Dodik&Izetbegović: Somovi na suvom

piše: Slobodan Vasković

Sergej Lavrov shvatio je britansku Rezoluciju o Srebrenici (plus onu američku) kao direktan udar Zapada na Rusiju, u kojem se Moskva stavlja u vrlo nepovoljan položaj. Ako ne podrži Rezoluciju u Savjetu bezbjednosti UN zamjeriće se muslimanima u Rusiji, plus islamskim zemljama (sa mnogim su u jako dobrim odnosima) i Turskoj (sa kojom su u odličnim odnosima); Ako podrži Rezoluciju zamjeriće se Srbima, što Srbiju gura u naručje Zapada.

Lavrov je prvo umirio ruske muslimane/islamske zemlje/Tursku izjavom Petra Ivancova (“Mi ne negiramo ovaj pojam koji je postavio Međunarodni tribunal. U Srebrenici se desio zločin genocida”), nakon čega je mogao potpuno spuštenog garda udariti po Zapadu, snažno udarajući Srbe i Srbiju po najtananijim nacionalnim osjećajima, što će reći po Glavi.  

„Predložena Rezolucija o Srebrenici u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija zakomplikovaće situaciju na Balkanu i ona je apsolutno antisrpska”, izjavio je Lavrov.

Izjavio je on još štošta, ali nigdje nije pomenuo da je Rezolucija antiruska, niti da će Rusija uložiti veto.

Insistirajući na terminu “apsolutno antisrpska”, Lavrov je svjesno želio da napravi dodatnu dramu u srpskom javnom mnjenju (Srbiji) i natjera zvanični Beograd (Aleksandra Vučića, jer Toma Nikolić nema ingerencije nad ovom oblasti) da se obrati Moskvi za pomoć.

Srbija to još nije učinila, kako stvari stoje i nema namjeru, zato što bi to bilo udaljavanje od evrointegracija, koje su suština Vučićeve politike, i preočito približavanje Rusiji, što bi bio snažan šamar Zapadu.

Sve je to poznato Lavrovu, pa zato i pritišće Srbiju “štiteći” je od Rezolucije, a u stvari skrećući zapadne političke granate, usmjerene ka Moskvi, na Beograd. Moskva nemilosrdno pravi političku tenziju u Srbiji, sveteći se za Vučićevu politiku “I Zapad i Rusija”, sa akcentom na Zapad.

Postupak Lavrova nije uopšte prijateljski spram Srba, ali Rusija ima interes da se odbrani od Zapada i “srpske žrtve” će lakše podnijeti nego ruske.

Zato on “dobrim namjerama” popločava put Srbiji do Pakla.

Vučiću je jasno šta Lavrov čini, kao što mu je jasno i da nije moguće narodu objasniti da Rusija, defakto, gura Srbiju u sukob i da je nikako ne štiti.

Očekivano, Vučić je odigrao na dvije karte: nije podržao Rezoluciju (umirivanje javnog mnjenja i odgovor Rusiji) i zatražio je putnu kartu za Srebrenicu (pružena ruka Zapadu).

“Srpska vlada ne može da podrži predloženu rezoluciju o Srebrenici, ali sam zato spreman da pognem i sagnem svoju glavu pred nevinim srebreničkim žrtvama da bi Srbi u svijetu mogli da idu uzdignute glave. To znači da, ako to Bošnjaci budu želeli, biću spreman da odam počast muslimanskim i bošnjačkim žrtvama Srebrenice", kazao je Vučić.

Uz navedeno, Vučić je uspio da loptu prebaci u dvorište Bakira Izetbegovića, koji sada mora da se očituje o njegovoj ponudi da dođe u Srebrenicu: Mora da Vučića javno pozove ili da ga javno ne pozove.

Izetbegović je napravio političku glupost decenije kada je (16.06.) otkazao   

posjetu Nikolića Sarajevu i demonstrirao da mu je lični dnevnopolitički interes preči i od BiH i od srebreničkih žrtava. Ne otkazuju se međudržavni susreti zbog pojedinca, ko god on bio. To je sveto pravilo, a njegovo teško kršenje Izetbegović će tek da plati.

U političkoj situaciji koja je, zbog povoda, logično bila nepovoljna po Srbiju/Srbe, Izetbegović je u potpunu defanzivu stavio Bošnjake i sebe lično.

Vučić je to znalački iskoristio.

Šta god sada da Izetbegović učini, izgubio je na kredibilitetu. Vučić dobija. A i Srbija.

Zato gubi Republika Srpska. I to na svim stranama.

Dodik je bio u društvu Lavrova, kod skretanja onih “raketa” na Beograd.

Šta Dodik radi u društvu, koje djeluje protiv Srbije?!

I da li je zaista toliko politički slijep da ne vidi šta Rusija čini i da on, Dodik, svojim prisustvom tom činodejstvovanju, predstavlja meki trbuh Beograda?! Sudeći prema njegovoj izjavi, zaključilo bi se da jeste.

“Stav ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova - da je britanska rezolucija o Srebrenici neprihvatljiva i antisrpska - dokazao je da Rusija nije promijenila svoju politiku prema BiH i Republici Srpskoj. Gospodin Lavrov je veoma jasno potvrdio da Rusija, a i on lično, veoma dobro razumiju nijanse kad je riječ o odnosima u BiH i da bi bilo kakva jednostrana rezolucija, kakva je britanska o Srebrenici, samo dovela do još većeg raskola u BiH", istakao je Dodik u telefonskoj izjavi iz Sankt Peterburga.

Dodik samo hini neznanje; Potpuno je on svjestan šta Lavrov čini, kao što je potpuno svjestan i da ga je Vučić razbio u paramparčad naglašavajući spremnost da ode u Srebrenicu. Zato Dodik nijednom u svojim izjavama iz Sankt Peterburga nije spomenuo Srbiju.

Dodik nije glup, iskusan je političar, namjerno je to učinio. Iako je svjestan da Republika Srpska ni on lično nema šta da traže u cijeloj ovoj priči van granica BiH i specijalnih veza sa Beogradom.

Dodik je morao da se konsultuje sa Beogradom o svom odlasku na sastanak sa Lavrovim, a ne da solira i pravi strašnu štetu. Bilo je to jedino logično i politički ispravno, sve ostalo je improvizacija. Sračunata da se spase polomljena kičma, koja je nespasiva. I da se zada udarac Srbiji, kao osveta za nepodršku njegovoj bezumnoj politici.

Prava šteta njegovog postupka tek će nastupiti: Zapad će još žešće pritisnuti RS, Beograd će se dodatno udaljiti od Banjaluke zbog “prijateljske vatre”, Vučić će se “još koji metar” distancirati od Dodika, ma koliko ovaj imao “bitnih sastanaka” sa njim u narednom vremenu. Rusija će prepustiti RS njenoj ekonomskoj sudbini, koja je monstruozno loša (politička nije upitna, uprkos zazivanju nesreće iz “analitičarskih krugova” Režima), Rusije će se i politički udaljiti iz BiH, nakon što podrži Rezoluciju, čiji sadržaj najvjerovatnije neće biti identičan predloženom, ali će svakako u njenom tekstu stajati ono što je Ivancov rekao (“Mi ne negiramo ovaj pojam koji je postavio Međunarodni tribunal. U Srebrenici se desio zločin genocida”).

Epilog cijelog projekta Rezolucija je već sada vidljiv: udaljiće se Srbija od Rusije, jer Moskva neće imati načina da objasni Srbima zbog čega je podržala Rezoluciju, koju je sama okrakterisala “apsolutno antisrpskom”; Regijom će dominirati Zapad, čime Dodikova preostala lokalna politička moć postaje besmislena; Izetbegović je već satjeran u ćošak, iz kojeg se više neće izvući; Počeće (već u drugoj polovini jula) ogorčena bitka za novog bošnjačkog lidera; Srpski je već vaspostavljen, iako čini sve da ga se što manje vidi. Što je u trenutnom političkom ambijentu najbolji mogući izbor.