. jula? Mladen Ivanić
gotovo izvjesno. Za Mladena Bosića to je već manje vjerovatno.
Što se tiče Milorada
Dodika, nakon svega šta je počinio prethodnih mjeseci, njegov odlazak u
Srebrenicu bio bi najdegutantniji i najmorbidniji mogući potez decenije.
Vučić je pokazao snagu, a
njegov PR tim će sigurno istaći da je svojom odlukom privremeno spasio i Zapad
i Rusiju: prve da nameću Rezoluciju, bez konsenzusa u SB UN, druge da se
„obrukaju“ pred Srbima, jer nisu uložili veto. Međutim, kakav god PR bio, ti
agenti ne rješavaju probleme.
Rade to političari. I nakon
dolaska u Srebrenicu, srpsko-bošnjački odnosi ostaće i dalje veoma napeti, sa
brojnim opterećenjima. Biće potrebno mnogo volje, želje i nerava da se sve to
uredi na zadovoljstvo obje strane.
Što se tiče Rezolucije i
glasanja u SB UN, teško je vjerovati da će se Britanci povući; Isto tako je
teško vjerovati da će Rusi uložiti veto.
Velike
sile će se dogovoriti na način da će (najvjerovatnije) biti usvojene određene
izmjene u tekstu koje traže Rusi.
Rusi
su već izgubili nešto pozicija u islamskom svijetu, insistirajući na izmjeni
Rezolucije i svako dalje produbljivanje te priče nikako im ne ide u prilog.
Sva
dešavanja u SB UN su pokušaj da se Srbima stvari do znanja da Rusija štiti
njihove interese, kako bi se spriječilo prebrzo udaljavanje Srbije od Rusije. Međutim,
situacija u vezi rezolucije dovedena je do usijanja u srpskom javnom mnjenju i
nije se ostavio manevarski prostor diplomatiji Ruske Federacije.
Rusija je svjesna da ne može spriječiti regionalnu dominaciju SAD-a, koja je ponovo uspostavljena, ali to nikako ne znači da im neće zagorčati život gdje god mogu. I da će se potpuno povući bez ikakve borbe. Posebno zbog Srbije, koja je itekako bitna Rusiji, ali i SAD-u. I koje se SAD neće odreći.
Taj prostor su prokrčili na
štetu sopstvenih interesa u odnosima sa islamskim svijetom i Turskom, računajući
na popravke na tom planu nakon što Rezolucija bude usvojena u SB UN. I to i sa
glasom Rusije.
Realno, Zapad je
Rezolucijom već pobrao određene dobitke u sudaru sa Rusijom i nema dileme da je
to Rusima itekako poznato. Našli su se u zamci, iz koje nisu mogli izaći
neoštećeni (ako ulože veto, zamjeraju se Turskoj&islamskom svijetu, ako ne
ulože zamjeraju se Srbima) i sve vrijeme traže način izlaska iz cijele ove
priče sa što manje štete po sopstvene interese.
Srbi
se jesu našli na međunarodnom tapetu, ali nije to toliko ni dramatično, kako se
sve vrijeme želi predstaviti javnosti.
Ne
treba očekivati nikakve posebne posledice po RS i Srbiju; oba subjekta iskorišteni su kao oruđe borbe protiv Rusije,
ali u ništa većoj mjeri nego što ih je Rusija koristila protiv Zapada.
Sama
ta činjenica demantuje namjere Zapada da demontira RS, kako to najavljuje
Milorad Dodik, ali i kako se nadaju neki bošnjački politički prvaci.
Sva
ova dešavanja su “gutanje velikih žaba” za aktere sa lokalnog nivoa.
Što
se tiče Tome Nikolića i Milorada Dodika oni su se pokazali krajnje nedostojni
funkcija koje obavljaju. Nikolić je tragikomičan i kao takav poslužio je Rusiji
za brisanje evropskih podova.
Nikolić
je svojim “neselektivnim” pismima obrukao Srbiju, uzurpacijom srušio njenu
spoljnu politiku, učinio je žalosnom. I nije pripomogao Rusiji, ali jeste
podjeli društva u Srbiji.
Vučićeva
odluka o odlasku u Srebrenicu Nikolića je potpuno dezintegrisala.
Milorad
Dodik, kao i njegova moć, su obesmišljeni. Rusi su svjesni ove situacije i nije
ih koštalo baš ništa da još jednom potroše političkog mrtvaca.
Dodika
ne može spasiti ishod glasanja u SB UN, kakav god bio, jer se na tom mjestu ne
rješavaju vitalni životni problem. Koje su on i njegova vlast svakom stanovniku
RS učinili užasnim.
Maneken šovinizma i mržnje
doživio je debakl, privremeno odgađanje izglasavanja Rezolucije ne može to poništiti.
Najteži udarac zadao mu je
Dragan Čović, kojeg je Dodik prije samo par mjeseci javno promovisao u
„predstavnika RS u Predsjedništvu BiH“, iako je narečeni lider Hrvatske demokratske
zajednice i hrvatski član Predsjedništva BiH. Čović je izjavio da je „u
Srebrenici počinjen genocid“.
Čović se, logično,
priklonio većinskom talasu, koji mrvi Dodika.
Dodik je opasni šarlatan
koji beskrupulozno ugrožava interese RS i Srba u cjelini.
On je i dalje na ruskom
fonu, a njegova skazka o referendumu je ruska „B varijanta“ uzdrmavanja BiH i
regije.
