Sudar Milorada Dodika i Ljubiše Petrovića već sada je gradonačelnika Bijeljine izbacio u sam vrh političke scene u RS, gdje on može o(p)stati bez obzira na konačni ishod tog sukoba koji će se realizovati kroz teški referendumski obračun, snažno začinjen svim sektaškim toksičnim sredstvima
Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik će zbrisati šefove Crvene Sekte u Bijeljini ukoliko ne uspiju da opozovu gradonačelnika tog grada Ljubišu Petrovića, na referendumu zakazanom za 19.03. ove godine.
Dodiku je potrebna Bijeljina za još jače utvrđivanje u gulagšancu u koji je pretvorio Republiku Srpsku. Očekuju ga vrlo teški dani, jer para nema, a rate kredita koje treba vratiti u ovoj godini premašile su milijadu i dvijestotinepedeset miliona KM.
Uz to, njegova anticivilizacijska i antinarodna politika naći će se, realno, veoma brzo na udaru nezadovoljnih građana na koje je prebačena sva težina teške finansijske krize i koji se slamaju pod njom.
Dodik se zato obrušio na Bijeljinu, kako bi je stavio pod svoju kontrolu i što efikasnije odgovorio na nadolazeće velike probleme koji će, neminovno, dovesti do protesta širih razmjera.
Petrović je velika smetnja Dodiku, jer se nije savio pred njim niti pristao da na bilo koji način napravi ijedan truli kompromis sa satrulim Režimom.
Da bi sklonili Petrovića, bijeljinski Sektaši pripremaju se za krađu glasova i druge malverzacije sa listićima, ali i, uobičajeno, za kupovinu glasova protiv Petrovića.
Ono što je interesantno jeste da imaju formirane dvije grupe za kupovinu: Jedna koja kupuje glasove za opoziv i druga koja plaća da se ne izađe na referendum.
Ova druga opcija je novina, jer se na taj način pokušavaju “stimulisati” Bijeljinci koji nisu za Sektu da ne izađu i ne podrže Petrovića.
Prema dosad viđenom, Petrović se priprema za referendum više sa ličnim političkim prijateljima, nego sa vrhom sopstvene stranke - SDS-om.
Nije to uopšte začuđujuće, jer SDS je “borbu” protiv Sektaškog nenarodnog Režima Milorada Dodika sveo na bezlična saopštenja i pokoju beskrvnu izjavu. Za to nikakvo opravdanje nije priprema unutarstranačkih izbora koja će, bez sumnje, donijeti novo osipanje stranke.
Ukoliko Petrović uspije da se odbrani od napada Sekte i pobijedi na referendumu o opozivu, onda se on nameće kao najozbiljniji kandidat za predsjendika SDS-a, što je već veliki problem za nomenklaturu koja je ovladala tom strankom i gotovo u potpunosti je babaljizovala.
Sudar Milorada Dodika i Ljubiše Petrovića već sada je gradonačelnika Bijeljine izbacio u sam vrh političke scene u RS, gdje on može o(p)stati bez obzira na konačni ishod tog sukoba koji će se realizovati kroz teški referendumski obračun, snažno začinjen svim sektaškim toksičnim sredstvima.
Dodikov poraz snažno bi odjeknuo i, realno, pokazao sve slabosti Režima koje njegov šef sve manje uspijeva da prikriva, a Petrović bi, u toj situaciji, toliko dobio na političkoj težini da bi i, od Režima pripitomljeni, vrh SDS-a morao da ga postavi na čelo stranke i da mu odriješene ruke ne bi li joj ulio svježu krv koje nema.
Sa druge strane, ako Petrović eventualno izgubi na referendumu, poraz će se uknjižiti SDS-u, a ne njemu, što je jedino objektivno; U takvoj situaciji, Petrović bi ostao na političkoj sceni, ne bi došao na čelo SDS-a, ali bi, svakako, mogao razmišljati o drugom političkom okviru u kojem bi nastavio graditi karijeru.
