piše: Slobodan Vasković
1.
Ćutanje je njegova politička platforma. Kojom je, kao ogromni odron, pritisnuo SNSD. On ćuti, vrh stranke, na čelu sa Dodikom, pišti.
Dodik i SNSD nemaju pojma kako da demantuju Radojičićevu tišinu. Njegovo ćutanje ih satire, a nemaju načina da ga natjeraju da progovori. Kako bi mu jezik iščupali.
Paradoks je da Radojičić, otkako je zaćutao, ima mnogo veći uticaj na SNSD i javni prostor, nego dok je govorio u ime te stranke, napisao sam u tekstu “Odroni”, objavljenom na blogu 25.01.2015. godine.
2.
Tada je Radojičić ćutao već mjesecima; Potrajalo je do danas, kada je progovorio, znači godinama.
3.
Istina, u navedenom periodu, progovorio bi tu i tamo pokojim tvitom, nekoliko puta i u Narodnoj skupštini, ali ćutanje, kao politička platforma, je bilo dominantno.
Toliko dominantno da je Igor Radojičić postao i zvanično kandidat SNSD-a za gradonačelnika Banjaluke.
Dodik, ma koliko se trudio, nije mogao zaobići, izbjeći, izignorisati… njegovo ćutanje i spriječiti kandidaturu.
4.
Da je to učinio, Radojičić vjerovatno ne bi ni pisnuo, ali bi to bilo demoliranje SNSD-a. Gore od svakog Odrona.
5.
Ma koliko Dodik (politički) ne volio Radojičića, trudio se da ga u protekle dvije godine (ćutanja) upokoji, spriječi njegovu kandidaturu, na kraju je ipak uzmakao i dao mu nominaciju. Bez njegovog miga, Radojičić nikada ne bi dobio kandidaturu; Džaba svi mjesni i ostali odbori.
6.
Radojičić je tako, nakon dvije godine tišine, odnio prvu veliku političku pobjedu nad Dodikom. I to unutar SNSD-a, što još nikom u toj stranci nije pošlo za rukom.
7.
Ta Radojičićeva unutarstranačka pobjeda ujedno je i formalni početak razvlašćivanja Dodika u SNSD-u. Da bi formalno postalo i suštinsko, Radojičić treba i da pobijedi na izborima, a da li će se to i desiti, sasvim je druga tema.
8.
Radojičić je izbjegao da odgovori na pitanje (novinarke ATV-a) da li je izgladio odnose sa Dodikom?!
Očito nije, niti će tu ikakvog glađenja odnosa biti, pošto Dodik zna da je Radojičić frakcija sam po sebi i to, kako je vrijeme pokazalo, ne baš slaba, i da će znatno ojačati/omasoviti pobijedi li u trci za gradonačelnika. Kao što i Radojičić zna da bi Dodik najviše volio njegovu glavu na pladnju, a ne u gradskoj upravi.
Neizgladiv konflikt.
9.
Da li to znači da će Dodik i dio Gradskog odbora SNSD-a, koji on kontroliše, plus tajkuni koji su bili (i ostali) protiv Radojičićeve kandidature krenuti da ga ruše na izborima?
Najrađe bi, ali neće, jer ne smiju.
Zbog sebe, a ne zbog Radojičića.
Banjaluka je korijen SNSD-a i svi Radojičićevi brojni unutarstranački neprijatelji (u bukvalnom smislu te riječi) staće iza njega i dati sve od sebe da on pobijedi. Kako bi sačuvali vlast nad Gradom, što im je, u ovom trenutku, važnije od Radojičićeve glave, koju nisu uspjeli skinuti u unutarstranačkom sudaru.
Bili su blizu, ali se Dodik ipak nije usudio toliko rizikovati.
10.
Dodik je surovi pragmatik: Svjestan je da je njegov Režim mrtav, da je i on politički obesmišljen, ali i da PatkaParanoje Aleksandra Vučića i hronična sklonost Mladena Ivanića političkoj izdaji partnera, daju šansu za produžetak agonije u kojoj se nalazi RS, Režim, Dodik, Društvo u cjelini.
Bolje i agonija nego deponija, maksima je koju sada Dodik živi, nadajući se da će tokom njenog trajanja on dobiti bilo kakvu šansu da se ponovo nametne kao igrač.
Nada umire poslednja kod svih, pa što ne bi i kod Dodika.
11.
U Dodikovoj analizi katastrofe u kojoj se nalazi, Radojičićeva kandidatura samo je tek jedan njen segment, koji još uvijek nije ključan za njegovo odvlačenje na deponiju.
Upravo ta činjenica presudila je da mu da nominaciju.
Dodik zna da Radojičić mora čekati sa frontalnim udarom na njega, što mu daje vrijeme da pokuša dalje i dublje uvući Vučića u živo blato politike u RS/BiH.
Vučić se gotovo potpuno umočio, vjerujući u Obojene Bajke, koje njegovi ParanojaDoktori bajaju, tvrdeći da je “On (Vučić) sledeći, ukoliko Dodik padne”!
12.
Dodikov “Hibridni rat” protiv Vučića, što ga vodi već dobre dvije godine, dao je prve rezultate: ogledaju se u produžetku agonije u RS i političkoj izdaji Mladena Ivanića, koji je zabio nož u leđa Savezu za promjene.
Nesporno je da je Dodik uspio ubijediti srpskog premijera da su Brazilske Žute Patke ptice selice, koje namjeravaju sletiti i u Beograd, što je prava poslastica od Teorije zavjere, koju Vučić nije mogao a da ne proguta.
Predug boravak u Šešeljevom sjemeništu ostavio je neizbrisive tragove na Vučićevom političkom habitusu. Duboko oranje.
13.
Kolike su šanse da Milorad Dodik politički preživi? Samo teoretske. Ali i to su šanse i dođe li do tog “hepienda”, budite ubijeđeni da to neće politički preživjeti Vučić. Dežavi sindrom.
14.
Kolike su šanse da Mladen Ivanić, politički izdajnik po ubjeđenju i opredjeljenju, nadigra politički mrtvog Dodika, igrajući ulogu Vučićevog Trbuhozborca? Ni teoretske.
Dodik i u ovoj fazi političkog mrtvila, Ivanića bez problema “pojede k’o šampitu”.
15.
Agonija se nastavlja. U Hadu će tek biti zanimljivo!
