Piše: Slobodan Vasković
Milorad
Dodik je, zvaničnim zahtjevom parlamentu RS za sazivanje posebne sjednice na
kojoj bi se reaktivirala odluka o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH, usvojena
2011. godine, otpočeo secesiju Republike Srpske.
Sud i Tužilaštvo BiH nisu institucije koje postoje
same od sebe i zbog sebe, već je niz drugih veoma bitnih agencija naslonjeno na
njih. To su SIPA, Državna granična služba, OSA, Direkcija za koordinaciju policijskih
tijela u BiH, Služba za poslove sa strancima… i sve one gube smisao postojanja eventualnim
ukidanjem Suda i Tužilaštva BiH. Naravno, deplasirano je, u situaciji
poništenja Suda i Tužilaštva BiH i agencija naslonjenih na njih, i postojanje
Ministarstva bezbjednosti BiH.
To, samo po sebi, vuče i rašivanje Uprave za indirektno oporezivanje, RAK-a i, shodno tome, Savjeta ministara BiH i ostalih bh. institucija.
Uz sve to, Dodik svojim referendumom, samom njegovom najavom, direktno ruši bezbjednosni sistem, radikalizuje ionako uzavrelu situaciju, pravi krupne korake ka međuetničkim sukobima. Mala vrata za veliku secesiju je Dodikov referendumom o Sudu i Tužilaštvu BiH, koji će, šta god da se desi sa tim, unaprijed na propast osuđenim projektom, imati katastrofalan ishod po Republiku Srpsku.
Uočljivo je da je Dodikova referendumska akcija potpuno nepripremljena, bez suštinske podrške u političkom establišmentu RS. Čak je i pitanje koji nivo podrške ovaj, primarno antisrpski akt, ima i u vladajućoj koaliciji i SNSD-u.
Za potpuno rašivanje BiH, što mu jeste namjera, Dodik neće dobiti podršku Zapada ni Rusije, a ni Srbije.
Dodik na svojoj strani ima samo sopstveni panični strah od činjenice da je politički mrtav i posledica tog agregatnog stanja i podršku onog dijela SNSD-a koji je sopstvenu sudbinu vezao za njegovu. Što je, praktično, ništa spram snaga koje se protive rasturanju BiH.
Dodik svoj secesionistički (poderani) džoker izvlači u situaciji kada je RS ekonomski, finansijski, privredno potpuno devastirana i na ivici bankrota, kada niko od stranih kreditora neće ovdje da uloži ni centa i kada je njegov rejting, nezaustavljivo, na silaznoj putanji. Takva situacija nemoguća je za bilo kakvu ozbiljniju političku akciju unutar BiH, a kamoli za pariranje kompletnom Svijetu. Pojačanog Rusijom i Srbijom.
To, samo po sebi, vuče i rašivanje Uprave za indirektno oporezivanje, RAK-a i, shodno tome, Savjeta ministara BiH i ostalih bh. institucija.
Uz sve to, Dodik svojim referendumom, samom njegovom najavom, direktno ruši bezbjednosni sistem, radikalizuje ionako uzavrelu situaciju, pravi krupne korake ka međuetničkim sukobima. Mala vrata za veliku secesiju je Dodikov referendumom o Sudu i Tužilaštvu BiH, koji će, šta god da se desi sa tim, unaprijed na propast osuđenim projektom, imati katastrofalan ishod po Republiku Srpsku.
Uočljivo je da je Dodikova referendumska akcija potpuno nepripremljena, bez suštinske podrške u političkom establišmentu RS. Čak je i pitanje koji nivo podrške ovaj, primarno antisrpski akt, ima i u vladajućoj koaliciji i SNSD-u.
Za potpuno rašivanje BiH, što mu jeste namjera, Dodik neće dobiti podršku Zapada ni Rusije, a ni Srbije.
Dodik na svojoj strani ima samo sopstveni panični strah od činjenice da je politički mrtav i posledica tog agregatnog stanja i podršku onog dijela SNSD-a koji je sopstvenu sudbinu vezao za njegovu. Što je, praktično, ništa spram snaga koje se protive rasturanju BiH.
Dodik svoj secesionistički (poderani) džoker izvlači u situaciji kada je RS ekonomski, finansijski, privredno potpuno devastirana i na ivici bankrota, kada niko od stranih kreditora neće ovdje da uloži ni centa i kada je njegov rejting, nezaustavljivo, na silaznoj putanji. Takva situacija nemoguća je za bilo kakvu ozbiljniju političku akciju unutar BiH, a kamoli za pariranje kompletnom Svijetu. Pojačanog Rusijom i Srbijom.
“RS je prešla Rubikon i odluka o sazivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH ne može biti opozvana”, rekao je Lažni Cezar povodom svog idiotskog političkog akta, koji je potpuno usmjeren protiv interesa BiH, Srbije, Republike Srpske i Srba u cjelini.
Problem
je što Dodik gura RS “preko Rubikona” bez ikakve prethodno razrađene
strategije, kvalitetne analitike, saglasnosti ključnih političkih faktora, čime
demonstrira da je ovaj entitet njegovo privatno vlasništvo s kojim on čini šta
mu je volja.
Dodik nema nijedan jedini
odgovor na pitanje: Šta nakon ukidanja Suda i Tužilaštva? I kako dalje? I kako prehraniti
narod u ambijentu potpune konfrontacije sa cijelim Svijetom?
Dodik nema odgovor ni na šta; On
bezglavo juri u ambis vukući cijeli entitet i narod sa sobom, nadajući se da će
neko iz Međunarodne zajednice ustuknuti pred njegovim ispraznim, tragikomičnim,
glupim, neostvarivim prijetnjama i pozvati ga za sagovornika po tom pitanju. A
onda i po svim drugim.
Tu je Dodikovo Baš čelikovo
jaje; U pokušaju da ponovi 2011., kada je i otpočeo referendumsku priču o Sudu
i Tužilaštvu BiH, i izvuče se iz sopstvenog političkog samoubistva uz pomoć
nekog od stranih zvaničnika. Tada ga je spasila Ketrin Ešton, kojoj je dolazak
Dodiku na noge, izvan svake razumne sumnje, najgori politički potez u karijeri.
Dolazak Eštonove pokazao je tada da je „Dodik nezaobilazan faktor“.
Okolnosti su se promijenile:
sada je Dodik faktor koji svi zaobilaze. U širokom luku.
Djeluje da ga sada neće spasiti
niko.
Dodikov idiotski politički potez
nanijeće ogromnu štetu interesima ovog entiteta.
Dio štete može umanjiti
takozvani Savez za promjene, od čije odlučnosti će zavisiti razmjere razaranja
političkih ingerencija RS zbog Dodikovog pucnja u BiH.
Način na koji će SDS, PDP i NDP
percepirati problem koji je Dodik otvorio, odlučujući je faktor u rečenom.
Ukoliko tzv. Opozicija zabije glavu u pijesak i krene da se „davi u detalju“,
svodeći cijelu priču na Za i Protiv Suda i Tužilaštva BiH, onda tu nema
nikakvog umanjenja štete.
Onda je to politikanstvo, jer
nije ovdje riječ o radu Suda i Tužilaštva BiH, koje ne radi svoj posao. Nije ga
radilo ni kada je Dodik bio na vrhuncu moći, od 2006.-2012. (a RS imala solidnu
poziciju unutar BiH i spram Međunarodne zajednice), pa on i njegov prateći
Orkestar za sahrane, nisu makli prstom da promijene pristup procesuiranju
ratnih zločina najviše bh. pravosudne instance.
Sve se završavalo na salonskim
„ogorčenim“ istupima.
Sud i Tužilaštvo BiH postali su
tema kada je SIPA protiv Dodika&co podigla krivičnu prijavu tešku 115
miliona KM. Nakon što su to uspješno i sa ogromnim pritiskom na Sud i Tužilaštvo
BiH otklonili sa dnevnog reda, optuženi za ratne zločine srpske nacionalnosti
prepušteni su ponovo sami sebi. To su činjenice, sve ostalo je manipulacija,
sračunata adhok kako bi se Dodik pokušao vratiti u politički život kao ličnost
od čije volje zavise svi procesi.
Ukoliko stranke tzv. Saveza uoče
stvarne dimenzije Dodikovog rušilačkog akta, (usmjerenog primarno protiv RS, jer
niko neće dozvolliti cijepanje BiH), svu njegovu neiskrenost, nedosljednost i stvarnu
težinu posljedica koje će iznjedriti i štetu koju će biti nemoguće popraviti,
onda postoji realna mogućnost saniranja većeg dijela negativnosti koje su već
izazvane.
Da bi se to i ostvarilo, šefovi
tzv. Saveza moraju donijeti snažnu Odluku i ne podržati privatni referendum
dezorijentisanog Despota u slobodnom padu i pozvati narod da ne izlazi na
njega, ukoliko do raspisivanja ipak dođe.
Sve izvan toga je voda na njegov
mlin i nastavak saučesništva u pogubljenju svih nacionalnih interesa.
vezani tekst: Dodik - Od Terminatora do Termita
