Piše: Slobodan Vasković
1.
Propast posljednjeg okupljanja takozvane opozicije i stvarne opozicije pred Narodnom skupštinom RS, nazvan “Skupština na otvorenom”, ostavio je jedno pitanje vrlo otvorenim - Da li Jelena Trivić i njen “Narodni Front” ubuduće treba uopšte zajedno da nastupaju sa SDS-om, PDP-om, takozvanim opozicionim strankama i Pokretom za pravdu i red, u kojem više niko i ne zna kome su sve opozicija?! Posebno pod uslovima u kojima su se ovaj put pojavili zajedno sa njima.
2.
Pojavljivanje Trivićeve bilo je neophodno kako bi pokazala da nije ona ta koja, kako je optuživana, “razbija opoziciju” (koja je poodavno razbijena i prije izlaska Trivićeve iz PDP-a), ali odnos navodnih lidera ostale tri stranke prema njoj ostao je i dalje potpuno neprijateljski; Štaviše, može se, uz navedeno, zaključiti i uz značajnu količinu nepatvorene mržnje spram jedine liderke stranke u Republici Srpskoj.
3.
Činjenica da su na gotovo prazan skup zajedno došli Milan Miličević, Branislav Borenović i Nebojša Vukanović, dok je Trivićeva došla “u singlu”, ali sa stotinjak članova stranke, dovoljno svjedoči o navedenom.
Uz to, organizatori "praznog skupa" bili su Klubovi poslanika SDS-a, PDP-a, Pokreta za pravdu i red, ali ne i Narodnog Front, što je, samo po sebi, ignorantsko i nadobudno djelovanje prema Trivićevoj koje nema nikakvog osnova u stvarnom stanju stvari.
I prije toga, navodni lideri "Trojke iz RS" činili su sve da se ne sastanu sa Trivićevom, krijući se, formalno, iza raznih "radnih naslova sastanaka", ali sve što bi "pokrenuli" kao i obično iznjedrilo je rezultat ravan nuli.
Trivićeva nema nijedan jedini razlog da trpi njihove teške frustracije, jer, za razliku od SDS-a i PDP-a, ona nema "Dodikovu frakciju" u Narodnom Frontu niti bilo kakvu komunikaciju sa Režimom.
4.
Trivićeva, nakon početka formiranja “Narodnog Fronta” i turbulencija koje je taj potez izazvao, kao i vrlo niskih udaraca i izuzetno prljavih napada koji su najčešće dolazitili iz redova nabrojanih stranaka, stabilizovala je svoju partiju i počela sa vrlo ozbiljnim radom na terenu.
5.
To je dovelo do ponovnog rasta rejtinga i Trivićeve i Narodnog Fronta, što se nikako ne bi moglo konstatovati za ostale partije koje se nazivaju opozicionim. Štaviše.
6.
Uz to, Trivićeva je pokazala da nije sklona nikakvim kompromisima sa Režimom Milorada Dodika i da ostaje vrlo stameno na liniji borbe za sklanjanje Režima, što se za SDS i PDP nikako ne bi moglo reći.
7.
Visoki funkcioneri te dvije stranke, svako malo, otvoreno staju na Dodikovu stranu, bez ikakve odgovornosti i prema biračima, ali i pred stranačkim organima.
U SDS-u postoji vrlo snažna “Dodikova frakcija” koju Miličević, i kada bi želio, ne može savladati, a da ne izazove raskol stranke i njen potpuni nestanak.
8.
U PDP-u, kojeg Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke i dalje drži kao sopstvenog taoca, ne smiju ni pomisliti da se javno suprotstave njegovoj otvorenoj saradnji sa Režimom; Posebno sa Dodikom i njegovim tajkunima.
Nije Stanivuković jedini iz PDP-a koji je u koaliciji sa Dodikom, već je to toliki broj visokih funkcionera te stranke, da se već mogu smatrati jednim od derivata SNSD-a, koji nije baš skroz "očišćen".
Glumljenje opozicije koje najčešće javno izvode Branislav Borenović i Igor Crnadak je bez ikakvog uticaja na publikum; Svi su svjesni da su njih dvojica tek portparoli ničega, jer iza njih ne stoji čak ni jača frakcija unutar PDP-a.
9.
Vukanović koji više ni sam nema pojma kome je opozicija doživljava pad rejtinga upravo zbog nekritičkih napada na svakog ko mu se na bilo koji način zamjeri ili, pak, povrijedi, kako on smatra, njegovu sujetu koja je itekako prevelika u odnosu na stvarne domete koje može ostvariti.
Zato on i jeste najveći neprijatelj sam sebi.
10.
Zajedničko Miličeviću, Borenoviću i Vukanoviću jeste neprijateljski stav prema Trivićevoj, koji predsjednik SDS-a najbolje prikriva.
Borenović i Vukanović su neprijateljstvo nadogradili i ličnom mržnjom, tako da ne postoje nikakve “sujete” kao prepreka unutar navodne i stvarne opozicije, već egzistira neprijateljstvo navedene trojke i mržnja dvojke ka Trivićevoj i njenoj stranci.
11.
I Miličević i Borenović i Vukanović smatraju da bi baš svaki od njih trebalo da bude “Lider kompletne opozicije”, čemu nijedan nije dorastao.
Miličević, jer ne vlada ni sopstvenom strankom, a Vukanovićevu sujetu teško da bi moglo zadovoljiti i da ga imenuju za šefa baš svih Struna i Svjetova koje u sebi nose.
12.
O Borenoviću u navedenom kontekstu se ne može ni razmišljati, jer on ne smije ni da pomisli šta bi mu se moglo sve desiti ukoliko bi se usudio da bilo šta kaže na Stanivukovićevo ne samo koaliciono, već i kriminalno djelovanje sa režimskim tajkunima.
Stanivuković će i dalje nastaviti da se lažno predstavlja kao opozicionar, da izvodi brojne sve nezrelije i pliće performanse, ali to je njegovo legitimno pravo, sve dok iz PDP-a, njegovih ostataka, trpe Stranivukovićevu otvorenu i javnu koaliciju sa Dodikom.
13.
Sve navedeno, liderima “Trojke iz RS” ni najmanje ne smeta da svim snagama pokušavaju da privatizuju opozicioni prostor u RS, istisnu i pokušaju da omalovaže Narodni Front, iako su im šanse da to učine ravne nuli. Jednostavno rečeno, nemaju snage za to.
14.
Trivićeva, i dalje to otvoreno tvrdim, trenutno je jedina stvarna, istinska alternativa Režimu i Miloradu Dodiku i jedini političar u RS koji razmišlja o tome kako oporaviti entitet nakon brutalne, pljačkaške vladavine Uzurpatora, Diktatora i Izdajnika; Svjesna da nije dovoljno samo politički skloniti Dodika, što jeste bitno, ali je podjednako važno kako sanirati užasne posljedice njegove vladavine koja je RS već pretvorila u sprženu zemlju i dovela u potpunu izolaciju.
15.
Za razliku od Trivićeve, nijedan od pomenutih šefova stranaka nije ni blizu tog nivoa promišljanja politike, već su djelovanje sveli na verbalne sukobe sa Dodikom koji im, bukvalno, ne donose ništa, kao ni bilo kome drugom i koji im nikada neće pomoći da dođu na vlast.
To su činjenice, sve ostalo je demagogija i magla.
16.
Ostaje pitanje kako Trivićeva treba da se postavi na opozicionom dijelu scene u daljoj političkoj borbi sa Režimom?
Prije svega ni na koji način ne može sebi dozvoliti da bilo kog od navedenih, čak i prećutno, prihvati kao lidera opozicije, jer to oni nisu niti mogu biti.
Drugo, što je mnogo važnije je da upravo ona izgradi lidersku poziciju formirajući novi opozicioni blok - liniju koju bi predvodila.
U RS, kao i u Banjaluci, je mnogo malih opozicionih pokreta, lokalnih stranaka, pojedinaca koji su istinski opozicionari i ne kriju se; Sve njih bi Trivićeva trebala uplesti u novu opozicionu liniju -kolonu i zajedno sa njima nastupiti u borbi protiv Režima, ali i prema “Trojci iz RS” koji su umislili da osim njih niko ne može biti opozicionar.
17.
Takav dalji politički razvoj Trivićeve i njene stranke se sam po sebi nameće, a ukoliko bi se predsjednica Narodnog Fronta za takav politički nastup odlučila, donijelo bi to novi kvalitet na političkoj sceni RS i stvorilo novu opozicionu političku kolonu koja, po potrebi, može da sarađuje i sa “Trojkom iz RS”, ali na potpuno ravnopravnim osnovama; Nikako da nastavi da trpi pasivnu agresiju, pokušaje minimiziranja ili, pak, ignorisanja koji njihovim inspiratorima niu donijeli baš ništa. Trivićeva je opstala, rejting joj raste, pa kao što nije trpila ni otvorenu agresiju i pokušaje nipodaštavanja iz takozvane opozicione "Trojke", nema nikakvu potrebu da im dozvoljava ni opisani odnos prema njoj koji je trenutno na snazi.
Uostalom, uprkos svoj agresiji, bilo otvorenoj ili pasivnoj, Trivićeva je uspjela napraviti velike iskorake i prihvaćena je kao iskreni protivnik režima bez ikakvog ostatka, za razliku od ostalih.
Svako dalje insistiranje na saradnji Trivićeve i “Trojke iz RS” na osnovama koje pokušavaju diktirati Miličević, Borenović i Vukanović, za liderku NF-a ne bi trebalo biti prihvatljivo, jer je ne vodi nigdje, sem u baruštinu.
18.
Vjerujem da Trivićeva to odlično razumije. I da je svjesna prijeke potrebe pokretanja nove opozicione kolone. I stavljanja na mjesto koje im pripada članica "Trojke iz RS", kao što je to već učinila sa Režimom, SNSD-om i njihovim satelitima koji izgledaju razdrndanije od prastarih "Reliant-Regal" vozila.
