piše: Slobodan Vasković
Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić trebali bi Bakiru
Izetbegoviću poslati pismo zahvalnosti, nakon što je bošnjački član Predsjedništva
BiH zatražio odgađanje posjete predsjednika Srbije Sarajevu (16.06.) zbog
hapšenja Nasera Orića u Švajcarskoj po potjernici srbijanskog Tužilaštva za
ratne zločine.
Svojim izuzetno glupim političkim postupkom
Izetbegović je skinuo teški teret sa leđa Nikoliću i Vučiću, koji nose dani do
obilježavanja 20. godišnjice teškog srebreničkog zločina, koji je Međunarodni
sud pravde u Hagu okarakterisao kao genocid.
Uz to, Izetbegović je praktično onemogućio dolazak
vrha Srbije (i Republike Srpske) u Srebrenicu 11. jula, što bi za Vučića, koji
je imao namjeru da prisustvuje obilježavanju godišnjice masakra, bio izuzetno
težak potez, posebnu u svjetlu Rezolucija koje se pripremaju, a jedna od njih
biće usvojena u Savjetu bezbjednosti UN.
Izetbegović je svojim nečuvenim postupkom, koji je
diplomatski skandal bez presedana, umanjio i značaj tih Rezolucija (američke i
britanske), prije nego što su one i ugledale svjetlost dana. Takve stvari Zapad ne prašta.
Orića Srbi doživljavaju kao krvoloka, Bošnjaci kao
heroja i u toj ravni nema i neće biti nikakvih pomaka. Ni sada ni ikada.
Bez obzira na to, Orić nije, ne može, niti smije biti
razlog otkazivanja međudržavničkih posjeta, jer nije Orić iznad interesa
nijednog naroda – ni bošnjačkog ni srpskog. Uostalom, postoje institucije obje
države u čijoj je nadležnosti pravo, pa je bilo dovoljno insistirati da se na
tom nivou razjasni sve oko Orića.
Izetbegović je upravo trebao postupiti drugačije od
učinjenog i nikako ne otkazivati Nikolićevu posjetu, već insistirati da do nje
dođe. Tako bi učinio ogromnu uslugu i Bošnjacima i Srbima i Srbiji i
međudržavnoj saradnji, a najveću BiH.
I sebi, jer bi demonstrirao manir državnika. Umjesto
toga on je pokazao manir sitnog šićardžije, kojemu je važniji unutarstranački
rejting, od interesa sopstvenog naroda. I
države za koju se navodno zalaže.
Budimo realni: Izetbegović svoj suludi potez nije
povukao da bi zaštitio dignitet srebreničkih žrtava, nije to učinio ni da bi
pomogao Oriću, već da bi pokušao spriječiti dalje paranje sopstvenog autoriteta
unutar SDA, koji se ozbiljno skrunio. Nakon što su četiri poslanika SDA u
parlamentu BiH otkazali poslušnost vrhu stranke; Nakon što isti procesi traju u
parlamentu Federacije BiH i nakon što je jasno da su ti procesi nezaustavljivi.
Oni koji su na Kongresu SDA nedavno izabrali
Izetbegovića za predsjednika te stranke, sada su svjesni da su usjekli sami
sebi malj. Tu nema nikakve dileme.
Izetbegović se sve više nameće
kao jedan od najvećih problema BiH.
Njegovo pokušaj uvođenja
turske neoosmanske politike na velika vrata u BiH, nanijelo je orgomnu štetu
samoj BiH i odnosima u njoj. Nanijelo je štetu i Turskoj, jer je itekako
primjetno smanjenje uticaja te zemlje u BiH. I smanjenje uticaja njenog
predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, koji je nedavno doživio izborni krah u
svojim nastojanjima da Tursku potpuno privatizuje, a sebe proizvede u Prvog
Sultana 21. vijeka.
Erdoganovo diktatorsko
ponašanje i djelovanje, kao i autokratski način vladanja, svakako nisu uzor za
kojim bi bilo ko u ovoj zemlji trebalo da krene. Ali, Izetbegović je krenuo,
doveo Erdogana u BiH, pred Kongres SDA, a onda je esktremni i egocentrični
predsjednik Turske ponizio i njega i BiH, nudeći sadaku umjesto konkretne
pomoći.
Izetbegović je učinio
ogromnu štetu i BiH i SDA i sebi lično veoma zakašnjelom i gotovo iznuđenom
reakcijom na nedavni teroristički napad u Zvorniku.
Spinovanje viktimizacijom
izvedeno iz njegove kuhinje u vezi sa tim pitanjem apsolutno je neprihvatljivo.
Za cijeli Svijet.
Izetbegović je nedorastao
političar, bez kreacije, vizije, čak i bez osrednjeg pregleda situacije. I bez
mogućnosti da se razvije u kvalitetniji resurs od rečenog. Jednostavnije
rečeno, Bakir Izetbegović, pokazalo se, jeste dio problema ove zemlje, a ne
njihovog rješenja. I to ne mali dio.
