 |
G.Vaskoviću,
zamolila bih Vas,da povodom objavljenog teksta na blogu pod nazivom NEPOTIZAM SRCE MEHANIZMA ZA PLJAČKANJE/GRAD IZGUBIO MILIONE U SLUČAJU „VARNICA“,
objavite moj kratak komentar na sve izneseno,
Gordijev čvor ,kažu ,valja razmrsiti. Svako od nas ima pravo na izbor metode koju će koristiti. Varnice su svoje čvorove ,kroz prethodnu deceniju strpljivo i polako razuzlali,raspleli.
Za znalce ... Marija je „prva prošla pokraj hrama“ ,a za sve ostale, sa dvije presude Vrhovnog suda u ruci (broj 11 O U 007903 13 Uvp i 11 O U 008403 13 Uvp).
Zaista ne znam ,oko čega se ovdje sada „vitla mačevima“ ? Oko toga, ko je radio na provodjenu presuda Vrhovnog suda pred RUGIP-om , oko toga šta smo mi,nakon svega uradili sa parcelama u vlasništvu ili oko toga koliko je Grad oštećen odlukom Okružnog suda –broj sam navela u prethodnom obraćanju ?
Koji se to čvor u slučaju „Varnica“ želi presjeći hitro i munjevito?Ovaj što pletu oko predmeta u toku i nakon naše prve žalbe? Taj čvor trebalo bi drugačije osloviti i naslovti ,neka ga mrse i raspetljavaju , bez Varnica u medijskoj pompi,jer ma ko bio na kojoj poziciji , ma koji advokat nas zastupao i ma koje sudsko vijeće odlučivalo ,za Varnice ishod će biti isti.Mi šampanjac odavno hladimo u frižideru.Nažalost,pobjedu ćemo slaviti uz jeftinu aferu.
Danijela Varnica
Banjaluka,12.08.2017 g.
Nepotizam srce Mehanizma za pljačkanje/Grad izgubio milione u slučaju “Varnica” (09.08.2017)
piše: Slobodan Vasković
Nepotizam je ključni element razaranja Društva u kojem živimo; Nepotizam je ključni element na kojem su zasnovane zločinačke organizacije, dominantne u odnosu na institucije sistema; Nepotizam je ključni element u brojnim prevarama koje su se desile sa gradskim građevinskim zemljištem u Banjaluci.
Nije Banjaluka po tome jedinstvena, ali jeste najisturenija, jer je zemljište u njoj, prirodom stvari, najvrednije i najskuplje.
“Slučaj Varnica”, u kojem je porodica Varnica, bez obzira na karakter slučaja, žrtva sistema, koja je voljom vladara institucija, postala njihovo sredstvo, u dobroj mjeri pokazuje funkcionisanje Nepotizma kao ključnog dijela Mehanizma koji razara društvo - otimačinom onoga što tom društvu pripada pretvara u vlasništvo određenih porodica…
U ovom slučaju riječ je o atraktivnom gradskom građevinskom zemljištu, koje jeste nekada, prije 40 godina, bilo u posjedu porodice Varnica, potom je dato Gradu koji je na njemu imao pravo raspolaganja; Grad se, po Zakonu o stvarnim pravima, uknjižio kao vlasnik tog zemljišta, da bi na kraju, nizom radnji, mahom nelegalnih, ponovo došao u posjed porodice Varnica.
Prije detalja samog slučaja, koji nije usamljen, već je jedan od stotine sličnih (varijacije na temu) koji u svojoj osnovi imaju isti epilog - otimanje zeljišta od Grada, važno je navesti Glavne Igrače i njihove međusobne veze; Samo na taj način moguće je razumjeti djelovanje Mehanizma, čiji je osnovni zamajac Nepotizam, a nikako samo prezentovanjem “šume” dokumenata, proisteklih iz raznoraznih institucija, pa i Sudova, u kojima su pozicionirani pojedinci, (opštepoznato je u cijelom Gradu), koji su dio Organizacija što, recimo to otvoreno, pljačkaju Banjaluku već dvije decenije. I stekli su ogromna bogatstva.
Nije mi cilj stati na stranu investitora, koji su gradili objekte na zemljištu kupljenom od Grada, a onda, preko noći, ostali bez pristupnog puta i morali ga masno platiti, jer je dobar dio njih u nekom od “Vrzinih kola” koja su od Grada otela brojne placeve i nekretnine, niti mi je cilj stati na stranu porodice Varnica, koji su ubjeđenja da su došli u posjed onog što im je oduvijek pripadalo, a što je jedan od njihovih predaka prodao Gradu.
Cilj mi je pokazati rad Mehanizma, privatizaciju institucija, zloupotrebu funkcija, učešće dijelova Pravosuđa u prevarama i oslikati, što preciznije, način prevare, otimanja; To ide tako daleko, u nekim slučajevima, da se dokumentacija iz RUGIP-a noću iznosi i falsifikuje, da nestaje, da se mijenja bez znanja vlasnika "nanišanjenih" parcela, da se, riječju, nesmetano otima i da niko, baš niko, decenijama ništa ne čini da to prestane.
Zato se Zločinačke organizacije veoma ojačale, osjećaju se moćnim da prijete svima, da ponižavaju institucije i da institucije optužuju da su Zločinačke Organizacije, kao što je to učinio Dragan Grulović, šef banjalučke Područne jedinice RUGIP-a, koji je vođstvo Grada, MUP RS/Upravu za organizovani kriminal i Republičko tužilaštvo optužio za nezakonito djelovanje, čitaj kriminalne aktivnosti.
Igrači u slučaju “Varnica”
Glavni Igrači u slučaju “Varnica” su:
Dragan Grulović, šef banjalučke Područne jedinice RUGIP-a.
Dragan Spasojević, advokat porodice Varnica i KUM Dragana Grulovića.
Prije advokature, Spasojević je bio zamjenik Javnog pravobranioca za Banjaluku, pa je, prirodom posla, bio i protiv vraćanja zemljišta porodici Varnica, jer je tada zastupao Grad; Okrenulo se sve kada je postao advokat.
Nikola Aleksić, koji je, u vrijeme rješavanja slučaja “Varnica” protiv interesa Grada bio pomoćnik u banjalučkom sjedištu pravobranilaštva, kojim je tada stolovao Mirko Stojčinović, kao zamjenik pravobranioca za Banjaluku.
Stojčinović je sada u pritvoru zbog slučajeva “Poljoprivredna škola”, “Naš dom” i "Građa". Stojčinović je odgovoran za smrt Danijele Novaković, Republičkog pravobranioca, jer joj je prijetio.
Sa Stojčinovićem je prvo pritvoren, a potom i pušten (???!!!) Boris Jeličić, novoizabrani zamjenik Javnog pravobranioca za Banjaluku, koji je, do tog posla, na koji ga je nedavno imenovala Skupština RS, obavljao dužnost Stojčinovićevog pomoćnika.
Jeličić je KUM Nikole Aleksića, koji više ne obavlja dužnost pomoćnika
u banjalučkom sjedištu pravobranilaštva.
Nikola Aleksić je, trenutno, angažovan kao savjetnik gradonačelnika Igora Radojičića. Usudio bih se konstatovati - vrlo vrlo loš izbor savjetnika, posebno sa aspekta Radojičićeve borbe protiv Zemljišne mafije.
Važno za ovu priču je i da je predmet u RUGIP-u tri puta presigniran: prvo je bio u rukama Tatjane Stanković (22.09.2016.), onda je prebačen Željku Milinkoviću, da bi na kraju završio kod referenta Doris Bilbije, koja je bliska Budi Stankoviću.
Na ovaj način Krug je zatvoren, a očito je da Stankovićeva i Milinković nisu htjeli da učestvuju u razrješenju “problema” i da su se izmakli.
Zemljište
Cijela priča počinje 24.04.1978. godine kada je Stanislav Zelonka, iz Banjaluke, podnio zahtjev Opštini Banjaluka kojim traži da opština preuzme na korištenje građevinsko neizgrađeno zemljište (Filipovića polje), površine 5.120 m2; Opština je tada bila dužna da to učini; Isplaćuju Zelonku i potom uknjižavaju pravo raspolaganja nad pomenutim zemljištem.
Dana 11.08.2008. godine Marija Varnica, kći Stanislava Zelonke, podnosi zahtjev RUGIP-u za povrat zemljišta, navodeći da “nije privedeno namjeni”, te da stoga ima pravo na to. RUGIP to odbija.
Pokrenut je upravni spor pred Sudom, ali Sud odbija tužbu, a na tu presudu se niko nije žalio.
Sve se nastavlja u septembru 2010. godine, novim zahtjevom, preko advokata, koji nije imao propisanu punomoć, a Aleksandar Deurić (jedan od glavnih funkcionera Zemljišne mafije), koji je u to vrijeme bio šef Područne jedinice Banjaluka, donosi Zaključak o usmenoj raspravi, iako je predmet, defakto, bio već završen presudom Suda.
Grad je, tokom 2011. godine, odbijao svaku mogućnost učešća u postupku, jer nije imao razloga za to, a samim tim je odbijao i da im porodica Varnica isplati naknadu za zemljište u visini od 11.708 KM za 3.006 m2, koje je proglašeno neprivedenim namjeni. Zato parcela i jeste bila pocijepana.
Međutim, riječ je o prevari, jer je i taj dio zemljišta bio priveden namjeni, pošto je na njemu izgrađen put, makadamski, i objekti niskogradnje - oborinska i kanalizaciona mreža.
Taj put vodio je do objekata koji su već bili u izgradnji na zemljištu što ga je Grad prodao određenim investitorima.
Nonsens nalaz
Taj nalaz, da zemljište nije privedeno namjeni, urađen je 29.05.2011. i u njemu se kaže da se sporno zemljište vodi kao “Javni i nekategorisani put”, ali i da nije priveden konačnoj namjeni u skladu sa regulacionim planom “Izmjena regulacionog plana za prostor Bulevara Vojvode Petra Bojivića, Bulevara Živojina Mišića i rijeke Vrbas” iz 2010. godine.
Nalaz je je sam po sebi nonsens, jer je navedeno da je riječ o Javnom nekategorisanom putu, što znači da je priveden namjeni, a istovremeno se konstatuje da nije!!! Takođe, ne može se posmatrati samo 2010., već i period kada je Grad preuzeo zemljište.
(U periodu koji je prethodio ovom nalazu donesen je niz presuda sudova i odluka RUGIP-a, koje bitno ne mijenjaju tok cijele priče i njen epilog, pa ih ne citiram zbog prostora).
Procesi dobijaju na ubrzanju kada stvari u svoje ruke direktno preuzimaju Kumovi - Spasojević, kao advokat, i Grulović, kao šef banjalučke Područne jedinice RUGIP-a.
Akceleracija
Grulović 04.12.2015., na zahtjev Spasojevića, donosi Zaključak (21.11./476.149/10), kojim se određuje usmena rasprava sa uviđajem na licu mjesta. Sve je zakazano za 25.12.2015., a vještak geodetske struke bio je Senad Smajlović.
Banjalučko pravobranilaštvo na uviđaj šalje Nikolu Aleksića.
RUGIP 08.01.2016. godine donosi Zaključak da se u upravnom postupku traži cijepanje parcele, a utvrđuje se i rasprava na dan 12.02.2016., na kojem će se prezentovati zaključci sa uviđaja 25.12.2015. godine.
U tom trenutku Grad je već imao poodano uknjiženo vlasništvo na tom zemljištu, ali Mehanizam cijepa parcele, kako bi na taj način doveli do zamešateljstva i dokopali se bar jednog dijela zemljišta. Cijepanje parcela je standardna procedura kada se otima zemljište.
Iz februarskog Zapisnika uočljiv je ponovo nonsens da se zemljište proglašava neprivedenim namjeni, uz konstataciju da na njemu postoji makadamski put. To jedno drugo potpuno potire, jer kada bi takvi zaključci bili validni, onda bi svi makadamski putevi u RS mogli biti vraćeni nekadašnjim vlasnicima ili, pak, preorani.
Aleksić je demonstrirao (svjesno) neznanje i saglasio se sa stupidnim nalazom vještaka, a Spasojević je zahtijevao povrat zemljišta.
Igra se privodila kraju.
Preuzimanje - Stojčinović i Aleksić u akciji
Dana 19.02.106. godine RUGIP donosi Rješenje da na cca četiri dunuma zemljišta izbriše pravo svojine Grada Banjaluka i upiše porodicu Varnica.
Nakon toga na scenu stupa Mirko Stojčinović, zamjenik pravobranioca za Banjaluku i obavještava Grad da neće izjavljivati žalbu. Vukmirović Nataša u to vrijeme bila je šef Odsjeka za pravna pitanja i njoj je Stojčinović dostavio dopis.
Rješenje da se Grad briše iz posjeda postalo je pravosnažno 21.03.2016. godine, a za oduzeta/oteta četiri dunuma Gradu je isplaćeno 15.733 KM.
U maju 2016. porodica Varnica na sebe uknjižava pomenuto zemljište, a u avgustu se potpisuje Sporazum o isplati cca 15,7 hiljada KM Gradu, koji Varnica treba uplatiti kao revalorizovani iznos naknande; Jednostavnije rečeno, Varnica je isplatila pare Gradu koje je Grad nekada isplatio njenom ocu!!!
Prosto je nevjerovatno mala, mizerna, cifra od 15,7 hiljada KM, a Sporazum je potpisao Aleksić, pomoćnik pravobranioca. Protiv toga je bila Brankica Gajić, takođe pomoćnik
Grad je pravobranilaštvu uputio dopis 06.09.2016. godine u kojem navodi da Sporazum nije zaključen na osnovu izjašnjenja Grada o istom i traži se od Pravobranilaštva da preduzme sve radnje da zaštiti gradsku imovinu. Međutim, Stojčinović ne reaguje sve do 24.01.2017., kada navodi da je nemoguće tražiti tržišnu vrijednost.
Stojčinović ne bi ni reagovao i pisao Gradu da nešto prije tog (26.12.2016.) CJB Banjaluka nije zatražio kompletnu dokumentaciju o predmetu “Varnica”.
Preprodaja
Nakon uknjižbe Varnice su prodale dio zemljišta (cca 600 m2) za preko 300.000 KM, što znači da je Grad teško oštećen, čak i da su Varnice sve u pravu (?!), jer je Gradu za iste parcele plaćeno samo nekoliko stotina KM.
Interesantno je da se na pomenutih cca 600 m2 nalazi onaj javni nekategorisani put!!! Jasno je da je ocjena vještaka da je riječ o zemljištu koje nije privedeno namjeni netačna, jer je taj put u stvari pristupni put objektima koji su se već gradili/izgradili na tom području.
Katastrofalno je da Nikola Aleksić nije imao primjedbe na kriminalni zaključak vještaka. Posebno, jer je to bio pristupni put i do desetak kuća, a potom i objekata u izgradnji i jer je Grad prodao zemljište investitorima sa pravom korištenja tog puta. Bez tog puta, te parcele su ništa.
Uz to, Grad je, uz taj put, izgradio oborinsku i fekalnu kanalizaciju, što su objekti niskogradnje, tako da taj put nikako nije mogao biti proglašen zemljištem koje nije privedeno namjeni. Niti je zemljište moglo biti vraćeno za cca 15,7 hiljada KM. Šta je sa ulaganjima u objekte niskogradnje?!
To što nije bio asfaltiran ne znači ništa, ali pokazalo se u ovom predmetu presudnim, što je apsurd.
Grad gubi nove milione
Gubitkom navedenog zemljišta Grad je već izgubio milione, a novi milionski gubici tek slijede; I to u sudskom sporu sa investitorima, jer ih je Grad, nakon svih vratolomija vlasnika institucija, prevario!
Grad jeste žrtva, tu dileme nema, a da li će se odgovorni kazniti, teško je vjerovati.
Iskustvo je pokazalo da se to, u pravilu, ne dešava; Hapšenje Stojčinovića tek je incident koji potvrđuje navedeno pravilo, a činjenica da Grulović javno, u pismenoj formi, sa pečatom RUGIP-a, Grad, Gradonačelnika i jednu Upravu MUP-a RS karakteriše zločinačkom organizacijom dovoljno govori o tome ko je stvarni Gazda u ovom gradu.
