piše: Slobodan Vasković
Mladen Bosić, Branislav Borenović i Dragan Čavić, šefovi Saveza za promjene, morali bi zatražiti ostavku Mladena Ivanića sa pozicije srpskog člana Predsjedništva BiH, jer je pokušao/pokušava urušiti političke ciljeve ove grupacije iznesene na Protestu, održanom 14. maja u Banjaluci.
Da podsjetim, SzP je tada zatražio, između ostalog, raspisivanje preijevremnih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u RS, formiranje vlade nacionalnog jedinstva koja bi omogućila poštene izbore i iznio niz drugih zahtjeva, od kojih Režim Milorada Dodika nije ispunio ni jedan. A i neće.
Ivanić je nakon tog Protesta napustio pozicije Saveza za promjene, čijim glasovima je izabran za člana Predsjedništva BiH, i privatnim dogovorom sa srpskim tehničkim premijerom Aleksandrom Vučićem krenuo u osnaživanja/spasavanje Dodika&Režima; Samim tim i u rušenje Saveza i njihove matrice za promjene u borbi protiv istog tog Režima.
Ivanić je, jednostavnije rečeno, postao Protivnik Saveza za promjene, borbeni ovan u rukama Režima, kojim se Savez pokušava srušiti, velika prepreka njihovim težnjama za promjenom Režima, ali i izbornim očekivanjima, pa kao takav on se više ne može tretirati kao pripadnik pomenute grupacije, već kao njen Rušilac.
Zahtjevom za smjenu Ivanića, njegovom potpunom marginalizacijom, ukoliko to odbije, SzP bi pokazao snagu i volju i, što je najvažnije svijest, da u njihovoj platformi ne postoji mjesta za dileme u vezi sa iznesenim zahtjevima na Protestu 14. maja, čime bi ih dodatno podvukli, oživjeli, dali im na snazi.
Ivanić je svojim političkim kvislinškim postupkom djelimično obesmislio ciljeve Protesta, i otvoreno pokušao spriječiti jačanje društvene mobilizacije u borbi za slobodu u Republici Srpskoj, samim tim i pokušaje povratka demokratskih normi ponašanja izabranih političkih predstavnika i prekidanje prakse privatizacije institucija.
Ivanićevo prostačko udvorištvo Vučiću i Dodiku, nevješto prikriveno jeftinom konfekcijskom pričom o srpskim interesima, i pristajanje na politiku permanentnog vanrednog stanja (koja je višegodišnji kontinuitet u RS, a hvata dubok korijen i u Srbiji), antinarodni je gest, antinacionalni udar i Savez za promjene ne bi trebao imati dileme oko zahtjeva za njegovo demisioniranje.
Ivanić je uzdrmao i vlast na bh. nivou, svjesno je urušavajući i dajući prostor za njenu prekompoziciju, čime je stao na stranu onih koji su nemilosrdno opljačkali državu i namjeravaju zatrti početke borbe protiv endemskog kriminala i korupcije.
Ivanić, nezvanično, gdje god stigne, iznosi teške optužbe na račun svih srpskih ministara u Savjetu ministara BiH, čime nastavlja/produbljuje svoje rušilaščke aktivnosti i širi prostor Dodiku da ovlada i zajedničkim nivoom. Samim tim i Vučiću da krize koje potresaju Srbiju (njegovom krivicom) amortizuje otvaranjem kriza u BiH. Sada to nije u mogućnosti, jer Bosić, Borenović i Čavić, za razliku od Ivanića, ne žele da učestvuju u tim igrarijama, koje bi nanijele tešku štetu srpskim interesima u BiH, kada bi se materijalizovale.
Sama naznanka takvog djelovanja, javno obznanjena Ivanićevim konvertitstvom, nanijela je već značajnu štetu i BiH i srpskim interesima u BiH. I u odnosima sa Zapadom, koji je izuzetno značajan faktor u BiH.
Priča o metodologiji Popisa bila je samo povod; Stvarni uzrok Ivanićevog kvislinškog političkog djelovanja jeste prekompozicija vlasti i njegovo koaliranje sa SNSD-om (od proljeća iduće godine), koje bi mu priskrbilo još jednu nominaciju na izborima 2018.
Ivanićevo preočito izbjegavanje da Dragana Čovića, hrvatskog člana Predsjedništva BiH, pozicionira kao najodgovornijeg za nametanje metodologije, ukazuje da je i Ivanić bio dio dogovora o metodologiji, koja ne odgovara RS, ali odgovara ličnim političkim ciljevima Ivanića, Dodika, Čovića, Izetbegovića i Vučića.
Bosić, Borenović i Čavić moraju zatražiti Ivanićevu ostavku i zbog njegovog svjesnog nasrtaja na izborne ciljeve Saveza za promjene.
Ivanić je oslabio pozicije Saveza, posebno PDP-a i Branislava Borenovića, predsjednika te stranke.
Ivanić žrtvuje Borenovića i PDP, kako bi proizveo domino efekat: slab rezultat Saveza jest jednako opoziv Mladena Bosića sa čela SDS-a jest jednako političko sahranjivanje Borenovića i PDP-a jest jednako otvaranje širokog prostora za koaliranje sa SNSD-om. I ulazak PDP-a, ponovo pod Ivanićevim vođstvom, u koaliciju sa Režimom. Politički je to prostakluk bez presedana.
Ivanić je lažni šaman, koji podmeće kukavičije jaje da vradžbinama lijepe riječi može razriješiti monstruzno teško stanje u RS u svim sferama društva, iako je njegov stvarni cilj nekretanje, a kao direktnu posledicu takvog stanja on vidi još jedan mandat za sebe. U kojem neće raditi ni uraditi ništa korisno. Kao što to nije uradio ni u brojnim mandatima dosad.
Ivanić je svojim prostačkim političkim postupcima doveo u pitanje opstanak Saveza za promjene, sugerišući otvoreno javnosti da ta grupacija nema zajednički cilj, da, u stvari, nema nikakav cilj.
On je otvoreno demonstrirao da u SzP nema jedinstva, jednog cilja, da su podijeljeni interesi; Da SzP nema nikakve šanse u bliskoj budućnosti da opstane kao politički subjekt.
Ni Milorad Dodik, politički neprijatelj Saveza, nikada tako veliku štetu nije uspio nanijeti suprotstavljenoj grupaciji, kao što je to učinio Ivanić u ulozi Vučićevog Piona.
Ivanićev problem je što svoje prostačke političke težnje ka jedinstvu sa Oligarhijom, koja je temeljno devastirala RS, ne može brzo sprovesti, što mu treba vrijeme, čime je otvorio veliku šansu Savezu da reaguje i pokuša spriječiti njegovo rušilačko dejstvo.
Zahtjevom za Ivanićevom smjenom, Savez bi direktno demantovao nepostojanje jedinstvenog cilja/podijeljenost interesa, pokazao opredijeljenost za uklanjanje Režima političkim sredstvima i tako polupao sva njegova kukavičija jaja; I Ivanićevom marginalizacijom bilo bi učinjeno dovoljno protiv tih “jaja”.
Bitna je još jedna mikro dimenzija: Ivanić je svojim političkim konvertitstvom otvorio novu, veliku šansu Borenoviću da se politički osamostali, (konačno) ojača na poziciji predsjednika PDP-a, napravi jasan otklon od počasnog predsjednika. I tako spase i stranku, a i sebe.
Ukoliko ne iskoristi ovaj prostor, Borenović će postati svjesna žrtva Ivanićevih prostačkih političkih antinarodnih i antinacionalnih ambicija, njegove nezajažljive želje za pozicijama.
Svjesnoj žrtvi nema se šta prebaciti na njegovom ličnom izboru.
Na Borenoviću je da odluči da li će biti žrtva na Ivanićevom oltaru nezajažljivosti, političke pohlepe i kvislinštva ili će razumjeti da mu je ovo zadnja šansa, nenadana prilika, da umakne ispod skuta i političkog noža političkog ocamonstruma!
Što se tiče Bosića i Čavića, oni će, bez sumnje, već naći načina da uzvrate Ivaniću na njegovim preniskim, bijednim udarcima. To je jedini način da Savez opstane i zaživi kao grupacija sa ciljem, a ne kao organizam na kojem politički lešinare Ivanić i njemu slični “supovi”.
