piše: Slobodan Vasković
1.
Milorad Dodik, šef teško kriminalizovane Crvene Sekte, sa lakoćom je progutao Draška Stanivukovića, gradonačelnika Banjaluke i političkog pacera, koji je pomislio da je Dodikovo tapšanje po ramenu odraz njegove rijetke dobronamjernosti, a ne politička presuda - nestanak sa političke scene za potapšanog.
2.
Tako je sada Stanivuković u Dodikovom probavnom traktu, Šef Sekte ga lagano vari, ne izbacuje ga još vani, jer uživa u mrcvarenju vrha PDP-a koji se prave “mrtvi”, fingirajući da ne vide kako se njihova politička nada pretvara u bezobličnu masu koju će Kanibal na kraju da izbaci, uprkos enormnom broju rektalnih alpinista.
3.
Iz PDP-a definitivno odlazi Jelena Trivić; Formiraće svoju partiju i time postati alternativa toksičnom, teško bolesnom Režimu u kojem su kanibalizam, varvarizam, primitivizam, nasilje… način vladanja.
4.
Nonsens je tvrditi da Trivićeva odlazi zbog Stanivukovića, koji više i ne postoji kao politička ličnost; Odlazi, jer je na svojoj koži najbolje osjetila način djelovanja vrha PDP-a, koji je zarobio stranku iz sitnih ličnih interesa: Malicioznost, poluistine, neistine, noževi u leđa, kao način unutarstranačog djelovanja… samo su dio “politike” PDP-a; Guranje u svaki ćošak (tepih je odavno prekrio plafon) problema koji su evidenti, rukom opipljivi, nagomilani do mjere da je kičma partije pod njihovim teretom odavno pukla na nekoliko dijelova, ali vrh te razorene stranke prolazi kraj svega i preko svega, mrzovoljno, bezvoljno, bezidejno i bez ikakve namjere da bilo šta pokušaju riješiti.
5.
Više ne mogu i kada bi htjeli, jer kasne godinama.
6,
Da li će i ko će sa Trivićevom otići iz PDP-a nije toliko ni bitno, koliko da, kako ona, tako i oni koji je budu pratili, ostanu na tragu njenog sadašnjeg beskomrpomisnog odnosa spram Režima, ali i prema takozvanoj opoziciji čije “vođe” su uvijek spremnije “zadaviti” bez milosti svakog iz sopstvenih redova ko se usprotivi njihovom neradu, inferiornosti, lijenosti, podaništvu…, a nikako nisu spremni preduzeti bilo kakve jače, dugoročnije akcije protv Režima.
7.
Trivićeva, koja je pobijedila Dodika u trci za predsjednika RS (što svi znaju, i strani i domaći) i kojoj je ta pobjeda oteta (što, takođe, svi znaju, i strani i domaći faktori), a sav teret tog prljavog akta prebačen na leđa naroda, biće sa svojom strankom već predugo čekana alternativa Režimu.
8.
Osim nje, tu je i Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine, kojeg Dodik pokušava ukloniti kako bi pretvorio cijelu RS u svoj odbrambeni šanac.
Petrović će opstati na političkoj sceni, bez obzira kako prođe na referendumu o opozivu, ali ako istinski želi da ostane na čelu Bijeljine mora se pouzdati u lične snage, nikako samo u navodne SDS-ove, pod čijim je još, nažalost, kišobranom.
9.
Dodik odlično zna da je napuhavanje režimskog balona lažima, prevarama, pljačkama, nasiliništvom…, dostiglo svoj maksimum. I da će pući.
Bijeljina mu je potrebna da to odgodi na određeno vrijeme, iako je pucanje otrovnog Režimskog balona neminovnost.
10.
Lažnom, otetom, pobjedom Dodik je zatvorio svoj politički krug; Opstaje voljom drugih koji ga ne mogu, i kada bi htjeli, još dugo održavati.
Nema tu više moći, samo njen privid; Otud i toliko sijanje straha! Kreće se sporo, presporo, ali se kreće.
