piše: Slobodan Vasković
Mladen Ivanić najveći je krivac zbog toga što su Srbi ponovo označeni kao glavni kočničari BiH na njenom evropskom putu. Pozitivnog odgovora na zahtjev BiH za članstvo u EU, kako danas stvari stoje, neće zadugo biti. Ne desi li se kakvo veliko iznenađenje u narednim satima.
Odbijanje adaptacije SSP-a katastrofalna je poruka EU; što je još gore, to, praktično znači, gubitak aranžamana sa MMF-om i drugim svjetskim finansijskim institucijama.
Para teško da će biti, to su, vrlo suptilno, u zajedničkoj izjavi podvukli Morin Kormak, ambasador SAD u BiH i Lars Gunar Vigemark, šef delegacije EU i specijalni predstavnik EU u BiH
“Prilagodba SSP-a i prihvatanje zahtjeva za članstvo će biti ključno za stvaranje uslova pod kojima će se program MMF-a održati i u narednim godinama, i to je jako važno. Međunarodna zajednica sveukupno planira osigurati više od 2 milijarde eura kako bi pomogla BiH u naredne tri do četiri godine. Od toga će otprilike 850 miliona eura biti direktna budžetska podrška, a 1,3 milijarde eura će biti usmjerene na ulaganja u infrastrukturu. Sve ovo zavisi od toga da li će BiH biti na stabilnom političkom putu ka Evropi”, navedeno je u zajedničkoj izjavi.
Kako BiH nije na stabilnom putu ka EU; Tačnije, trenutno, nije ni na kakvom putu, jasno je da para neće biti. Slijedi multipliciranje ekonomskih, finansijskih… problema, dalja erozija društva ka teškom siromaštvu, dodatna politička radikalizacija, kako međuetnička, tako i unutarentitetska.
Adaptaciju SSP-a trebalo je prihvatiti, nikako je vezati za popis, jer su to dvije različite platforme; Uostalom prihvatanjem adaptacije SSP-a, srpski političari izvršili bi dodatni pritisak u vezi sa nametanjem metodologije popisa, demonstrirajući na taj način privrženost EU integracijama, uprkos političkim smicalicama; Vrlo, najblaže rečeno, nekorektnim, jer je sve zakuhao Dragan Čović, koji je naložio svom podređenom HDZ-ovcu Velimiru Jukiću da nametne metodologiju za koju je bio ubijeđen da je srpski političari neće prihvatiti.
Čović je imao za cilj sučeljavanje srpskih i bošnjačkih političkih elita, primarno SDA i Saveza za promjene, kako bi na tom raskolu uzdrmao BiH, radikalizovao odnose u njoj, on povratio političku dominaciju i, na kraju, pokušao uvesti svog partnera Milorada Dodika u vlast na bh. nivou.
Umjesto da se direktno suprotstavi Čoviću, ukaže na pokušaj izazivanja Krize u BiH i Krize u bošnjačko-srpskim odnosima, Ivanić je cijelu situaciju oko popisa pokušao iskoristiti kako bi sebe proizveo u Nacionalnog Lidera Srba u BiH.
Njegov pokušaj “Liderskog puča” otpočeo je posjetom Beogradu, 31.05. o.g., susretima sa Tomom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem i patetičnom, jeftinom populističkom izjavom da se “Srbi ponovo osećaju usamljeni” i da strahuje od nastavka preglasavanja u organima BiH, “koje je počelo odlukom o popisu, kao i od ugrožavanja nacionalnih interesa Srba u BiH”.
Nakon toga, Ivanić je krenuo u približavanje Dodiku, pokušavajući ga upregnuti u svoja kola, ne razumijevajući da su Vučić i Dodik upregli njega, kako bi spašavali Dodikovu potopljenu političku poziciju. Uslijedila je najava nepriznavanja popisa i vrlo konkretno odbijanje adaptacije SSP-a. Čiji su autori Dodik i Ivanić.
Obojica su gledali sitan šićar, prebacivali lopticu jedan drugom, da bi na kraju obojica politički promašili.
Ne postoje mljekari i poljoprivrednici samo u RS, već i u Federaciji BiH i u Distriktu Brčko, a ako ćemo pošteno, ne bi bili ni ugroženi da je Vlada RS prethodnu deceniju vodila odgovornu agrarnu politiku. Umjesto toga, vodili su politiku uništenja agrara i svega vezanog za taj sektor, potpuno ga devastirali, a danas pričaju i tvrde kako bi on bio ugrožen adaptacijom!
Da li je Ivanić slijep, gluh ili dementan do mjere da se ne sjeća šta se u ovoj grani dešavalo i dešava već dugih deset godina?!
Očito jeste; Da je drugačije podržao bi adaptaciju, ne čekajući stav Vlade RS, koji bi bio, bez sumnje, negativan. I to iz dnevnopolitičkih i nikakvih drugih razloga. I Ivanić je prihvatio takvu igru, pokušavaju da se izvuče od preuzimanja odgovornosti za teške odluke, koje kratkoročno mogu da izazovu određene potrese, ali dugoročno su vrlo pozitivne i za BiH i za RS.
Da bi neko bio Lider, Državnik, Taj mora da preuzme Odgovornost.
Ivanić nije sposoban za takav čin. Preslab je, ma šta on mislio o sebi.
Epilog Ivanićevog “Liderskog puča” je potpuni krah, ali posledice tog pokušaja po Srbe u BiH su katastrofalne: Srbi sada jesu zaista usamljeni i pod teškom optužbom da su minirali put BiH ka EU. I bez ičije podrške.
Najlicemjernije je što sada Čović, (koji je sve produkovao, nepogrešivo računajući na Ivanićevu kratkovidost i Dodikov dnevnopolitički merkantilizam, sadržan u principu “klanja vola zbog kile mesa”), likuje i tvrdi da je za zastoj na EU putu kriv srpskosrpski unutrašnji sukob.
Međutim, Čović i ima razloga da likuje: bacio je Ivanića i Dodika na koljena, a da uopšte nije zamahnuo rukom. Zamahnuo je Jukićem. I pri tom, što je zaista nevjerovatan cinizam, još čvršće Dodika vezao uz sebe i svoju politiku, jer u svem ovom galimatijasu, šanse za raspad vladajuće bh. koalicije rastu. One još uvijek nisu velike, ali rastu i to je činjenica.
Od štete po Srbe u BiH, od štete BiH, ni Beograd nema nikakve koristi. Dapače. Zato Vučićeva nečasna uloga u pokušaju razvaljivanja Saveza za promjene, (u čemu je djelimično uspio, jer je Ivanić van te grupacije), ukazuje da on nije prijatelj Republike Srpske, u šta se kune.
Njegovi kratkovidi politički potezi, nisu samo odraz dezorijentisanosti, nesnalaženja i nedostatka bilo kakve čvršće vizije za Srbiju, već su bumerang, koji se Srbiji višestruko štetno vraća.
Ivanićev pohod na poziciju Nacionalnog Lidera Srba u BiH je završen: stradali su svi koji su u njemu direktno učestvovali - i Vučić i Dodik; Stradao je i narod koji nezaustavljivo ide u agregatno stanje sveopšte bijede, stradale su i BiH i RS i Srbija.
Čović jeste sve započeo, ali njegovo je bilo da pokuša, jer suština politike HDZ-a jeste da BiH nikada ne zaživi, a kao glavni preduslov za uspjeh svog cilja vidi permanentni sukob Bošnjaka i Srba. Čović je i ovaj put uspio, jer Srbi u BiH, nažalost, nemaju lidere u Ivaniću i Dodiku, već ofucane konformiste, nesposobne za bilo kakvo dublje, ozbiljnije promišljanje o bilo čemu, sem vlastitom sitnom interesu.
Sa ovakvim liderima, Srbi nisu “usamljeni”, oni su potpuno izolovani od svijeta progresa. I osuđeni, kao narod, na apsolutnu marginalizaciju.
