piše: Slobodan Vasković
1.
“Na rješenje MUP-a RS o izboru privatnog partnera radi realizacije projekta ‘Unapređenje bezbjednosti saobraćaja upotrebom radarskih uređaja i primjenom savremenih tehnologija za evidentiranje prekršaja, prenos i obradu podataka o prekršajima’ od 6. februara 2018. godine, nije uložena žalba. Ugovor će biti potpisan nakon pribavljenog mišljenja na konačni nacrt ugovora od nadležnog Pravobranilaštva, kao i nakon donošenja odgovarajućeg rješenja od strane Vlade RS”, naveli su u MUP-u RS za portal “Capital.ba”, 22.02.2018. godine.
2.
Javni pravobranilac je Milimir Govedarica, svojevremeno načelnik Јedinice za suzbijanje privrednog kriminaliteta u Upravi krim policije; Sve do polovine februara 2015. godine, kada ga je Dragan Lukač smijenio sa te funkcije, pod optužbom da je učestvovao u prevarama sa zemljištem firme “Planinsko dobro” iz Gacka.
3.
Milimir Govedarica je oslobođen optužbi; Kako, imam odličnu priču o tome, sve sa dokumentima (nije triler, više je akcija), ali sada ima i prečih od nje. Kao što je ova sa nabavkom kamera i radara za MUP RS, a sve “pokriveno” javno-privatnim partnerstvom i u režiji Zorana Tegeltije i Dragana Lukača.
4.
Režija se pokazala potpunim promašajem, kao i Scenario prevare, koji je toliko plitak da predstavlja vrijeđanje inteligencije, ali ne treba zaboraviti da je Režim nasilan: Ne priznaje greške i spreman je, bar dosad bio, da nasiljem nad institucijama izgura sve što poželi; Čak i potpuno, što ne reći, maloumne prevarantske scenarije i režije. Što svakako jeste ovaj s kamerama u kojem “sretni dobitnici” posla registruju firmu upravo u trenutku kada Vlada RS donese odluku da se ide u javno privatno partnerstvo (mart 2017.), što je svega dva i po mjeseca prije nego li Lukač raspiše Javni poziv.
Radi se o firmi „Inovatraffic holding“ iz Njemačke (koju su osnovali naši ljudi), dok je firma “WKB Consulting“ iz Banjaluke osnovana svega mjesec dana prije raspisivanja Javnog poziva. A vrijednost joj je Jedna Marka (vidi dodatak).
5.
Vratimo se Milimiru, iskusnom operativcu, nekadašnjem šefu Јedinice za suzbijanje privrednog kriminaliteta u UKP MUP RS, koji bi trebalo “lake šale” da spozna razmjere plitke prevare, koja može imati veoma duboke posledice; Jer je u poslu sa navedenim tašnamašna firmama i „Ekin Teknoloji San. Ve Tic. A.S.“ iz Turske, koja ima odlične veze sa tamošnjom obavještajnom službom.
6.
Ukoliko Milimir ne nađe mane cijelom poslu, onda će Milimir postati dio udruženog zločinačkog poduhvata u kojem će se u privatne džepove odliti preko sto miliona KM, dok će se podaci o osobama u saobraćaju (samim tim i visokim funkcionerima RS) odliti u tursku obavještajnu službu. I ko zna još koju paraslužbu, jer sve ukazuje da je (iako prikrivena) u cijelom poslu i firma “MIBO komunikacije”, bliska SDA, (poslužili su za uvezivanje od Njemačke, preko Banjaluke, pa sve do Ankare), premda se to demantuje.
7.
Ukoliko Milimir, javni pravobranilac, bude zaista štitio interese RS, onda nema dileme da će cijeli posao ocijeniti kao vrlo štetan po ovaj entitet i visoko rizičan po njegove građane i, posebno, najviše funkcionere.
8.
Do Milimira je, a dok se Milimir ne izjasni, brojne su indicije da se iza “Kamernog teatra”, osim MIBO komunikacija, nalazi i već čuveni “MMSCODE”, koji je dobio posao sa Fondom zdravstva vrijedan 23,2 miliona KM, od kojeg im ostane 15 miliona KM neto dobiti.
U sudskom registru kao osnivači firme “MMSCODE” upisani su Slavko Bojić, Miloš Đurđević, Savo Antonić, svi iz Banjaluke i firma “Euro Bonus”, iza koje stoji Mladen Milanović Kaja; Ta firma je registrovana u Mrkonjić Gradu, ulica Podbrdo bb.
Svi navedeni imaju po 25 posto vlasništva u “MMS COD”, a ukupni osnivački ulog je 201.999,92 KM, odnosno 50.499, 98 KM po osnivaču.
9.
Milimir se iz “Planinskog dobra” jedva ispetljao; Umalo se nije na tom “Dobru” zauvijek izgubio, pa će zaista biti interesantno vidjeti da li će Milimir, koji bi, nakon “Dobra” trebalo da “duva i na hladno”, sebi dozvoliti da ga uhvate na svim Kamerama i radarima?!
Jednostavnije rečeno, pitanje je da li se Milimir Govedarica, javni pravobranilac, smije suprotstaviti svemoćnim nasilnicima Zoranu Tegeltiji i Draganu Lukaču, koji su bukvalno silovali sve zakone kako bi sproveli svoje lične interese u IT poslovima u Fondu zdravstva i kamerama/radarima u MUP-u RS?! Odnosno, da li je Milimir imenovan da bi vratio dugove za hepiend "izlazak" iz "Planinskog dobra"?!
10.
Dok Milimir “tretira” kamere, nova postavljenja u MUP-u RS.
Mladen Marić, nekadašnji šef CJB Banjaluka, sadašnji zamjenik načelnika Uprave policije, trebalo bi da bude postavljen za načelnika Centra za obuku u Zalužanima.
11.
Marić je samo fusnota, slijede novi nastavci “Čekajući Milimira”!
12.
Ostanite sa mnom.
Zoran Tegeltija žrtvovao budžetske prihode i nacionalnu bezbjednost, kako bi njegovi i Lukačevi partneri zaradili preko sto miliona KM; Želimir Lepir i Tužilaštvo nečinjenjem saučesnici u prevari (16.02.2018.)
piše: Slobodan Vasković
Zoran Tegeltija, ministar finansija, trebalo bi javnosti da objasni kako to da nije bilo novca za kupovinu radara i kamera za MUP RS, kada je samo u januaru ove godine Ministarstvo finansija prodalo obveznica u visini sto miliona KM?! Plus 50 miliona KM pristiglih od MMF-a u februaru ove godine.
Kakva je to ekonomska logika ministra finansija da posao koji bi za deset godina trebalo da, prema studiji ekonomske opravdanosti, donese 216 miliona KM (21,6 miliona KM godišnje na osnovu predviđenih 745.084 kazni), prepusti privatnicima; odnosno prepusti im pola novca, a u šake da kompletne podatke o saobraćaju i o nadzoru građana?!
I to još turskoj firmi, usko povezanoj sa turskom obavještajnom službom i paraobavještajnim službama koje djeluju na području Federacije BiH.
Vlada RS odobrenje za sklapanje javno-privatnog partnerstva dala je u martu prošle godine.
“Republiku Srpsku kamerama i radarima pokriće firme „Inovatraffic holding“ iz Njemačke „Ekin Teknoloji San. Ve Tic. A.S.“ iz Turske i „WKB Consulting“ iz Banjaluke odlučio je ministar Dragan Lukač prilikom izbora privatnog partnera u poslu teškom 12,5 miliona KM. Oko 100 stacioniranih i 15 mobilnih radara biće postavljeno širom Republike, ove firme ugovor s MUP-om potpisaće na period od deset godina, a prihod od naplaćenih kazni dijeliće se pola–pola”, objavio je portal Capital.ba, 09.02.2018. godine.
Firma “Inova” registrovana je 27.03.2017. godine, upravo u mjesecu kada je Vlada RS dala saglasnost na sklapanje javno-privatnog partnerstva, a svega dva i po mjeseca prije raspisivanja tendera.
Firma “WKB” registrovana je 04.052017. godine svega mjesec dana prije raspisivanja tendera.
Kredit
"MUP je tražio sredstva od Vlade za nabavku radara, pokušali smo to i putem kredita, ali na kraju je odlučeno da MUP uđe u javno-privatno partnerstvo da bi obezbijedio novac za nešto što smatramo da je neophodno, da Srpsku pokrijemo nadzornim kamerama", istakao je Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova na pres konferenciji 14.02. ove godine.
Naravno da je novac mogao da se nađe, ali Tegeltija nije dozvolio.
Da podsjetim, stručna lica u Ministarstvu finansija Republike Srpske dala su mišljenje da je ovaj posao štetan po MUP RS.
Međutim, ministar finansija Zoran Tegeltija ignorisao je negativne stavove stručnih lica.
Izvori bliski premijerki Željki Cvijanović su mi saopštili da je Tegeltija na sjednici Vlade RS, na kojoj se odlučivalo da li će MUP RS ići i javno-privatno partnerstvo ili će se ta institucija kreditno zadužiti, insistirao da “nema prostora za kreditno zaduženje”!
Cvijanovićeva, prema istim izvorima, nije bila oduševljena takvim projektom, ali se nije usudila suprotstaviti Tegeltiji i Lukaču.
Tegeltija bi morao odgovarati zbog ovog kriminalnog akta, što jeste javno-privatno partnerstvo u nabavci kamera, jer nije dozvolio da Vlada RS da novac iz budžeta ili se kreditno zaduži za svega 12,3 miliona KM, koliko je para bilo potrebno, već je isforsirao da posao pripadne privatnicimna. I tako im, zajedno sa Lukačem, omogućio zaradu od preko sto miliona KM u narednih deset godina.
Saučesnici iz Tužilaštva - njihovo nečinjenje ukalkulisani dio kriminalnog projekta
Posebno je njegovo nedjelo teško, jer bi se ulaganje Vladi RS, prema studiji izvodljivosti, vratilo za svega sedam mjeseci.
Taj posao nije samo kriminalan, već je njime ugrožena i nacionalna bezbjednost, pošto će podaci o kretanju lica, kao i o njihovom nadzoru biti dostupni trećoj strani.
Tegeltija i Lukač koji su režiseri ovog beskrupuloznog ataka na RS, njenu bezbjednost, ali i finansije, trebalo je već da budu smijenjeni, a potom i procesuirani.
Međutim, teško je očekivati da bilo kakvu istragu povede protiv njih Okružno tužilaštvo Banjaluka, čiji je prvi čovjek Želimir Lepir, jer ta institucija je u službi odbrane kriminala, kriminalaca, nasilnika i pervertita. O čemu ću uskoro iznijeti detaljne dokaze.
Lepir i dio njegovih tužilaca, nečinjenjem, direktni su saučesnici u brojnim izvršenim kriminalnim aktima. I nastaviće to da čine.
Zar neko misli da su slučajno počinjeni tužilački propusti u istrazi “specijalaca pljačkaša” ili u istragama brojnih neriješenih ubistava?!
Lukač, pred kamerama, prenervozno branio svoju i Tegeltijinu veliku prevaru sa kamerama, vrijednu 100 miliona KM (14.02.2018)
piše: Slobodan Vasković
 |
| Dragan Lukač/foto: Vladimir Stojaković (NN) |
Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač iskoristio je konefernciju za štampu te institucije da bi branio lične interese, kako svoje, tako i ministra finansija Zorana Tegeltije, u vezi sa Velikom Prevarom, koju su osmisli, a tiče se nabavke kamera i radara za MUP RS, putem javno-privatnog partnerstva.
Nije ni čudo da Lukač štiti svoje i Tegeltijine interese, jer su oni teški preko sto miliona maraka: Toliko treba da pripadne privatnom partneru, koji cijelu dobit od naplate kazni dijeli sa MUP-om RS po principu pola-pola.
Ulaganja u posao su, čak i za naše prilike, mala - 12,3 miliona KM; ali je zarada, u periodu od deset godina, ogromna - preko 200 miliona maraka.
(Vlada RS odobrenje za sklapanje javno-privatnog partnerstva dala je u martu prošle godine, a studijom ekonomske opravdanosti predviđeno je da stotinu radara godišnje zaradi 21,6 miliona KM na osnovu predviđenih 745.084 kazni. - Capital.ba)
Izmišljanje politizacije
Lukač je rekao da je pitanje uspostavljanja ovog sistema putem javno-privatnog partnerstva ispolitizovano, te da će revizori uskoro u MUP imati priliku da pročešljaju sve predmete javnih nabavki, pa tako i ovog.
"Stojim iza toga da je u ovom poslu sve urađeno u skladu sa zakonom i za sve što je nezakonito spreman sam da odgovoram", naveo je Lukač (nezavisne.com).
Zaista bi Lukač i Tegeltija ne trebali već morali da odgovaraju, jer su posao dobile firme (iza kojih stoje njima bliske osobe) koje su registrovane svega dva i po mjeseca, odnosno mjesec dana prije donošenja odluke o raspisivanju Javnog poziva za javno-privatno partnerstvo, 06.06.2017..
Riječ je o firmi „Inovatraffic holding“, koj je osnovana 29.03.2017. godine.
(Osnivači/suvlasnici “Inovatrafic” su Đorđe Kačavenda, koji je u nju uložio 24.750 Evra i Miro Maretić, čiji je osnivački ulog 250 Evra. Firma je registrovana kod privrednog suda u gradu Osnabrück, na adresi Gewerbepark 18 u obližnjem mjestu Bissendorf, pokrajina Donja Saksonija).
“WKB Consulting” je registrovana u Okružnom privrednom sudu u Banjaluci 04.05.2017. godine, samo MJESEC dana prije nego je Lukač raspisao javni poziv za već namješten posao.
Njen osnivač je Karl Otto Woll, iz Eisenberga, Njemačka. Osnivački ulog firme je Jedna Konvertibilna Marka.
“Promicanje”
Ministar unutrašnjih poslova nije pojasnio kako su mu promakli navedeni datumi koji svjedoče da je riječ o namještaljki.
Ako mu je to promaklo, ko zna šta mu, i gore od toga, promiče, a da on to ne primijeti.
Pitanje je i kako mu je promaklo to što firme, koje dobijaju posao vrijedan ukupno preko 200 miliona KM, ne vrijede, zajedno, ni 50.000 KM?! Preciznije, vrijede 48.750 KM (Inova) + 1 KM (WKB), što u zbiru daje 48.751 KM!
Lukač kaže da nije provjeravao datume kad su firme osnovane i kada su počele sa radom, kao i kojim kapitalom raspolažu, što je zapanjujuće i krajnja blamaža, jer je riječ o veoma osjetljivom poslu, koji je izuzetno bitan sa bezbjednosnog apsekta.
Sam Lukač je naveo da će biti nabavljene i kamere za nadzor, a ne samo kontrolu brzine saobraćaja, pa je njegova “nezainteresovanost” tim više zapanjujuća. I neiskrena!
Naravno da Lukaču ništa nije promaklo, jer je cijeli posao izrežiran i ukalupljen formalno u zakonske okvire, a pozivanje na “revizoriski izvještaj koji će uslijediti” jeste smijurija.
“Nepromicanje”
Interesantno je da Lukač ništa ne zna, kako tvrdi, o tome kada su “Inova” i WKB” osnovane i sa kojim kapitalom raspolažu, ali odlično zna da, što je i naglasio, „Ekin Teknoloji San. Ve Tic. A.S.“ iz Turske nema nikakve veze sa firmom “MIBO komunikacije”.
MIBO komunikacije su firma iza koje stoji SDA i imaju izvrsnu saradnju sa firmom “Ekin” .
Lukač je rekao da su za posao bila prijavljena tri konzorcijuma, kao i da je komisija koja je radila na tome evidentirala sve podatke i uz saglasnost Ministarstva finansija i zaključke Vlade sprovodila postupak godinu i po dana, jer je riječ o vrlo komplikovanom zakonu o javno-privatnom partnerstvu sa mnoštvom zahtjeva koje je potrebno ispuniti. (nezavisne.com)
Da je ispoštovano ono što je u Javnom pozivu, koji je Lukač potpisao, navedeno, “Inova” i “WKB”, njihovi predstavnici, ne bi mogli ni prići MUP-u, a kamoli dobiti posao!
“Potencijalni privatni partner dužan je da u skladu sa zahtjevima u tenderskoj dokumentaciji dokaže ekonomsko finansijsku sposobnost koja garantuje uspješnu realizaciju ugovora”, navedeno je u Javnom pozivu koji je potpisao Lukač.
Kako je moguće da firme, osnovane svega dva i po mjeseca, odnosno mjesec dana, prije raspisivanja Javnog poziva uopšte mogu da dokažu finansijsku sposobnost, s obzirom na činjenicu da obje vrijede 48.751 KM i nemaju ama baš nikakvu referencu za bavljenje poslom koji se tražio tenderom?! I da to niko "ne primijeti" - ni Lukač ni Komisija?!
Moguće je samo ako je riječ o Namještaljki! I nije revizor taj koji treba da utvrdi zakonitost/nezakonitost posla, već to treba da učine policija i Tužilaštvo.
Budući da je Lukač ministar policije, samim tim i u sukobu interesa, kao neko ko stoji iza ove namještaljke, njega i Tegeltiju bi trebalo da istraže neke druge agencije, a ne MUP RS; Ili da podnesu ostavke i dozvole MUP-u RS i nadležnom tužilaštvu da sprovedu istragu.
Od toga neće biti ništa, jer je posao prevrijedan, a Tegeltija i Lukač su dobro zagazili u njega da bi se sada povukli.
Ići će do kraja. O čemu svjedoči i sljedeći citat: "Odabrana je firma koja se pokazala najbolja na prezentaciji opreme i vjerovatno će se uskoro ići na potpisivanje ugovora sa tom firmom. Jedna od firmi koja je bila ponuđač, a koja se dovodi u vezu sa SDA, nije prošla ne tenderu, kao ni domaća firma za koju se govorilo da je u vlasništvu SNSD-a", objasnio je Lukač (nezavisne.com).
Istina, riječ “vjerovatno” ukazuje da Lukač nije siguran stoposto da će izežirani posao biti i realizovan, a posebno je pitanje njegovo priznanje da “SNSD ima firme u vlasništvu”!
Ćutanje o bezbjednosnim rizicima
Ono o čemu Lukač nije prozborio ni riječi jesu bezbjednosni rizici, odnosno kako su regulisana tri osnovna pitanja:
- Gdje se skladište podaci dobijeni radom kamera odnosno da li iko izuzev MUP ima pristup tim podacima?
- Ko vrši administraciju i servisiranje sistema i na koji način (da li proizvođač i/ili treća serviserska strana može daljinski pristupiti kamerama)?
- Da li je MUP izvršio testiranje kamera i sistema sa bezbjednosnog stanovišta i napravio sistem informacionog i tehničkog obezbjeđenja od mogućeg odliva podataka?
Ukoliko jedno od tri gore navedena pitanja nisu jasno regulisana postoji visok bezbjedonosni rizik.
Ukoliko nisu jasno regulisana, postoji otvorena mogućnost da treće strane imaju uvid u kretanje građana RS i BiH.
