Piše:
Slobodan Vasković
Slon
je u Sobi već gotovo deceniju. I poruši sve oko sebe. Sem dva ormara:
Hedonističkog i Konformističkog, u kojima su smješteni Mladen Ivanić i Mladen
Bosić, kao i Staklenog zvona. Ispod kojeg viče Dragan Čavić.
Da
se Miloradu Slonu Dodiku nije u Sobi na “Žurci” pridružio i beogradski Slon Toma
Nikolić, pitanje je da li bi Ivanić ikada napustio udobnost krletke u kojoj je,
kao i Bosić, svojom voljom zatvoren. I iz kojeg, zajedno sa
stanovnikom Staklenog, opoziciono djeluju poput placeba, kao što to genijalno
primijeti na svom tviter profilu DR.
Ivanić
je, nakon Nikolićevog beskrupuloznog ataka na njega, u kojem ga je, u Dodikovom
društvu, optužio za veleizdaju u pokušaju (“Neka
Ivanić sazove sjednicu Predsjedništva
BiH i izjasni se o rezoluciji o Srebrenici …), konačno otškrinuo vrata
ormara i oštro uzvratio predsjedniku Srbije, odbijajući njegove Lekcije, jer
su, što jeste jeste, iskonstruisane i naslonjene na vulgarne neistine.
Ivanić
je prije Nikolića reagovao na nacrt britanske Rezolucije o Srebrenici i to
sasvim uravnoteženo, korektno i u skladu sa apsolutno većinskim stavom srpskog
naroda koji i predstavlja u Predsjedništvu BiH. Pri tom strogo vodeći računa da
ne uvrijedi ikog iz reda drugih naroda, posebno bošnjačkog.
“Da je (Nikolić)
čitao diplomatsku poštu i medije, vidio bi da sam se ja o rezoluciji o
Srebrenici odredio puno prije njega i da sam to rekao javno u intervjuu
Politici prije mesec dana, ali i na ozbiljnim mjestima, kao što je Savjet
Evrope i da nisam ćutao i da nisam ikome držao pridiku”, naglasio je Ivanić.
On je još pozvao
Nikolića da svoju političku strogoću trenira malo više u Srbiji, da se bolje
priprema i “ne dijeli srpski narod zapadno od Drine, jer se bojim da je
nastupom koji je imao sa Dodikom, ušao u tu priču”.
“Nadam se da će u
svemu tome stati na vrijeme”, naveo je Ivanić
Prilika
čini čovjeka, a ovu je Ivanić iskoristio i na trenutak pokazao da ima stav i
kičmu, čime je pokazao sopstveni dignitet i, što je podjednako važno, sačuvao
dignitet institucije koju predstavlja.
To
je u ovom trenutku važan doprinos primirivanju uzavrelih međuetničkih
raslojavanja u BiH.
Ipak,
to je samo mali koračić, suprotstavljen razarajućim silama koje produkuju
Slonovi, kako beogradski, tako i laktaški, koji su na kratkoj R - uzici. Ruka
koja drži drugi kraj lanca spremna je i ovaj put da Srbe potroši u sukobu sa
Zapadom i potpuno ih marginalizuje kao narod.
Nikolić
i Dodik su promoteri te politike, koja Srbe uvijek vidi kao žrtvu nejasnih
ruskih interesa; Žrtvu sa pokrovom od lažnog tradicionalnog prijateljstva, koje
postoji u lakonskim, patetičnim izjavama i nigdje više.
Ono
što Ivanić nije rekao, a što je notorno jeste da nije on bio Glavna Meta
Slonovskog beogradskog ispada, već tek kolateral; Glavno jelo na Dodikovom i
Nikolićevom meniju bio je (i još uvijek je) Aleksandar Vučić. I njegova težnja
da Srbiju primakne Zapadu.
Zato
Dodik nije ispoštovao dogovor sa Ivanićem o zajedničkom pismu Savjetu bezbjednosti
i zato Dodik i dalje, poput najdivljijeg Slona, lomi po Sobi preostale
krhotine, svojim iracionalnim, suludim apikacijama za poništenje ovog entiteta,
što se ogledaju kroz njegove najnovije najave ostvarenja nemogućih
referendumskih misija. (Uzgred, zapanjujuće je da Ivanić i nakon što ga je
Dodik više puta nazvao izdajnikom i dalje uopšte ima ikakvu komunikaciju sa
njim; To nije strpljivost, posebno ne vrlina, već morbidni mazohizam osobe
nespremne i neopredijeljene za otvoren sukob sa Slonom štetnijim od Ebole.)
Sve
navedeno Dodiku je potrebno kao municija protiv Vučića, koji u svim
razgovorima/pregovorima/približavanjima/odmicanjima ima na stolu i salvetu sa
iscrtanom RS.
Pucajući
u Ivanića, Nikolić je ciljao Vučića, dok mu je Dodik pridržavao Pušku. Jer
Vučić neće da traži veto Rusije (koji ne bi ni dobio), jer Vučić hoće Srbiju u EU, jer Vučić hoće da sa Merkelovom i Viktorijom Nuland u Beogradu napravi odličan dogovor za Srbiju, ali to Nikolić i Dodik pokušavaju spriječiti, jer Vučić hoće
novu Srbiju, drugačiju od ovih koje smo vidjeli u poslednjih 25 godina. I
poslednjih sto godina.
Daleko
je Vučić od bezgrešnosti, još dalje od ideala demokratičnosti, ali se trudi i
to mu niko ne može osporiti. I napravio je krupne korake ka najvažnijim srpskim
nacionalnim ciljevima. Konačnom uspostavljanju punih partnerskih odnosa sa
Zapadom. Koji bi Beogradu, ukoliko Vučić uspije, trebali donijeti status
ključne metropole u Regionu. A Srbiji standarde, moderno društvo, novac,
projekte, firme, poslove… I skidanje crnine zauvijek.
Bio
bi to ogorman korak i za BiH/RS. Sistem spojenih posuda ovdje je najefikasniji.
Upravo
ti koraci i jesu smetnja Istočnoj varijanti, njenim Slonovima, svjesnim da u modernim
društvima, njihovom uspostavljanju, oni nemaju šta da traže. Da su besmisleni.
Ivanić
je samo djelimično u pravu kada kaže da Nikolić dijeli Srbe sa ove strane
Drine. Puna istina je da Nikolić dijeli Srbe sa obje strane Drine i da neće
posustati. I dobro je što Ivanić to nije rekao, jer i nije njegovo da se miješa
u unutrašnja pitanja Srbije, ali jeste da ne dozvoli uplitanje u unutrašnje
stvari u BiH i taj dio je jako dobro uradio.
Nikolićeva
prebrza reakcija/demanti/pojašnjenje na Ivanićev istup dokaz je njegove
prenervoze, svijesti da je satrao sve norme diplomatskog ponašanja, posebno
urušio srpskosrpske odnose. Nikolić je pokazao da nije prijatelj ni BiH ni RS.
Već osoba koja bi rado oba subjekta potkusurila za svoje lične, sebične interese.
Nažalost,
Ivanićev istup bio je tek trenutni
bljesak, adhok odbrambena piruetica i nikako definitivni izlazak iz
Hedonističkog ormara. Događaji koji su uslijedili pokazali su da se Ivanić
odmah vratio u toliko voljenu krletku. I nastavio (zajedno sa Bosićem i Čavićem) ponašati kao da ne vidi Slona u Sobi.
Ivanić
je, samo sat nakon svog istupa, na sastanak sa Dodikom, u njegov kabinet, poslao
Igora Crnatka na razgovore o stvarima o kojima Njemu (Ivaniću), kako je rekao,
ne pada na pamet da razgovara sa Slonom.
Zašto
je onda slao Crnatka?
I
zašto je Bosić slao Tadića?
I
zašto je Čavić slao Novakovića?
Da
bi unizili Dodika, spremajući mu osobe bez ikakve političke snage, bez
mogućnosti donošenja odluka, čak i ravnopravnog učestvovanja u njima?
Da
li su ih slali tek kao puke diktafone, čiji je zadatak da snime i prenesu
rečeno?
Ne.
I Ivanić i Bosić i Čavić nastavljaju da se igraju politike, djelujući
politikantski, kalkulantski, infantilno. Plašeći se konačnog iskoraka protiv
Slona koji je sve srušio. I Slonova koji mu nesebično pomažu, pod matricom da
se ruši rušenja radi, a ne zbog bilo kakvog validnog, jasnog, opravdanog cilja.
Pod uslovom da bilo koje i kakvo rušenje može imati cilj.
Slati
bilo koga, čak i sopstvene marionete, Slonu koji je poništio sve institucije
RS; Koji je naredio poništenje RS, ozakonjujući u parlamentu političku
korupciju; Koji je izolovao RS gotovo do sjevernokorejske mjere, nije politika.
Posebno ne stav. Još manje odbrana RS.
To
je kukavičluk i nespremnost hvatanja u koštac sa činjenicom da onaj Slon koji
je cijeli narod opljačkao, obezvrijedio, ponizio i izolovao, mora biti
izolovan. I prepušten svojoj neveseloj sudbini. Kako bi se narod/entitet/država
izvukli iz izolacije i spasili ekonomske/finansijske kataklizme.
Priča o navodnom zajedničkom stavu protiv britanske Rezolucije je deplasirana iz tri razloga: Prvo, svi su protiv nje i bez sastančenja i drugo, zajednički stav je obesmislio Dodik, izbjegavajući da ga potpiše sa Ivanićem. I izbjegavajući da napravi ikakve konsultacije sa bilo kim o svojim postupcima, nakon što se saznalo za nacrt Rezolucije.
Zato je, nažalost,
slanje Diktafona Dodiku svjedočanstvo o političarima koji su svjesno
omogućili Slonu/Slonovima da dovrše svoj rušilački pohod, stavljajući
lično iznad kolektivnog, plaćajući
prejeftina zadovoljstva nečinjenja najskupljim i najvećim interesima. Izuzeci
poput Ivanićeve pokazne vježbe otpora Nikoliću samo to potvrđuju.
Naravoučenije:
Miševi Slona pobjeđuju samo u basnama.
Dodatak: I u Ruskom Nacrtu rezolucije pominje se genocid
Nezavisne novine:...U Nacrtu rezolucije, koju je ruska delegacija u UN podijelila svim članicama Savjeta bezbjednosti, u koji je agencija "Sputnjik" imala uvid, podsjeća se na presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde koje se odnose na zločine počinjene od različitih strana u sukobima na teritoriji bivše Jugoslavije.
U Nacrtu se podsjeća na odgovornost država za okončanje nekažnjivosti i krivično gonjenje odgovornih za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne i druge zločine.
