Alumina: Kraj Agonije i Poraz Klana?!

piše: Slobodan Vasković 

Zvornička firma “Alumina” stekla je 20 miliona evra potraživanja koje je “Ukio banci” navodno dugovala firma “Birač”, a zbog kojih se do današnjeg dana vode višegodišnji parnični postupci protiv ove zvorničke firme i Birača.

Alumina je ovih 20 miliona evra platila 30 hiljada evra, odnosno 0,15% nominalnog potraživanja!!!

Ova cijena pokriva samo troškove i bankarske provizije koje je “Ukio banka” imala prilikom prodaje.

Ovom kupovinom je dokazano da potraživanje “Ukio banke” ne vrijedi ni koliko omanja seoska kuća u blizini rudnika Miljevina.

Ključne stvari

Ova cijena dokazuje nekoliko ključnih stvari: 

-Da ranije potraživanje “Ukio banke” nema bilo kakvu materijalnu vrijednost i da je to sada i sama “Ukio banka” priznala, što znači da potraživanja na koja firma “Pavgord” polaže pravo ne vrijede baš ništa,

-Da je blokada računa “Alumine” po istom ovom osnovu (na zahtjev Gordana Pavlovića, vlasnika firme “Pavgord”, koji je zahtijevao isplatu 155 miliona KM) bila jedna velika Prevara, koja je izazvala jednu od najvećih pravosudnih afera u BiH.

-Da je kriminalni Klan, koji stoji iza Pavlovića i Zorana Stevanovića, gradonačelnika Zvornika, koji je kupio dio navodnih potraživanja “Ukio banke”, bio svjestan da ta potraživanja ne vrijede baš ništa, ali da su nastavili prevaru i u aprilu ove godine blokirali “Aluminu”; Sve uz pomoć zvorničke sudinice Jelene Todorović i njene šefice Slavice Tadić, predsjednice Osnovnog suda iz Zvornika. 

Nerad Republičkog tužilaštva

O pomenutoj Prevari sam objavio veliki broj tekstova, naročito ukazujući na pomenuto kriminalno potraživanje, kao i način sticanja tog potraživanja.

Međutim, tužilaštvo Republike Srpske nije funkcionalno ni u nužnoj mjeri, nisu uradili baš ništa. Iako posjeduju svu relevantnu dokuemntaciju koja dokazuje da je na djelu bila Prevara gigantskih razmjera, iza koje stoji Organizovana Zločinačka Grupa.

Umjesto da podignu kredibilne i veoma utemeljene optužnice protiv dijela Klana koji funkcioniše u RS, pomenutog pravosudnog zvorničkog tandema i kriminalne grupe okupljene oko Pavlovića, Tužilaštvo nije učinilo baš ništa i svojim nedjelovanjem zamalo su omogućili da “Alumina” pripadne Kartelu, čiji je Vrh van granica BiH.

Istovremeno, dok je isto to Republičko tužilaštvo držalo u ladicama kriminalne zaloge koje je imala “Ukio” banka, a koje je dijelom prenijela na firmu “Pavgord”, sudija Jelena Todorović je za iste te kriminalne zaloge blokirala račun “Alumine” u aprilu 2017. godine.

Isto to Republičko tužilaštvo nastavlja da ne radi: sada u ladici drži krivičnu prijavu koju je “Alumina” podnijela protiv sudije Jelene Todorović i do sada nisu preduzeli ni jednu jedinu radnju u krivičnom postupku, što bi omogućilo da se ta Individua udalji od sudijske funkcije.

Ništa nije uradio ni Visoki sudski i Tužilački savjet BiH, što je tek sramotno. Ali i očekivano.

Kamperi u Sarajevu

Uprkos svemu, Klan se ne predaje: od kada je Ustavni sud BiH, u julu 2017. godine, donio privremenu mjeru po apelaciji “Alumine” (onemogućio blokadu računa), Zoran Stevanović i Gordan Pavlović kampuju u Sarajevu; Sve sa nadom da će uspjeti “izlobirati” po sebe povoljnu presudu Ustavnog suda BiH.

Klan i njihovi izvršioci Pavlović i Stevanović su do danas imali samo dvije mogućnosti da ugroze “Aluminu”:

-Prva je da utiču na Viši privredni sud u Banjaluci, koji odlučuje o žalbi u sporu “Ukio” banka protiv FG “Birač” (“Alumina” je firma-kći “Birača”), kako bi ta institucija  ili vratila predmet na ponovno odlučivanje ili preinačila presudu u korist “Ukio” banke. 

Ova mogućnost je sada potpuno obesmišljena, jer je “Ukio” banka istupila iz priče u cijelosti, a potraživanja prenijela na “Aluminu”, pa je besmisleno da “Alumina” vodi postupak protiv “Birača” ili sama protiv sebe. 

Ovim se konačno stiču uslovi da se ovaj postupak okonča i da i sud potvrdi da dug ne postoji. Niti je ikada postojao.

Druga mogućnost za Klan&Izvršioce je da pokušaju, (agresivnim pritiscima, lobiranjem i drugim nezakonitim uticajima na sudije Ustavnog suda BiH), izdejstvovati da se apelacija “Alumine” odbije, a time i ukine privremena mjera zabrane izvršenja protiv “Alumine”, što bi “Pavgord” vratilo “u igru”.

Da bi se to desilo, narečeni sredstva ne biraju niti sredstava žale!!!

Koliko je realno da Klan stavi Ustavni sud BiH pod svoje zavisi samo od činjenice da li i tamo sjedi neka “Jelena Todorović”!!!!

Nakon svega, vječno pitanje; da li će neko konačno da odgovara za ovaj pokušaj pljačke “Alumine”, za raniju pljačku “Birača”, ali i za kriminalne presude i tužilačko nedjelovanje koje ih je, dijelom, proizvelo?!!!

Rat između Tužilaštva BiH i bezbjednosnih agencija se nastavlja

piše: Slobodan Vasković

Nastavak pravog rata između Tužilaštva BiH, v.d. Glavnog tužioca Gordane Tadić, sa jedne i bezbjednosnih agencija BiH, sa druge strane je neminovnost i sve ukazuje da neće doći do smirivanja situacije; Uz to lične strasti i omraze su raspaljene do mjera dramatičnosti.

Potvrđuju to i dešavanja na sastanku održanom 30.08.o.g., u prostorijama Tužilaštva BiH, koji je sazvan na zahtjev Tadićeve, a kojem su prisustvovali visoki funkcioneri Sipe, Ose i drugih agencija. Osim Tadićeve, bili su, između ostalih, prisutni zamjenik direktora Sipe Đuro Knežević i Trifko Buha, zamjenik direktora Ose.

Sastanak je trajao nekoliko časova, počeo je oko 19h i završio u 23h, bez ikakvog konkretnog dogovora ili plana istrage oko optužbi koje pljušte sa svih strana.

Tadićeva je tvrdila da je namjera da se ona uhapsi i da zbog toga neće napuštati prostorije Tužilaštva BiH; Istovremeno, odbila je dati na uvid dokaze da je prisluškivana.

Sa druge strane, funkcioneri agencija zahtijevali su da im se dokazi ustupe, kako bi se mogla provesti relevantna istraga.

Tadićeva tvrdi da ima transkripte svojih razgovora "koji su ilegalno snimljeni", dok agencije tvrde da nije bilo nikakvog ilegalnog snimanja i praćenja Glavnog tužioca.

Riječ je o transkriptima razgovora Tadićeve i Ružice Jukić, ali, koliko je poznato, ne postoje tonski zapisi, koji bi potvrdili njihovu relevantnost; Bar dosad niko nije ustvrdio da tonski zapisi postoje.

Upućeni su mišljenja da je nova eskalacija sukoba neminovnost i da su male, gotovo nikakve šanse, da u cijeloj priči, koja je sramotna po BiH, dođe do smirivanja situacije.

NIKOLA, JOSIP, OSA I SIPA: Politika kaznila Špirića zbog falsifikata, pravosuđe štiti falsifikate Šimića

Piše: Avdo Avdić

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić  je u krivu. Gordana Tadić je itekako sposobna. Za samo dva sata glavna državna tužiteljica uspjela je utvrditi da je ono što je ona pričala uistinu ona pričala. 

Bio je to sjajan povod za žurni mail portparola Tužilaštva BiH Borisa Grubešića  kojim će javnost biti obaviještena da se glavna državna tužiteljica Gordana Tadić uvjerila u autentičnost vlastitih razgovora.  I o Ružicu Jukić ministar Dragan Mektić se ogriješio. Stalno tvrdi da ona radi protiv građana, a potpredsjednica VSTV-a danas zamoli građane da se ne muče i da joj više ne pišu mailove. Saopćenjem, naravno.

Logično, nakon dva saopćenja, red je bio i da ministar Mektić održi sve redovniju vanrednu „konferenciju za štampu“. Vjerovatno najsmisleniju do sada. Uglavnom, ministar sigurnosti BiH saopćio je medijima da se kroz slučaj Josip Šimić pokušava srušiti Državna agencija za istrage i zaštitu. I u pravu je. Sam po sebi nebitan, Josip Šimić sjajan je kanal za plasiranje krivotvorenih dokumenata, na osnovu kojih se kasnije provodi medijska kampanja. Ono što je Nikola Špirić bio za OSA-u, to je Josip Šimić za SIPA-u. 

ŠPIRIĆ NA UŠĆU

Osim stanja na bankovnom računu, između Nikole Špirića i Josipa Šimića skoro da i nema razlike. Igraju iste uloge, scenarij uče u istim ugostiteljskim objektima, primaju upute od istih režisera, zvijezde su u istim medijima sa istim metodama, krivotvorinama . Isti je i cilj – rušenje sigurnosnog sistema BiH.

Prvo je svoju ulogu zaigrao Nikola Špirić. Njegova meta bila je OSA-a. Povjerljivi dokumenti OSA-e preuzeti u jednom restoranu u Istočnom Sarajevu, ekskluzivno su prikazani na RTRS-u. Obavještajna agencija BiH optužena je da je „nezakonito prisluškivala Aleksandra Vučića i čelnike Srbije“. Nikola Špirić je sazvao sjednicu Komisije za nadzor nad radom OSA-e i zajedno s kolegama  zaključio da prisluškivanja nije bilo. No, onda se opet sjetio tzv slučaja Ušće. HDZ-ov kadar u OSA-i Damir Bevanda je poslao pritužbu, a Nikola Špirić je izmislio zaključke Komisije kojom je predsjedavao, te je od prijavitelja Damira Bevande zatražio da ponovo istraži slučaj Ušće. Kada smo na Žurnalu dokumentovali njegove falsifikate, Parlament je smijenio Nikolu Špirića, unatoč protivljenju Dodikovog SNSD-a,  Čovićevog HDZ-a i Radončičevog SBB-a. OSA je preživjela i prijavila svog službenika koji je Špiriću donosio povjerljive dokumente, na osnovu kojih je kasnije konstruisana medijska priča.

KAKO „PRETRESTI“  MAIL ?

Tridesetak dana nakon Špirićevog falsifikata pojavio se Šimićev falsifikat. Na dokumentu kojeg mu je još 2015. godine poslala SIPA-a, Šimić je iskružio sadržaj, odgovor koji mu je dostavljen, te dopisao ono što se odnosi na glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić. Uglavnom, Šimić je ustvrdio, RTRS prenio, da je SIPA prisluškivala glavnu državnu tužiteljicu i potpredsjednicu VSTV-a Ružicu Jukić. Glavna tužiteljica je odmah sazvala konferenciju za novinare, optužila SIPA-u da je prisluškuje, te kazala da im Šimić nije dostavio transkripte. Transkripti su došli tek dan poslije. Na mail Ružice Jukić. Po Zakonu o krivičnom postupku BiH za pretres maila potreban je nalog sudije za prethodni postupak. No, glavna tužiteljica je, i prije nego uputila zahtjev za izuzimanje transkripata pristiglih na mail Ružice Jukić, utvrdila da su transkripti autentični. I odmah je izdala saopćenje za javnost. O krivotvorenom dokumentu Josipa Šimića ni riječi. 

(zurnal.info)

PRIVEDEN JOSIP ŠIMIĆ: Objavljivao krivotvorenu dokumentaciju?

zurnal.info

Zbog sumnje na objavu krivotvorenih dokumenata pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu BiH priveli Josipa Šimića. Različita tumačenja državnog Tužiteljstva i SIPA-e o autentičnosti dokumentacije

Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu BiH saslušavaju Josipa Šimića .Šimić je priveden zbog sumnje da je objavljivao krivotvorene dokumente koji se odnose na navodno pračenje v.d. Glavne tužiteljice Gordane Tadić. U momentu privođenja Šimić se nalazio u društvu kćerke odbjeglog advokata Faruka Balijagića.

Simptomatično je i to da u trenutku dok je privođen Josip Šimić zbog objave falsificiranih dokumenata o praćenju Glavne tužiteljice, Tužiteljstvo BiH  izdalo saopćenje u kojem tvrdi da su navedena dokumentacija o praćenju i transkripti razgovora autentični.

(zurnal.info)

Slučaj Lukač/Spasojević - Presuđena apsolutna zastara

Piše: Slobodan Vasković

Osnovni sud u Banjaluci odbacio je optužnice protiv Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS i Dejana Spasojevića zbog apsolutne zastare.

Potvrdio mi je to Duško Tomić, Spasojevićev advokat.

Prema novom zakonu, apsolutna zastara nastupa četiri godine nakon izvršenog djela, što se u ovom slučaju upravo desilo.

Da podsjetim, pred Osnovnim sudom u Banjaluci počelo je, 20.12.2016., suđenje ministru unutrašnjih poslova RS Draganu Lukaču, zbog nanošenja tjelesnih povreda Dejanu Spasojeviću, avgusta 2013. godine.

Istovremeno, sudilo se i Spasojeviću zbog prijetnji upućenih Mirjani Lukač, supruzi Dragana Lukača.

Suđenje je objedinjeno pa se Lukač pojavio kao optuženi, njegova supruga kao oštećena, a Spasojević i kao optuženi i oštećeni. 

Glavna rasprava je tri puta odgađana na prijedlog ministra Lukača, od aprila do danas; Očito je da su Lukač i njegiov tim iskoristili novi Zakon, koji je stupio na snagu 17.08.2017., na osnovu čega je Osnovni sud odbacio optužnice zbog apsolutne zastare. 

Prihvatanjem tih odgađanja, Sud je inicirao "Solomonsko" rješenje i izbjegao da se očituje po optužnici. 

Lukač Spasojeviću: Zabiću ti kramp u leđa (10.12.2016.)

piše: Slobodan Vasković

“Zabiću ti kramp u leđa”, zaprijetio je Dragan Lukač Dejanu Spasojeviću, dok je sjedio na njemu, nakon što ga je, prethodno, teško pretukao.

Navedeno je to u Službenoj zabilješci pripadnika CJB Banjaluka, datiranoj 20.08.2013. godine, koju su potpisali policajci Bojan Pepinović i Esed Čavka.

“Kada sam prišao licu mjesta na nekih sto metara vidio sam da Dejan leži na zemlji, te da je NN lice na njemu, a potom sam vidio kako NN lice zadaje udarac Dejanu koji je ležao na zemlji. U navedenom položaju ga je držao oko desetak minuta, te je rekao Dejanu da će mu zabiti kramp u leđa ako ga vidi da dođe u blizini njegove kuće, a kasnije sam shvatio da je NN lice Dragan Lukač”, rekao je pripadnicima CJB Banjaluka, (kako je navedeno u Službenoj zabilješci), M.R., svjedok premlaćivanja Dejana Spasojevića.

Policajci Pepinović i Čavka u Zabilješci navode da su na lice mjesta došli po prijavi Tanje Spasojević, koja je navela da je njen sin Dejan fizički napadnut u ulici Jovice Savinovića b.b..

U Zabilješci se navodi da su na licu mjesta zatekli Dejana Spasojevića na kojem su bili uočljivi tragovi nasilja “u predjelu glave, tri otekline crvene boje ispod kose, crvenilo na lijevom obrazu, crvenilo lijevog i desnog ramena, crvenilo u predjelu lopatice lijeve ruke, crvenilo na lijevoj strani vrata, modrica iznad lijevog kuka, plavilo crvenilo u predjelu kičme iznad repnjače, crvenilo na zglobu desne šake i crvenilo na desnoj podlaktici”.

Kako je navedeno u Zabilješci, Dejan Spasojević im je ispričao da je otišao na dječije igralište, jer su njegovu maloljetnu sestru tukla druga djeca.

“Izrevoltiran sam se uputio u navedenu ulicu do pomenutog igrališta, te sam na istom zatekao veći broj maloljetne djece koja su se bila popela na drvo. Na iste sam zagalamio povišenim tonom, te sam se obratio ženskoj osobi koja je stajala na igralištu”, ispričao je Spasojević policajcima.

On je naveo da je ta ženska osoba supruga Dragana Lukača, da se njoj takođe obratio povišenim tonom i upitao je ko je tukao njegovu sestru.

“U momentu prilazi mi Dragan Lukač, koji se nalazio takođe na igralištu. Izvodio je nekakve radove zajedno sa majstorom kojem ne znam ime. U jednom momentu Dragan mi prilazi, te me zatvorenom pesnicom udara u predjelu glave nekoliko puta. Nakon toga sam leđima pao na zemlju, te mi je isti zadao još nekoliko puta udarac rukom u predjelu glave i tijela, nakon toga me uzeo za kapuljaču od duksa i vukao me po asfaltu. Potom je sjeo na mene, te me stavio u položaj da se ne mogu micati ni nogama ni rukama, u takvom položaju bili smo oko desetak minuta”, naveo je Spasojević. 

U Službenoj zabilješci dva svjedoka (R.M. i D.L.) potvrdila su navode Dejana Spasojevića; Jedan od svjedoka još je rekao da je premlaćivanje Dejana “iz neposredne blizine posmatrala njegova maloljetna sestra”.

Istog dana policija je saslušala i Lukača, koji je u to vrijeme bio šef banjalučke Komunalne policije.

On je potvrdio da se nalazio na dječijem igralištu, da je sa majstorom betonirao sprave za vježbanje, ističući da je “u jednom momentu došao njemu nepoznati mladić koji je počeo da galami na djecu, jer su navodno tukli njegovu maloljetnu sestru”.

“U jednom momentu NN lice se unosi u facu mojoj supruzi Mirjani, koja je takođe bila na igralištu, na istu je vikao, te joj rekao da će joj otkinuti glavu. Nakon toga sam ja prišao NN licu te sam isto udario otvorenom pesnicom u predjelu glave, na što se NN lice nije smirilo te je nastavilo sa histerijom. Da bih istog smirio, oborio sam ga na zemlju te mu napravio ključ na ruci i pitao ga šta je sa tobom, zašto histerišeš, jesi li normalan. U tom položaju smo ostali oko pet minuta, potom sam ga pustio, te smo pričali o razlogu njegovog dolaska, nakon čega je isti otišao kući sa svojom sestrom”, rekao je Lukač policajcima.

Lukačeve navode potvrdila je njegova supruga.

Policajci Čavka i Pepinović još su naveli da su Spasojevića uputili u Hitnu pomoć i o svemu obavijestili šefa smjene.     

U Osnovnom sudu u Banjaluci 20.12. ove godine počinje suđenje Draganu Lukaču, ministru unutrašnjih poslova RS, i Dejanu Spasojeviću iz Banjaluke, potvrdio mi je ranije Duško Tomić, Spasojevićev advokat.

Suđenje je, prema Tomićevim riječima, objedinjeno.

Osnovni sud u Banjaluci potvrdio je optužnicu protiv Lukača, 02.09. 2015., koju je protiv njega podnijelo Okružno tužilaštvo 12. juna prošle godine.

“Okružno tužilaštvo Banja Luka dana 12. 06. 2015.godine podiglo je optužnicu za kaznenim nalogom protiv Dragana Lukača iz Banja Luke, zbog krivičnog djela ‘Laka tjelesna povreda’ iz člana 155. stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske. Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Osnovnom sudu Banja Luka“, odgovoreno mi je prošle godine iz Okružnog tužilaštva Banjaluka.

Nije samo Lukač optužen, već i Spasojević.

Osnovni sud u Banjaluci potvrdio je optužnicu protiv Dejana Spasojevića, zbog krivičnog djela „ugrožavanje sigurnosti iz člana 169, stav 1 KZ RS“.

Optužnicu je potvrdio sudija za prethodno saslušanje Dragan Uletilović 28. oktobra 2015. godine.

Okružno tužilaštvo Banjaluka podiglo je optužnicu protiv Spasojevića 5. oktobra 2015. godine, zbog osnovane sumnje da je 20. avgusta 2013. godine „u vidno razjarenom stanju, vodeći za ruku svoju mlađu sestru Anu Spasojević, došao na dječije igralište u Ulici Jovice Savinovića bb u Banjaluci, te počeo da galami na grupu djece, koja su se tu igrala“. (nastaviće se)

Slavko Spasojević: Lukač mi je rekao da će mom sinu “sledeći put kad ga vidi zabiti kramp u glavu (11.12.2016.)

glavu”piše: Slobodan Vasković

Slavko Spasojević

„Sledeći put kad ga budem vidio, zabiću mu kramp u glavu“, rekao je Dragan Lukač, Slavku Spasojeviću, ocu Dejana Spasojevića, sat nakon što je brutalno pretukao njegovog sina 20. avgusta 2013. godine.

Ovo mi je ispričao lično Slavko Spasojević, 10. decembra ove godine, ističući da je, nakon što je saznao šta se desilo, otišao kod Lukača da stvari riješi mirnim putem i da ne dođe do težih posledica.

„Taj dan sam radio na Manjači i trebalo mi je otprilike sat vremena da stignem, nakon što sam saznao da je Dragan prebio mog sina Dejana. Mi smo komšije, naše kuće su udaljene nekih trista metara“, priča Slavko Spasojević.

On kaže da je Lukača našao na igralištu, na kojem je pretučen njegov sin, i da ga je pitao šta mu je bilo da to učini.

„Nisam znao da je tvoj“, rekao mu je Lukač.

„Zar trebamo tući djecu za koju ne znamo čija su? Hajde dođi mojoj kući, izvini se mom sinu, zagrli ga, reci da je došlo do nesporazuma i da se ovo riješi“, odgovorio je Slavko Spasojević Lukaču.

„Neću, a sledeći put kad ga budem vidio zabiću mu kramp u glavu“, rekao je Lukač Spasojeviću. 

Slavko Spasojević kaže da je bio zapanjen Lukačevim odgovorom, ali da je i dalje pokušavao da razgovara s njim, ukazujući mu na činjenicu da je on (Lukač) obučen za borbe i da mu je nejasno zbog čega je svoje vještine primijenio na nekom tako mladom (Dejan Spasojević tada je imao 19 godina).

Odgovor koji je uslijedio, šokirao je Spasojevića.

„Ne mogu shvatiti da neko može trpiti toliki bol, a ja sam ga 20 minuta lomio“, rekao mu je Lukač.

Slavko Spasojević kaže da je nakon toga shvatio da je svaki dalji razgovor s Lukačem besmislen i da mu je rekao da neće dozvoliti da više ikada lomi njegovog sina, a posebno ne da mu zabije kramp u glavu.

Sve što je ispričao meni, Slavko Spasojević spreman je da svjedoči i na suđenju koje počinje 20. decembra ove godine.

„Jedino što tražim jeste da istim metrom mjere odgovornost i mog sina, ali i Dragana Lukača. Ako bude isti metar, ja ću prihvatiti svaku presudu za svog sina. Bojim se da isti metar neće biti, a desi li se tako, nastaviću da se borim, jer je moja porodica časna, nismo nikom ništa nažao učinili, radimo se i borimo da preživimo poštenim radom“, rekao mi je Slavko Spasojević. (nastaviće se)

Tužilaštvokratija; Novi juriš na institucije RS i potpaljivanje Visoke peći

piše: Slobodan Vasković

Tužilaštvokratija

Najjači argument kojim bi v.d. Glavnog tužioca Tužilaštva BiH Gordana Tadić demontirala kritike ministra bezbjednosti Dragana Mektića, ali i dobrog dijela javnosti, bili bi konrektni podaci o borbi i rezultatima protiv svih vidova kriminala (od privrednog do terorizma), sa naglaskom na podignute optužnice za brojne afere o kojima javnost bruji, sada već, decenijama. 

Međutim, tih podataka nema, jer ne postoje. Ili, u najboljem slučaju, postoje tek u tragovima, pa su samim tim nedovoljni kao bilo kakav argument za demantovanje tvrdnji da Tužilaštvo BiH ne radi ništa; Odnosno da Tužilaštvo BiH djeluje kao ispostava političkokriminalnih organizacija.

Tužilaštvo BiH ima kontinuitet u nerješavanju najkrupnijih predmeta privrednog/organizovanog kriminala i Tadićeva je nastavila taj kod svojih prethodnika: Svi predmeti koji se na bilo koji način dotiču bilo koje jače, a ne samo vodeće, političke ličnosti iz bilo kog naroda i bliskih im tajkuna, u pravilu, završavaju ili u ladici ili bez optužnice.

To su činjenice, sve ostalo je demagogija.

Demagogija i to tragikomična je da Tadićeva, sa pozicije v.d. Glavnog tužioca BiH, garantuje “mir i bezbjednost” građanima BiH, jer to nije njen posao.

Osim ako kao garanciju “mira i bezbjednosti” ne vidi dalji kontinuitet u neradu protiv bilo koje jače, a ne samo vodeće, političke ličnosti iz bilo kog naroda i bliskih im tajkuna.

U stvari to i jeste na djelu. Imamo javno izrečene garancije da će kontinuitet biti nastavljen. Taj kontinuitet jedan je od ključnih razloga što je BiH u agregatnom stanju paranja po svim šavovima. Koje svakim danom dobija na akceleraciji.

Sa Tadićevom je moguće složiti se samo u jednoj stvari: Neprihvatljivo je objavljivanje bilo čije medicinske dokumentacije!!!

Štaviše, to je vulgarno i beskrupulozno.

Isto tako je neprihvatljivo da pratioci Tadićeve najvulgarnijim riječnikom prijete novinarima odmah nakon njenog presa. 

Mektić, šta god rekao, nikako nije niti može biti glavni problem Tužilaštva BiH: Glavni problem Tužilaštva BiH je Nerad Tužilaštva BiH, djelovanje po političkim smjernicama, nečinjenje, bijeg od preuzimanja bilo kakve odgovornosti za rješavanje bezbrojnih afera… Nepotrebno je nabrajati, poznate su svima. 

Istina je da nije počelo od Tadićeve, ali je istina i da se jeste pod njenom palicom nastavilo…

Mektić je nus pojava takvog stanja, njegova posledica, nikako uzrok.

Sve rečeno svjedoči da će se sukobi u institucijama BiH nastaviti; Sve viđeno je ništa šta tek, kako se iz nastupa Glavnih Likova može zaključiti, slijedi.

Novi juriš na institucije Republike Srpske

Milorad Dodik nastavlja juriš na institucije Republike Srpske - na udaru se našla Glavna služba za reviziju, njen prvi čovjek Glavni revizor Duško Šnjegota, čiji se Izvještaj nije prvo dopao ministru finansija Zoranu Tegeltiji, a potom i cijelom vrhu vladajućeg Režima.

Dodik je zatražio od Šnjegote da “podnese ostavku ili će biti smijenjen” što je direktan udar na nezavisnost Glavne službe za reviziju i pritisak na uposlenike te institucije.

Glavni revizor je praktično nesmjenjiv i Dodiku&Režimu je to itekako poznato, a ukoliko Šnjegota, kojim slučajem, ustukne i podnese ostavku, značiće samo jedno: Garantovan mu je Slobodan pad sa vrlo “Visokog stepeništa”.

“Stepenice” znaju biti baš gadne.

Ukoliko bude smijenjen, to je već otvoreno nasilje nad zakonom i institucijama. I neće biti prvi put.

Bitno je ovdje još nekoliko detalja: Svojim postupkom Dodik je snažno podržao Tegeltiju, sa kojim je ni u kakvim odnosima. Na taj način priznao je i podvukao političku snagu ministra finansija. 

Revizija je utvrdila da je Vlada RS uzimala kredite u ime fondova i javnih institucija, bez njihovog znanja, kao i da je stvarni deficit u budžetu RS 175, a ne 45 miliona KM, kako je prikazano (nezavisne.com), što je Tegeltija ocijenio kao Šnjegotin pokušaj da “u saradnji sa strancima ucjenjuje Vladu RS”.

Bitno je i da je Petar Đokić prvo stao na Šnjegotinu stranu, a onda se složio sa zahtjevom za njegovom ostavkom, što je samo još sličica u albumu sluganstva SP-a spram SNSD-a.

Bitno je i da je Šnjegotinu ostavku zatražio i DNS, što ukazuje da su izabrali zbijanje Režimskih redova, umjesto daljeg zaoštravanja odnosa sa Dodikom.

Dalje uvlačenje u sukob sa NATO

Dodik je odustao od referenduma o NATO, ali su “Lideri SNSD-a, DNS-a i SP-a na sastanku u Banjaluci istakli potrebu da se na prvoj narednoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske pokrene pitanje suspenzije ranije donesene deklaracije koja se odnosi na evroatlantski put BiH i donesu zaključci koji se odnose na utvrđivanje statusa vojne neutralnosti po uzoru na Srbiju” (RTRS).

U prevodu - Dodik nije odustao od daljeg zaoštravanja odnosa sa NATO i dalje delegitimizacije BiH, jer se ponovo entitetska skupština stavlja iznad državnih organa (njihovih odluka donesenih na osnovu onih entitetskih koje se sada namjeravaju poništiti) i pokušava suspendovati poodavno pokrenut mehanizam.

Ukoliko parlament RS zaista donese navedene odluke, to će stvoriti niz novih kriznih i veoma opasnih situacija u BiH, što i jeste Dodikov cilj. 

I Srbija će biti uvučena u probleme, što je, takođe, Dodikov cilj.

Republika Srpska, kako stvari stoje, nikako ne može izbjeći Visoku peć Hladnog rata No 2, što je Dodikov primarni cilj.

I Špirić u trci za predsjedničku nominaciju SNSD-a

piše: Slobodan Vasković

Nikola Špirić, visoki funkcioner SNSD-a, iskazao je ambiciju da dobije nominaciju stranke za poziciju predsjednika Republike Srpske.

Špirićevi protivnici su, zasad, Nebojša Radmanović i Željka Cvijanović.

Interesantno je da su navedeni funkcioneri SNSD-a u vrlo lošim odnosima, posebno Radmanović i Špirić koji već godinama ne komuniciraju.

Radmanović je ubijeđen da će baš on dobiti nominaciju, iako se tome protivi lider SNSD-a Milorad Dodik, koji preferira Cvijanovićevu.

Uopšte ne treba isključiti mogućnost da je Dodik "gurnuo" Špirića na Radmanovića, kako bi anulirao njegove zahtjeve i "izgurao" Cvijanovićevu kao "kompromisno" rješenje.

Slični politički manevri tipični su za Dodika, a Špirić, koji nikako ne podržava Radmanovićevu kandidaturu, uvijek je raspoložen da bivšem članu Predsjedništva BiH pokvari planove.

Kako god, bitka kandidata unutar SNSD-a za predsjedničku nominaciju biće izuzetno zanimljiva i puna oštrih obračuna.

NE GRADE PUTEVE, A POVEĆAVAJU BROJ DIREKTORA: Sukob premijera Novalića i ministra Lasića oko upravljanja JP Ceste FBiH

Piše : Avdo Avdić (zurnal.info)

Lasić i Novalić

Umjesto izgradnje novih kilometara cesta, JP Ceste planiraju uvođenje još jednog izvršnog direktora. Federalni premijer Fadil Novalić tvrdi da nikad ništa nije usaglasio sa resornim ministrom Denisom Lasićem, a ministar, pak, navodi da je sve usaglasio sa premijerom.  

Uglavnom, nacrt Statuta JP Ceste je gotov i njime je planirano da tim preduzećem upravljaju generalni te tri izvršna  direktora. Do sada su bila smo dva izvršna.

„Vlada FBiH na posljednjoj sjednici, održanoj 1. aprila 2016. godine,  razmatrala je strukturu uprava i nadzornih odbora u javnim preduzećima. Sukladno opredjeljenju potrebno je da pokrenete inicijativu za donošenje Odluke o izmjenama Statuta JP Ceste FBiH kojim ćete predvijeti još jedno radno mjesto u sastavu Uprava JP Ceste“, napisao je u aprilu prošle godine federalni ministar prometa i komunikacija Denis Lasić.

Tri puta je ministar Lasić slao slične dopise JP Cestama, a u posljednjem, iz juna ove godine, ponavlja da je sve usaglasio sa premijerom Novalićem. A onda se, 21. avgusta 2017. godine, oglasio i premijer.

„Nakon nekoliko Vaših ponovljenih upita, informiram Vas da na relaciji Premijer FBiH- Federalni ministar prometa i komunikacija, kao ni na sjednici Vlade FBiH nije zvanično razgovarano na temu proširenja niti izmjena Statuta JP Ceste FBiH“, napisao je Novalić.

Sve, dakle, što je ministar Lasić pisao, premijer Novalić negira. Što znači – najmanje jedan od njih dvojice – laže. A za to vrijeme, izmjene Statuta već su u proceduri. Članom 41 predviđena je i nova pozicija - pozicija izvršnog direktora za ekonomske i finansijske poslove, a pored toga ostaju pozicije izvršnih direktora za pravne i opšte poslove, te tehničke poslove. No, član 49 novog Statuta tek otkriva prave namjere. 

Prema tom članu, za donošenje odluka u JP Cestama FBiH dovoljan je glas generalnog direktora i jednog od trojice izvršnih direktora. S obzirom na to da će pozicija novog izvršnog direktora JP Ceste FBiH vjerovatno pripasti HDZ-u BiH, jasno je da će konačne odluke u tom preduzeću donositi ta stranka. Naime, generalni direktor JP Ceste BiH je kao i ministar, kadar HDZ-a BiH i višestruki povratnik na poziciju direktora – Ljubo Pravdić. Upravo njemu se daju neograničena ovlaštenja novim Statutom. Tako će direktor Pravdić „određivati obim odgovornosti i djelokrug poslova izvršnih direktora“, što znači da će Pravdić i njegov budući kolega iz HDZ-a (kojeg će prema informacijama Žurnala formalno predložiti SBB Fahrudina Radončića), suštinski upravljati svim budućim projektima u oblasti cestogradnje u FBiH.

Šund, Uškopljenici s predumišljajem i Dekapitacija

piše: Slobodan Vasković

1.

Milorad Dodik ponovo je pjevao “Ne može nam niko ništa”.

Bilo je primjerenije “Gori vatra”, dok svakodnevno slušamo o “nepristupačnom terenu” i gledamo kako sve izgori. Jer nema čime da se gasi.

2.

Nemoć je ključna poruka sa svih požarišta. Zgarišta su sve veća i veća.

3.

Niko ne pominje bilo kakvu pomoć iscrpljenim vatrogascima, sagorelom stanovništvu, niko i ne pritiče u pomoć, nikom to i ne pada na pamet. 

Štete se ni ne procjenjuju, ni na izgorelom ni na sušom ubijenom, tako da se ništa i ne sabira. 

Kada bi se sabralo, trebalo bi nadoknaditi. Otkud?

4.

Zato je tu priča o NATO koja, pored svjesnog bacanja naroda u Visoku Peć Hladnog rata No 2, služi i za odvlačenje pažnje.

Paradoks je naša turobna stvarnost: Svi su pristali na NATO integracije, svi su koračali tim putem i svi jedni druge optužuju zbog toga.

5.

Samo još jedan u nizu dokaza da političari ovdje nisu državnici. 

Da jesu, imali bi polemiku, raspravu argumentima, a ne niske uvrede. Režirane u ljetnoj Režimskoj kuhinji. I licemjerstvo kojim se svi nabacuju sa svih strana.

Da jesu, imali bi jasnu odluku!

6.

Šund je jedini politički proizvod. 

Ne može nam niko ništa, je šund ekstaza; Dokaz koliko je sve pojeftinjeno i kako izlizani rijaliti majstor još uvijek preživljava prodajući prastare, potrošene fore.

7. 

Uškopljenici s predumišljajem, kako se može okarakterisati veći dio Opozicije, nikako da izađu ispod izderanih režimskih vašarskih šatri i bar pokušaju ukazati da postoje i drugačiji načini vladanja. Sem primitivizma, kao okosnice višegodišnjeg varvarskog napada na sistem društvenih vrijednosti i upravljanja institucijama po principu mentalne pornokratije.

8.

Osovinsko zatvaranje od svijeta progresa, koje je Režim efektno sproveo, od Opozicije nije stvorilo ozbiljnog kritičara. Sve je još uvijek na nivou salonskih kritizera. 

Čelnici Režima nisu državnici, ali nisu to ni čelnici Opozicije.

Da jesu, saopštili bi šta Dodik tačno radi sa svojom najnovijom referendumskom pričom. I kuda to vodi cijelu Naciju, koja će stradati zbog njegovog pokušaja odbrane ličnog, unaprijed osuđenog na propast. 

Umjesto jasnih odgovora, Opozicionari su ponovo upali u njegovu matricu jeftinih optužbi/kontraoptužbi, jeftinih uvreda i prejeftinih reakcija.

9.

Put ka tiraniji u Republici Srpskoj jeste utaban velikom podrškom naroda, njenom zloupotrebom. 

Potpomogli su to i opozicionari prihvatajući da im ministri budu presuđeni kriminalci; Sjedeći u skupštinskim klupama sa presuđenim kidnaperima; “Papcima”; Ne reagujući na silovanje institucija, koje je permanentno.

10.

Buntovnički mentalitet kao da je u Opoziciji zauvijek iskorijenjen; Niko neće da preuzme odgovornost i suprotstavi se izbezumljenom Režimu koji pjeva i slavi dok mu značajan dio naroda i teritorije gori. 

11.

Dok god djeluju po jedanaest godina uhodanoj uškopljeničkoj matrici, opozicionari će biti poslednje uporište Režima; Zadnji oslonac, koji sprečava njegovo definitivno rasipanje.

12.

Breme vođenja nacije ovdje nema ko da preuzme. Niti želi.

Nacija je dekapitirana.