Piše: Slobodan Vasković
1.
U velikim, prevelikim, je problemima Milorad Dodik; Toliko velikim da je bio prisiljen da u tri dana dva puta javno, u predugim monolozima, istrese iz sebe gorčinu, mješavinu besmislica, nekoliko opasnih ideja i bezočnih napada, čija se svrsishodnost može objasniti jedino njegovim strahom od nadolazećih događaja i njihovih posljedica.
2.
Udari na Valentina Incka su bezbroj puta viđena taktika odvlačenja pažnje, potpuno dosadna i bez ikakvih efekata.
3.
Udar na Austriju je ipak oktava više - svjedočanstvo da Beč više nije destinacija na kojoj je Dodik rado viđen gost; Kao što je to bilo u vrijeme Hansa Kristijana Štrahea, nekadašnjeg lidera ultradesne Slobodarske partije, koji je završio na političkoj deponiji, jer nije pravilno izanalizirao činjenicu da “udica” koja se lažno predstavljala kao bogata Ruskinja ima previše crnog ispod nokata; Što je za bogate Ruskinje nepojmljivo.
4.
Zbog toga i svega drugog što je radio na Ibici od Štrahea nije ostalo ni crno ispod nokta na političkoj sceni Austrije, čime je torpedovana i Dodikova Bečka lađa.
5.
Žal za Štraheom je toliko snažan da je Dodik još uvijek u “crnini” i sve većem crnilu.
6.
Udar na Njemačku je implikacija da ta zemlja na njega ne računa ni u kakvoj budućnosti BiH i Regiona; Očito je da nije usamljena i da je sve manje jakih koji vide u njemu “igrača” za utakmicu koja slijedi nakon korone, ma koliko se on nanovo pokušavao nametnuti i uporno razigravao sam sebe beskrajnim, plitkim monolozima.
7.
Nisu samo geopolitički ponori, čiji obrisi su sve vidljiviji, teška i mučna glavobolja Dodiku, već i hronični nedostatak novca koji izaziva sve više nezadovoljstva u redovima vlasnika privatnih firmi; Među njima je najviše onih koji su do korone bezrezervno bili uz Dodika.
8.
“Bez novca se mogu kupiti samo prazne riječi”, latinska je poslovica, a brojnim privatnicima iz RS već je postalo preskupo kupovanje Dodikovih praznih obećanja.
Biće interesantno posmatrati na koji način će Dodik pokušati ugušiti ovu, sve jaču, pobunu u sektoru koji je do početka marta neprikosnoveno kontrolisao.
9.
Posebno opasan problem za njega je moguća eksplozija “Krize Identiteta” Željke Cvijanović i Zorana Tegeltije koji izražavaju sve jače nezadovoljstvo ulogom marioneta, dok Dodik obavlja funkcije na koje su zasađeni - predsjednika RS i predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH.
10.
Cvijanovićeva i Tegeltija vjeruju da bi oni bolje obavljali te funkcije od njega kada bi im to Dodik dozvolio; Marionete imaju veliku “Krizu identiteta”, jer sve više preispituju svrsishodnost pozicije lutki na koncu, kada bi mogli zaista da budu predsjednik RS i predsjedavajući Savjeta ministara BiH.
11.
Zvuči nevjerovatno, ali “Krizu Identiteta” ima čak i Radovan Višković, iako mu to, kao i sve drugo, nije baš najjasnije, vrlo mu je maglovito to osjećanje.
Višković je, ipak, druga marionetska liga, na koju prvoligaši lutkarske lige Cvijanovićeva i posebno Tegeltija gledaju sa visine; Da ne kažem s prezirom!
12.
Dodik je u Monologu No 2, izbljuvanom 20.04., dodatno ponizio i navedeni trojac, ali i institucije RS, jer je svoj SNSD stavio iznad entiteta i svih njegovih institucija, a sebe, kao predsjednika stranke, dodatno podvukao kao njihovog vlasnika; Na taj način je, po njegovoj naopakoj logici, sasvim legitimno da on uzurpira sve nadležnosti i svu moć koncentriše u sopstvenim rukama. A da njih troje i svi ostali ponesu odgovornost.
13.
Koliko je realno da Cvijanovićeva, Tegeltija, pa i Višković, eksplodiraju pod pritiskom i otvoreno krenu iz pozicije marioneta u osvajanje funkcija koje prema stvarnom stanju stvari navodno obnašaju? Nije nerealno, iako još uvijek samo škrguću zubima, ali taj reski zvuk se sve jače čuje.
14.
Svaki dan nepotrebnog vanrednog stanja donosi nove negativne klimatske promjene - led pod Dodikovim nogama sve se brže otapa i sve je tanji; Stari Balansero je na sve većim iskušenjima, ali nikada ga ne treba potcijeniti, bez obzira na težinu situacije u kojoj se našao: Dodik je u nekoliko navrata pokazao da uspijeva da se vrati u potpuno izgubljenoj igri.
15.
Svaki put se vraćao sve jači, a institucije i entitet su bili sve slabiji; Ukoliko se potpuno osovi na noge i nakon korona krize, svih njenih teških, mračnih, dramatičnih i vrlo turbulentnih epizoda koje slijede, jasno je onda ko je stopostotni gubitnik.
