петак, 24. април 2020.

Nebriga ljekara dovela je do smrti trudnice Ilijane Manojlović o čemu nedvosmisleno svjedoče medicinski nalazi; Urađene su 16.04. dvije amniocinteze, a ne jedna; Vrh UKC RS se i dalje nonšalantno odnosi prema tragediji koja je odnijela dva života

Ilijana Manojlović, preminula 18.04.2020.
Piše: Slobodan Vasković

1.
Nebriga ljekara iz UKC RS bila je fatalna po trudnicu Ilijanu Manojlović i njeno nerođeno dijete.

O tome nesporno svjedoče nalazi krvi koji su urađeni nekoliko puta 17.04., kao i u ranim jutarnjim časovima 18.04., nakon što se Ilijana Manojlović javila u UKC RS i saopštila da ima visoku temperaturu i snažne bolove.

Manojlovićeva je u UKC RS došla 17.04., oko 14 časova.

2.
Prvi nalaz krvi urađen je, kako tvrde moji izvori iz UKC RS, u 16 časova i 30 minuta i pokazao je izuzetno visok CRP, što je, kako tvrde stručna lica koja sam konsultovao, jasno ukazivalo na infekciju.

3.
CRP je C- reaktivni protein koji je opšti znak upalnog procesa. Ukoliko je povišen, on pokazuje postojanje jake upale ili raspad velikog broja ćelija, odnosno jasan je znak da postoji upalni proces, s tim što se on posmatra i u odnosu na stanje leukocita i limfocita. Kod bakterijske infekcije on je znatno izraženiji i brže raste nego kod virusne. 
Nekada povišen CRP ne mora pratiti broj povišenih leukocita, što znači da je pao imuni sistem i da organizam ne može da se nosi sa uništenjem ćelija. 

4.
Prvi nalaz pokazao je da je CRP - 30.3 mg/L, a normalna vrijednost je 0-5.

Iako je CRP kod Ilijane Manojlović bio šest puta uvećan i, prema riječima stručnjaka, ukazivao da hitno mora biti izvršena kiretaža, niko od ljekara nije reagovao.

5.
Kako je vrijeme prolazilo, infekcija je dobijala na zamahu; Već u 19 časova i 40 minuta, kada je Ilijana Manojlović bila na Klinici za ginekologiju, u takozvanoj “sivoj zoni”, CRP je iznosio ogromih 62, da bi oko ponoći, prema nalazima, bio skoro nevjerovatnih 83.

6.
Moji izvori tvrde da je bilo jasno da je sepsa u punom zamahu, ali dežurni ljekari Saša Savić i Jovica Ivić nijednom nisu prišli teško bolesnoj pacijentkinji; Izbjegli su svaku mogućnost da je pregledaju, iako su sve vrijeme od dr Sare Kisin-Jovanović obavještavani o izuzetno teškom stanju u kojem se Ilijana Manojlović nalazi.

7.
Dr Saša Savić je o teškom stanju Ilijane Manojlović obaviješten 17.04. u nekoliko navrata; Najmanje jednom je obaviješten prije 21 čas, kao i nekoliko puta nakon toga; Isto se dešavalo i 18.04., iza ponoći, ali nijednom nije došao da pregleda pacijentkinju.

8.
Isto važi za dr Jovicu Ivića, o čemu svjedoči dokumentacija u koju su moji izvori iz UKC RS imali kompletan uvid.

“Oni su ostavili pacijentkinju da čeka sa izuzetno visokim CRP-om, iako im je moralo biti jasno da je neophodna kiretaža i odstranjivanje ploda, kako bi se spasio život Ilijane Manojlović”, tvrde moji izvori iz UKC RS.

(Naglašavam da za sve podatke koje objavljujem u ovom tekstu postoji validna dokumentacija.)

9.
Ilijana Manojlović je zbog nebrige ljekara preminula 18.04. u 10 časova i 35 minuta.

10.
Važno je naglasiti i sljedeće - zdravstveno stanje trudnice Ilijane Manojlović iskomplikovalo se nakon urađene amniocinteze, 16.04.; Taj zahvat uradio je dr Veselin Pupčević, a do tada su i Ilijana i njeno nerođeno dijete bili dobrog zdravstvenog stanja.

11.
Prema najnovijim informacijama do kojih sam došao, tog 16.04. nije rađena jedna amniocinteza, već dvije. Pitanje je da li su obje urađene jednom iglom i da li je to izazvalo početak infekcije ili su drugi razlozi na djelu?!

12.
Ono što je frapantno jeste nonšalantno ponašanje vrha UKC RS, prije svega direktora Vlade Đajića koji uopšte nije reagovao na dvije smrti koje su se dogodile greškom ljekara na Klinici za ginekologiju.

13.
Đajić nije prijavio slučaj policiji, već je to učinio Ilijanin muž, a u vrhu UKC RS su nastavili sa ignorantskim odnosom koji je i dalje na djelu.

14.
O tome svjedoči podatak da je vrh UKC RS tek 22.04. organizovao, mimo Zakona o zdravstvenoj zaštiti RS, zasjedanje internog “Stručnog tima” koji je donio odluku da se ne “čačka oko odgovornosti ljekara”, što više nego jasno svjedoči o njihovoj neodgovornosti. 

Mada iz UKC RS uporno tvrde da im nije namjera da zataškaju cijeli slučaj, mnogo toga ne ide u prilog takvim navodima. 

15.
Štaviše, postoje ozbiljne indicije da je upravo suprotno od njihovih tvrdnji, da se preduzimaju radnje koje su daleko od zakonitih, a jedna od njih je, svakako, nastavak nonšalantnog ponašanja i ignorisanje zakonskih normi koje je bilo neophodno primijeniti u ovom tragičnom slučaju. (nastaviće se)