piše: Slobodan Vasković
Vizueliziram scenu na vrhuncu kampanje odbrane Režima:
Dodik pred kamerama RTRS-a, in live, omotava Cvijanovićkinu Jezičinu oko dlana
nekoliko puta i onda snažno povuče i iščupa. I jezik i krajnike. Sva tri.
Nakon toga se obrati naciji, držeći Jezičinu, sa visećim
krajnicima u ruci, i pozove na dostojanstvo, mir, ljubav. Nenasilje.
Neprimitivizam. Civilizovanost.
Prebrutalno je, premda ne isključujem takvu mogućnost.
Koju bi mnogi pozdravili sa obje strane političkog fronta. Tog trenutka bi
srpska politička scena, ubjedljivo većinski, pozdravila ovaj varvarski čin. I
pokazala koliko smo na niskom civilizacijskom nivou. Gdje smo dovedeni, između
ostalog, i njenom Jezičinom.
Jezičina u 26 mjeseci, koliko je njena vlasnica premijerka,
nije izgovorila ništa suvislo, sem nekoliko rečenica o „Kupovini Dva Papka“.
Tih nekoliko rečenica satrale su gore Režim od svih
opozicionih udara i postizbornu vlast u RS javno raskrinkali kao prevarantsku,
nikogovićku, nelegitimnu, kriminalnu, teško korumpiranu, sklonu svakom zlu.
Bila je ta vlast takva i prije mahalski ispričana „Dva
Papka“, ali je nakon Cvijanovićkinog priznanja
Režim na otvorenoj sceni javno nastupio kao Zločinačko udruženje.
„Dva Papka“ poput žileta na tanke kriščice režu Režim
od novembra prošle godine, kada ih je Jezičina izbacila u javnu orbitu. I već
su ga oglodali do koske.
Režim je ostao bez većine, ostao je bez Radojičića,
ostao je bez para, ostao je potpuno izolovan, a jedino što im je puno su usta.
Nakrcana uvredama, mržnjom, verbalnim nasiljem, sadizmom najgore vrste. I
ostalom pogani. U tolikoj mjeri da se dave u njoj.
Opozicione stranke uspjele su, reprizirajući enti put „Dva
Papka“, prebaciti liniju srpsko-srpskog političkog sukobljavanja iz Sarajeva u
Banjaluku, što je unervozilo Režim do histerije. I prestravilo ih.
Savez za promjene, koji je bez veće štete preživio višemjesečno
granatiranje Džaferovićem, sada produktima Jezičine satire Režim. I vodećeg
Papka, koji je sebi dozvolio da nakon svih velikih izdaja i počinjenog zla nad
sopstvenim narodom, njegovu sudbinu kroji Palanačka Starleta, nedostojna da
bude viđena ni na nekom ozbiljnijem teferiču, sa dva ringišpila. A kamoli na
čelu Vlade RS.
Bilo je potrebno samo da se opozicija konačno sjeti da
se Režim mora srušiti u Banjaluci i da, nakon što su se sjetili, domisle i da „Dva
papka“ još uvijek glasaju za besmislene zakone, dok njihovi vlasnici odvlače i
poslednje dijelove ovog entiteta i prodaju ih u bescijenje. I da uoče da
Radojičić više „nije odanle“. Što je baš teško bilo shvatiti.
I konačno zatraže posebno zasjedanje.
Opozicija nije čemu, nije gotovo ničemu, ali gori od
njih su Jezičina i oni koji je podržavaju. Ti su baš potpuni Ološ. I mentalni i
svaki drugi. Ogrezao u sosu od pljački, prevara, otimačina, nasilništva,
silovanja zdravog razuma. Ogrezao u umaku potpune Izdaje.
Cvijanovićka, koja naziva smećem sopstveni Jezičina rad;
Koja je nemušti, praznoglavi, nesposobni portparol Podzemlja; Koja je sluga
Najgoreg i najcrnjeg Ološa, lakej Šljama, izraubovana hostesa Hohštaplera,
usuđuje se govoriti o „čistom obrazu“?! I držati lekcije.
Budimo pošteni: Cvijanovićka nije Vještica iz Salema,
posebno ne iz Istvika, još manje je Crvena Vještica. Ona je prestravljena nesretnica,
teško satrvena očitim neskladom između preskromnih mogućnosti i neskromnih
želja/ostvarenja.
Cvijanovićka je SNSD-ov incest, plod dugogodišnjeg
Dodikovog silovanja Stranke. Od straha da se to ne sazna javno se politički samoubila.
U nastavcima.
Vješajući se o sopstvenu Jezičinu!
