piše: Slobodan Vasković
1.
Ne znam kako da se zahvalim Suzani, Davoru, Zoranu, Teodori na gostoprimstvu; Njihovim prijateljima na srdačnosti.
2.
U svem užasu zbog godišnjica vezanih za Ubistvo Davida našli su snage za druženje i razgovor sa Ljiljom i sa mnom.
3.
Godišnjice se redaju; Predug Niz učinjenog im zla, čija je svaka karika sve bolnija, mračnija od prethodne.
4.
Godišnjice se redaju nakon druge sahrane Ubijenog Davida, 15.03.2019., na koju su bili prisiljeni kako ne bi dozvolili skrnavljenje groba svog Ubijenog Sina.
5.
Godišnjice kao mačevi što probijaju srca iznova i iznova.
6.
Godišnjica otmice, 18.03.; Naredni dani godišnjice neizvjesnosti i straha šta je sa Nestalim Davidom; 23.03. godišnjica egzekucije, kako Davor tvrdi; Slijedi i ona najstrašnija - godišnjica pronalaska tijela Ubijenog Davida.
7.
Nakon nje dvije najmračnije - 25.03., kada cijela PU Banjaluka i dobar dio vrha MUP RS čini sve kako bi pokušali kriminalizovati Davida; 26.03. - Dan kada je dio Vrha nekadašnjeg MUP RS, sada Hunte, ozvaničio i ozakonio pravo na Ubistvo pripadnicima i poslušnicima vladajuće kaste.
8.
Sa Davorom hodamo beskrajno, pretapamo energiju u riječi, svjesni da nema odustajanja od borbe za Istinu o Naručiocima Ubistva i Ubicama i njihovo pravedno kažnjavanje; Svjesni da svi znaju Ubice, ali i da će bitka da se zatvore biti nemilosrdna.
9.
Sa Suzanom i Zoranom isti zaključci.
10.
Teodorin osmijeh sve natjera na osmijeh. Andrej nas testira stalnim zahtjevima. Uspješno polažemo. Bar mi tako mislimo.
11.
Ravnodušno čitamo izvještaje sa konferencije za štampu, 18.03.2019., na kojoj Dodik i Višković izjavljuju da je “slučaj mladića Davida tragičan događaj i da ga tužilaštvo treba riješiti”.
12.
Dodik zna da Ubistvo nije “tragičan slučaj”, ali nas njegovo svjesno minimiziranje Likvidacije ostavlja potpuno ravnodušnim, jer ništa drugo nismo ni očekivali do javno iskazivanje licemjerstva.
13.
P(r)ozivanje samo tužilaštva, ne i Hunte, dokaz je da se Dodik plaši Lukača.
Nešto je, taj dan, preko usta prevalio i Nakaza Radojičić - jadni sluga NarkoKartela. Kratak komentar činjenice da je uopšte usudio da se oglasi glasi - Fuj Nakazo!
14.
Bilo šta što Višković izgovori potpuno je deplasirano komentarisati;
Cvijanovićeva nije tog 18.03. rekla ništa. Interesantno baš.
15.
Odlazimo u Viner Nojštat, mjesto gdje je David drugi put sahranjen.
16.
Ćutimo.
17.
Ćuteći palimo svijeće.
18.
Stojimo i gledamo crnu zemlju, ni dalje ne razumijevajući do kraja kakve su to zvijeri, spremne toliko zla nanijeti.
19.
Svaki dan neko dođe, kratko kaže Suzana, dodajući da dolaze brojni koje i ne poznaju. Pale svijeće, ostavljaju cvijeće...
20.
Oprosta nema, stajanja sa borbom nema; Nema ni potrebe da se to naglas izgovori; Nije bitno koliko će borba trajati; Bitno je da će doći njen kraj i uvjerenje da on znači kaznu za Zvjeri.
21.
Godišnjice teku kao Grimizne rijeke; Osjećamo Otrovnu Tamu koja dopire iz Geta.
22.
Daleko smo od njega, ali Tama se vuče za nama, pokušavajući da spriječi sopstveno razbijanje.
23.
Tama uporno, neprekidno, zlokobno šapuće kako je Pravda za Davida i dalje zabranjena - i kao riječ i kao djelo, jer Nepravda hara.
24.
Uzalud; Zlokobnost Tame je iza nas; Prepoznajemo precizno svaki njen otrovni veo; Pred nama je bitka za njeno potpuno razbijanje. Bitka koja će se dobiti, jer je dio Otrovne Tame nepovratno osvijetljen i na njemu se vide krvavi tragovi Zvjeri, čija su nam imena poznata. I ljudske maske.
25.