Piše: Slobodan Vasković
U srijedu, 22.04., u 7 časova i 15 minuta, zasjedaće Komisija UKC RS u sastavu - dr Slobodan Hajder, urolog i direktor za hirurške grane, dr Dragan Rakanović, anesteziolog načelnik Centra urgentne medicine, dr Predrag Kovačević, načelnik Klinike intenzivne medicine, Dr Antonija Verhaz - načelnik Infektivne klinike i Vesna Ećim Zlojutro, načelnik Klinike za ginekologiju.
Oni bi trebali ispitati sve ljekare i drugo osoblje koji su bili dežurni 17. i 18.04. na Klinici za ginekologiju kako bi se tačno utvrdilo šta se sve dešavalo i da li su i koji propusti načinjeni što je dovelo do smrti trudnice I.M.
Iz UKC RS su se, 21.04., oglasili saopštenjem u kojem su naveli da je “formiran Stručni tim za utvrđivanje okolnosti u vezi sa smrću I.M. (1981)”.
“Imenovana je hospitalizovana u našoj ustanovi 17.4.2020. godine u kasnim poslijepodnevnim časovima, a preminula 18.4.2020. godine u 10:35 časova”, rečeno je još u saopštenju UKC RS.
O ovom slučaju istragu vodi i Okružno tužilaštvo Banjaluka koje je naložilo obdukciju i koje će morati naći odgovore na nekoliko veoma bitnih pitanja.
I.M. iz Banjaluke je, kako sam ranije naveo, preminula od srčanog zastoja izazvanog sepsom. Bila je pred kraj četvrtog mjeseca trudnoće i 16.04. joj je, prema mojim informacijama potvrđenim iz nekoliko izvora, urađena amniocinteza na Klinici za ginekologiju UKC RS u Banjaluci.
Dobila je temperaturu dan kasnije i 17.04., se javila u UKC RS, gdje joj je uzet bris kako bi se izvršilo testiranje na korona virus.
Prošli su sati, a ultrazvuk nije urađen; I.M. je imala strašne bolove, prema svjedočenjima do kojih sam došao.
Ultrazvuk je, kako tvrde u UKC, urađen kasno popodne, i tada je, navodno, utvrđeno da je plod mrtav.
Strašna tragedija je da je dijete u utrobi bilo, kako se u UKC tvrdi, mrtvo što je bio uzrok sepse i došlo je do zastoja rada srca sa fatalnim posljedicama.
Ključno pitanje je zašto nije urađena kiretaža i odstranjen plod, ako je utvrđeno da je mrtav, kako se tvrdi u UKC?!
To pitanje je izuzetno bitno, jer su prije amniocinteze i I.M. i dijete bili dobro, tako da je potrebno utvrditi kako je došlo do sepse, da li je, možda, u pitanju bakterija, unesena tokom zahvata, ali i oko toga kako je došlo do smrti ploda?
Navešću imena svih ljekara koji su bili u dodiru sa I.M., bez ikakve namjere da bilo koga od njih optužim za bilo šta, ali je nesporno da javnost treba da zna sve o ovom teškom slučaju.
Amniocintezu je radio dr Veselin Pupčević. Urađena je, kako sam naveo, 16.04.
Nakon što je primljena u UKC RS, I.M. je, kako se tvrdi iz te ustanove, urađen ultrazvuk u kasnim popodnevnim satima, 17.04. i tada je konstatovano da je plod mrtav.
Ultrazvuk se pominje u dokumentima datiranim 18.04. i to u vremenu nakon što je I.M. preminula.
Navodi se da je “verifikovana trudnoća 16 nedelja i šest dana koja nije vitalna”.
Neophodno je precizno utvrditi kada je urađen ultrazvuk i da li je taj pregled izvršen između 18 časova i 35 minuta i 18 časova i 55 minuta, 17.04., kako su naveli iz UKC i konstatovali da je plod mrtav. Ultrazvuk je, kako se tvrdi, uradila Ljiljana Stanišić Peulić.
Ako je to tačno, onda je nesporno da je ogroman propust ljekara koji nisu izvršili kiretažu i tako spasili I.M. od sepse i sigurne smrti.
U noći sa 17/18.04. dežurni su bili dr Saša Savić, dr Jovica ivić, dr Sara Kisin Jovanović i dr J. Đurić.
Dr Sara Kisin Jovanović radila je u takozvanoj “sivoj zoni” Klinike za ginekologiju i sve vrijeme je obavještavala ostale ljekare, među njima i dr Savića i dr Ivića, koji su joj, hijerarhijski, nadređeni.
Međutim, iz dokumentacije je uočljivo da doktori Savić i Ivić nijednom nisu pregledali I.M. iako su sve vrijeme obavještavani o njenom izuzetno teškom stanju i velikim bolovima koje trpi.
I.M. je na odjeljenje Intenzivne njege prebačena 18.04. u četiri časa ujutro, u dogovoru sa dežurnim anesteziologom dr Migdadom Hadžibegićem i dežurnim infektologom dr Snježanom Ritan.
Prije toga, I.M. je pregledao dežurni kardiolog dr Neno Dobrijević.
Istraga mora utvrditi zbog čega dr Savić i dr Ivić nijednom nisu pregledali I.M., niti joj prišli i da li je to posljedica straha od korone, iako I.M. nije bila pozitivna ili je riječ o nečemu drugom? Tek, činjenica je da su sve vrijeme bili konsultovani, bili obaviješteni da pacijentkinja trpi teške bolove, ali nijednom joj nisu pristupili niti je pregledali.
Tužilaštvo mora da utvrdi razloge ovakvog ponašanja kako se ne bi desilo da se nađe “žrtveno jagnje”, a da oni koji su eventualno odgovorni za smrt I.M. i možda čak i ploda izbjegnu odgovarajuće sankcije.
I.M. je nešto iza osam časova ujutro, 18.04., bila bez svijesti.
Dr Branka Čančarević-Đajić, koja je preuzela smjenu, konstatuje izuzetno teško stanje pacijentkinje, nekoliko puta je pokušana reanimacija, ali sve je bilo, nažalost, bezuspješno.
I.M. je preminula u 10 časova i 35 minuta, 18.04..
Način na koji je preminula je više nego sumnjiv i njen muž M.B. je prijavio cijeli slučaj MUP RS, a nije to učinio vrh UKC RS, iako su morali da to urade.
