piše: Slobodan Vasković
Zoran Tegeltija, ministar finansija i ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač Glavni su akteri Velike Drske Bezobrazne Prevare sa nabavkom kamera i radara za MUP RS, putem Javno-privatnog partnerstva (JPP).
Iznio sam niz dokaza o tome i, da ne živimo u Dodikovoj truloj “banana državi”, ministarski dvojac poodavno bi bio smijenjen i pritvoren. Kao i njihovi brojni saučesnici.
Najspektakularnije u cijeloj Prevari sa kamerama i radarima jeste što su Lukač i Tegeltija izvarali Osobu koja je osmislila cijeli taj nezakoniti posao.
Poznato mi je ime te osobe, ali kako je izbačen iz posla, prevaren, ne želim ga navoditi, jer, realno, nije napravio nikakvu direktnu štetu. I direktnu i indirektnu su napravili i, tek će napraviti, Lukač i Tegeltija, koji su mu Ukrali Ideju!
Ideja o JPP
Ideja o JPP sa kamerama i radarima, koja je potpuno protivzakonita (pošto omogućava privatnicima da ubiru budžetska sredstva, što je zakonima zabranjeno), rodila se nakon postavljanja Stacionarnog radarskog sistema za evidentiranje saobraćajnih prekršaja u mjestu Zeleni Vir u banjalučkoj Mjesnoj zajednici Vrbanja.
Taj radar je postavljen 30. oktobra 2015. godine, u vrijeme kada je na funkciji ministra unutrašnjih poslova već bio Dragan Lukač.
 |
| Kamera u Zelenom Viru |
Osoba, u to vrijeme jedan od uposlenika firme koja je instalisala taj radar, došao je na ideju da se širom Republike Srpske postavi 100 kamera i deset radara i to putem JPP, a da se novac dijeli.
(Ime firme koja je instalisala radar u Vrbanji ne pominjem, jer ni na koji način nisu učestvovali u aktuelnoj prevari sa kamerama).
Osoba je ideju iznio Lukaču, koji je objeručke prihvatio, jer je vidio unosan posao za sebe i svoje prijatelje-tajkune.
Lukač je ideju o JPP iznio Zoranu Tegeltiji, ministru finansija, koji je u startu odbio. Međutim, tada Lukač angažuje Mladena Milanovića Kaju da ubijedi Tegeltiju. Što je Kaji, bez većih problema, pošlo za rukom.
Uvođenje Bojića u posao i Kaje u Bojićevu firmu
Lukač sve vrijeme drži u ubjeđenju da će On, odnosno strana firma koju Osoba zastupa, dobiti posao, a njemu iza leđa, zajedno sa Tegeltijom, stvara uslove da Javno-privatno partnerstvo pripadne Slavku Bojiću, vlasniku firme “ProControl” i suvlasniku “MMSCODE” i drugim tajkunima.
Nakon što je sve izdogovarano, Akcija Prevare kreće u martu 2017. godine, kada Vlada RS donosi odluku o nabavci kamera putem Javno-privatnog partnerstva.
 |
| Slavko Bojić (lijevo) i Adil Osmanović |
Da podsjetim, stručna lica u Ministarstvu finansija Republike Srpske dala su mišljenje da je ovaj posao štetan po MUP RS.
Međutim, ministar finansija Zoran Tegeltija ignorisao je negativne stavove stručnih lica.
Izvori bliski premijerki Željki Cvijanović su mi saopštili da je Tegeltija na sjednici Vlade RS, na kojoj se odlučivalo da li će MUP RS ići u javno-privatno partnerstvo ili će se ta institucija kreditno zadužiti, insistirao da “nema prostora za kreditno zaduženje”!
Cvijanovićeva, prema istim izvorima, nije bila oduševljena takvim projektom, ali se nije usudila suprotstaviti Tegeltiji i Lukaču.
Čim je Vlada RS donijela Odluku o JPP iz Bojićeve firme “ProControl” počinju da se obraćaju brojnim stranim firmama, koje se bave proizvodnjom i ugradnjom radara i kamera, sa pitanjima o performansama i cijenama - 100 kamera i 10 radara, koliko je na kraju i odlučeno da se nabavi.
Da sve bude apsurdnije, obraćaju se i firmi koju predstavlja Osoba što je osmislila i uradila cijeli projekat Javno-privatnog partnerstva.
Bojić formira firmu u Njemačkoj
Firma „Inovatraffic holding“, koja je dobila posao nabavke kamera i radara, osnovana je 29.03.2017. godine. U martu 2017. godine Vlada RS donijela je odluku o JPP za kamere i radare.
Iza ove firme, izvan svake razumne sumnje, stoji Slavko Bojić, ali i još neki banjalučki tajkuni.
Bojić već pet godina živi i radi u Njemačkoj, a, između ostalih firmi kojima je vlasnik/suvlasnik, većinski je vlasnik i firme “Veridos”, koja je pokušala da dobije tender za pasoše u BiH, sa cijenom od 53 miliona KM, dok je “Milbauer” za isti posao ponudio cijenu od 28,5 miliona KM.
Bojić posjeduje 70 posto “Veridos-a”.
Nakon što je formirana firma “Inova” u Osnabriku (osnivački ulog 25.000 evra), u Banjaluci se formira i firma “WKB Consulting” iz Banjaluke, čiji je osnovač Karl Otto Woll, iz Eisenberga, Njemačka.
Ta firma je osnovana 04.05.2017. godine, a njen osnivački ulog je Jedna Marka.
Tender za nabavku kamera i radara, putem javno-privatnog partnerstva, Lukač je potpisao 06. juna, znači mjesec dana nakon što je registrovana “WKB”, odnosno dva i po mjeseca po formiranju “Inova holdinga”.
Tender je zatvoren 17. jula 2017. godine.
I jedna i druga firma su bez ikakvih referenci i nikako nisu mogle dobiti posao sa MUP-om; Zbog toga se “u igru” uvodi turska firma „Ekin Teknoloji San. Ve Tic. A.S.”.
Ova turska firma ima razvijene i velike poslove (između ostalih i sa tamošnjom obavještajnom službom), odnosno ima potrebne reference. Turska firma ima i ogroman finansijski promet, pa je tako u tenderu ta stavka posebno povećana, kako bi se iz igre izbacili drugi ponuđači.
Na taj način je eliminisan “Prointer” iz Beograda/Banjaluke.
“MMSCODE” u igri
Ono što je zaista posebno interesantno jeste da firma “MMSCODE” dobija, početkom juna 2017. godine, par dana prije nego je Dragan Lukač potpisao javni poziv za JPP, Sertifikat od turskog “Ekina” da može vršiti sve radove koji se odnose na servisiranje…, prilagođavanje uređaja…, softversko ažuriranje... svih njihovih proizvoda.
To znači da su radnici "MMSCODE" bili na obuci u Turskoj. A da su vlasnici "MMSCODE" već i prije objavljivanja tendera znali da će dobiti posao.
U tom trenutku suvlasnici firme “MMSCODE” su bili Slavko Bojić, Miloš Đurđević i Savo Antonić, svi iz Banjaluke.
Bojić je, kako sam naveo, vlasnik “ProControl”, a Đurđević i Antonić suvlasnici firme “Venera”, koja je imala i ima brojne poslove sa budžetom RS, a ranije sa Robnim rezervama RS, dok nisu otišle u stečaj.
Da rezimiram: prije objavljivanja Javnog poziva za nabavku kamera i radara (06. juna 2017. godine), već je bio pripremljen Mehanizam za Prevaru - formirane su firme “Inova” (27.03.2017.), “WKB” (04.05.2017.), a “MMSCODE” je dobio Sertifikat od turskog “Ekina”!
Ističem da, sem ranije objavljenih dokumenata, posjedujem i druge koji potvrđuju navedeno, ali ih ne objavljujem iz razumljivih razloga.
Ulazak Kaje/Tegelitje
Da se “Vlasi ne dosjete”, firma “Euro Bonus”, iza koje stoji Mladen Milanović Kaja, koji je njen stopostotni vlasnik, ulazi u suvlasništvo firme “MMSCODE” krajem januara 2018 godine. Samo nekoliko dana prije nego je Dragan Lukač donio odluku da su firme „Inovatraffic holding“ iz Njemačke „Ekin Teknoloji San. Ve Tic. A.S.“ iz Turske i „WKB Consulting“ iz Banjaluke pobijedile prilikom izbora privatnog partnera u poslu teškom 12,5 miliona KM.
Na taj način Tegeltija ozvaničava svoje učešće u cijeloj Prevari!
Kajina firma “Euro Bonus” registrovana je u Mrkonjić Gradu, ulica Podbrdo bb.
Svi navedeni, Bojić, Đurđević, Antonić, Milanović, imaju po 25 posto vlasništva u “MMS COD”, a ukupni osnivački ulog je 201.999,92 KM, odnosno 50.499, 98 KM po osnivaču.
Ulaskom u “MMSCODE” Milanović je ušao i u posao sa Fondom zdravstva za nabavku “IZIS-a” po nevjerovatnoj cijeni od 23,2 miliona KM. Ili Tegeltija, ako vam se više dopada!
Članovi Komisije prisiljeni da prihvate “Inova-WKB-Ekin”
Tokom tenderske procedure, Komisija za tender u MUP-u RS je, u prvom čitanju, odmah odbacila ponudu Lukačevih i Tegeltijinih favorita, ali je lično Lukač naredio da se oni vrate “u igru”. Čak pet članova Komisije je prisiljeno da promijeni mišljenje.
Svaka nezavisna istraga bi to lako dokazala, ali kako očekivati bilo kakvu istragu kada je na čelu MUP-a Dragan Lukač, jedan od Režisera Prevare.
Nakon što je “prepreka” u vidu “pet članova Komisije protiv” polomljena i premošćena, za postupak je, po Lukačevom nalogu, zadužen Dragiša Koščica.
Nekadašnji igrač za tendere Dragoljuba Davidovića, u vrijeme dok je bio gradonačelnik, već par godina je vihorni tendernapadač Dragana Lukača. Koščica, koji je najzaslužniji je za potop projekta “Akvana”, sada potapa MUP RS.
Interesantno je da ga je Slobodan Gavranović, bivši gradonačelnik otjerao, a Lukač, umjesto da ga istražuje, smjestio u MUP, na prijedlog Davidovića.
Odvlačenje pažnje sa Mladićevim sinom i haubicama
Iako je kristalno jasno da je JPP sa kamerama i radarima Bezočna Prljava Prevara njeni Autori i Akteri ne odustaju od realizacije i zarade ogrmnih svota novca.
Studijom ekonomske opravdanosti predviđeno je da stotinu radara godišnje zaradi 21,6 miliona KM na osnovu predviđenih 745.084 kazni, što znači 216 miliona KM za deset godina, koliko bi trajalo JPP. Međutim, te cijene su umanjene, a zarada je znatno veća.
Podsjetiću da se od početka 2017. godine primjenjuju drakonske kazne za kršenje saobračajnih propisa.
Činjenica je da se ulaganje od 12,5 miliona KM vrati za svega sedam mjeseci i da je narednih devet (i nešto godina) sve čista zarada. Umjesto da sav novac ide u budžet, kako je to zakonima precizirano, on će se dijeliti sa privatnicima.
Kako bi prikrili Veliku Prevaru i sproveli je do kraja, odnosno realizovali cijeli ovaj posao, Režim pokušava “odvući pažnju” bombastičnim najavama predsjedničkih kandidata SNSD-a, koji to neće biti; Tako je upotrijebljen i Darko Mladić, koji je daleko od kandidature kao i Osoba sa početka priče od posla koji je osmislio. (nastaviće se)
