Ispod Korone

Piše: Slobodan Vasković

Besmislenost vanrednog stanja; Kosac i vodonoše

Besmislenost uvođenja vanrednog stanja u Republici Srpskoj,  njegovu nepotrebnost, najkvalitetnije potvrđuju upravo oni koji su nametnuli takav nasilni režim.

Zasjedanje banjalučke gradske skupštine, najava zasjedanja skupština u drugim gradovima, koje je entitetska vlast odobrila, svjedoči da je, sa svim potrebnim mjerama obezbjeđenja zdravlja poslanika, i parlament RS mogao da radi; Parlament je mogao, kada bi se pripremile potrebne mjere iz njegove nadležnosti, zasjedati i odobriti ih; Vlast je na takvim zasjedanjima mogla tražiti maksimalnu podršku i od opozicionih stranaka i, sasvim je realno i dobiti, čime bi se teret krize, odluka koje ona nameće i koje su sve, samo ne popularne, ravnomjernije politički podijelio.

Međutim, Režim je učinio sve da izbjegne takvu mogućnost i uveo je vanredno stanje što je proizvelo ogromnu akumulaciju moći u rukama Milorada Dodika, koji odlučuje o svemu, u potpunom smislu te riječi.

Samim tim uvećan je značajno broj grešaka koje su počinjene tokom vanrednog stanja i koje će se multiplikovati kako vrijeme prolazi.

Dodik je taj koji diktira tempo i načine odbrane od epidemije, a ne stručni timovi; Da je drugačije, javnost bi poodavno bila upoznata sa imenima koja “predlažu mjere” političarima. 

Takvih imena nema zato što ne postoje.

Svakodnevno svjedočimo da zasjedaju Dodik, Željka Cvijanović, Radovan Višković, Alen Šeranić i, tu i tamo, Zoran Tegeltija.  

Jedan kosac i previše vodonoša premalo je za snažne mjere odbrane, posebno za konkretne mjere oporavka sistema nakon što pandemija jenja.

Svjedoči to i neadekvatan prvi set mjera za oporavak privrede, koje su fasadne, a ne suštinske. 

Odgađanje plaćanja raznoraznih nameta je kozmetika i ništa više od toga, ma koliko se “spasioci” trudili prikazati te mjere ”spasonosnim”; Mjera bi bila da je privreda oslobođena tih plaćanja, a ne da su joj obaveze prolongirane ili da se našao efikasan način da se pomogne oporavak brojnih, pretežno, malih firmi koje su potpuno prestale sa radom.

Naravno, to ne bi trebalo da se odnosi na sve, jer i u ovoj situaciji, bremenitoj koronom, ima preduzeća koja rade bolje nego ikad, kao što su, na primjer, marketi, apoteke, lanci snabdijevanja koji su u funkciji…

Viškovićeve nebuloze

Vlast traži da im se vjeruje, a formalni premijer, jedan od dispečera Dodikove moći, Radovan Višković izjavi kako on “ima podatak” da je od 1. marta do 10. aprila 800 ljudi ostalo bez posla u Republici Srpskoj i naglasi da je od  tog broja njih 517 radilo na određeno vrijeme.

Prema Viškoviću, bez posla je u RS ostalo 283 radnika koji su bili stalno zaposleni.

Višković je, izvan svake razumne sumnje, najnajnajblaže rečeno, saopštio neistinu; Ta brojka je mnogostruko potcijenjena, jer je zatvoreno i odjavljeno na stotine malih radnji u RS.

Potcjenjivanje je svjesno kako bi se vlast, skrivajući se iza neistine, othrvala zahtjevima za zbrinjavanje stvarnog broja radnika koji su ostali bez posla i koji se, to je očito, krije. 

Ovako nebulozne izjave duboko potkopavaju povjerenje u zvanične informacije koje se plasiraju; Tome u prilog ide i činjenica da vlastodršci biraju kome će odgovoriti na pitanja, a kome ne, s naglaskom da ne odgovaraju na pitanja koja im se, prema njihovoj procjeni, “ne uklapaju” u njihove vanredne šablone poluistina, manipulacija, magli i spinova.

P.S.

Kada je Višković u pitanju, važi nova narodna poslovica - Svaka mu je zlatna što iza maske ostane! 

Licemjerstvo

Sve vrijeme vlastodršci tvrde da se ne bave politikom u vrijeme pandemije što je, takođe, neistina.

Vanrednim stanjem, koncentrisanjem sve moći u Dodikovim rukama, javno je povučen najradikalniji politički potez - uvedena je despotija koja traži načine kako da što bolje iskoristi tešku situaciju za jačanje političkih rejtinga. I favorizovanje odanih sluga koji i dalje imaju prednost nad sposobnim. 

Na rijetke i vrlo blijede primjedbe opozicije vlast se brutalno obrušava, dok kao zaliveni ćute kada njihovi koalicioni partneri, poput notornog kriminalca Nenada Nešića, otvoreno politički lešinare dijeleći pakete makro ambalaže i portabl pomoći, sve sa znakom DNS-a.

Nešić, očekivano, dijeli so. I to po tri kilograma. 

Poveznica je vrlo precizna - enormno se obogatio zloupotrebom funkcije v.d. direktora “Putevi RS”, sa koje, već godinama, iznuđuje od putarskih firmi milione, prisiljavajući ih da od njegovog preduzeća “Legend” kupuju, između ostalog, i so po mnogostruko uvećanim cijenama.

Nešić je poodavno trebalo da kao zatvorenik, presuđen na višedecenijsku robiju, radi u nekom rudniku soli, krečnjaka, uglja…, umjesto što je na funkciji. 

On i Aleksandar Glavaš, njegov saradnik u koruptivnim radnjama, slika su i prilika vlasti - bezočni, bezobzirni kriminalac koji teško zloupotrebljava napad pandemije kako bi se pokazao u lažnom svjetlu dobrotvora.

Da u Dodikovom nakaradnom sistemu postoji “p” od pravde, Nešiću bi bili oduzeti nelegalno stečeni milioni, objekti koje je izgradio otimačinom i stavljeni na raspolaganje Fondu solidarnosti.

Umjesto toga, svjedočimo bezgraničnom licemjerstvu Režima koji “ispod korone” nastavlja da ponižava stanovništvo koje se nalazi zatočeno u svojim domovima.  

Prokleta su vremena kada se prokletnici poput Nešića predstavljaju kao dobrotvori. 

Problem beskičmenjaštva

Nepreciznost je riječ koja najpreciznije opisuje brojne mjere i njihova pojašnjenja što dolaze iz vrha vlasti RS koja se u njima, iz dana u dan, sve više zapetljava; Ne nalazeći adekvatnog načina da se iz njih izvuče, jer su, kao i ranije, potpuno nespremni da priznaju bilo koju grešku.

Tako je i sa autoritarnom “Uredbom sa zakonskom snagom o zabrani izazivanja panike i nereda za vrijeme vanrednog stanja” koja je suprotna svim zakonskim normama i donijela je samo štetu i to veliku.

Umjesto da uredbu ukinu i riješe to pitanje, Dodik, Željka Cvijanović i Višković nastavljaju da raspiruju maglu, ostavljajući je i dalje na snazi, iako je opasna, nepotrebna, antiustavna, anticivilizacijska i prijeteća. 

Dodik je rekao da po uredbi neće postupati MUP RS, ali hoće građani i udruženja; Isto je, papagajski, ponovio i predosadni, zamorni, potpuno nekompetentni Višković, dok je Cvijanovićeva u opširnoj “analizi” prepunoj ispraznih opservacija, u kojima je dezorijentisano odlutala preko “sedam gora planina i mora”, nekako uspjela da se vrati i iz sebe iscijedi natuknikcu da bi uredba mogla biti ukinuta.

Kada, naoružani beskrajnim strpljenjem, konačno uspijete da izronite iz živog blata njenih besmislica shvatite da mora da je prošla Tantalove muke dok je “lomila jezik” kako bi ispilila mogućnost ukidanja uredbe.

Režim nikako da shvati kako bi upravo njima ukidanje drakosnke uredbe donijelo više koristi nego onima koje su njome besramno, podlo i podmuklo ciljali; Uzalud je takvo shvatanje od narečenih očekivati, pošto je već deceniju i po jasno da kod njih nikako ne postoji put od … do glave; Čak ni u mikroskopskim tragovima. Što je i očekivano u društvu jednog lica i gomile nesposobnih beskičmenjaka.