Piše: S.V.
Uz brojne loše vijesti oko epidemije virusa Korona, stigla je još jedna koja svjedoči o opasnosti po 230.000 stanovnika u slivu rijeke Une - Hrvatska planira da radioaktivni otpad odlaže na Trgovskoj gori u neposrednoj blizini Novog Grada i svega 900 metara od zaštićenog područja - Parka prirode “Una”.
Saopštio je to Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada NE Krško (NEK) Republike Hrvatske, naglašavajući da je dobio od Ministarstva zaštite okoliša i energetike na upotrebu prostor bivšeg vojnog skladišta Čerkezovac (Opština Dvor), gdje se planira formirati Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.
Iz Fonda je još rečeno da će tokom projekta kontinuirano sarađivati s lokalnom i opštom javnosti, “te prekograničnim dionicima i, ako se potvrdi da lokacija neće imati štetan utjecaj na okoliš, uslijedit će postupak ishođenja lokacijske i građevinske dozvole”.
Još se kaže da će Uspostavom Centra, Hrvatska na siguran i provjeren način zbrinuti radioaktivni otpad i iskorištene izvore jonizirajućeg zračenja koje posjeduje.
"Kako bi se to postiglo, prije svega će trebati dokazati da taj zahvat neće imati štetnog utjecaja na okoliš, i to izradom studije utjecaja na okoliš. Kao podloge za izradu studije utjecaja na okoliš provest će se istražni geološki radovi, odrediti nulto radiološko stanje i izraditi sigurnosne analize", istaknuto je. Nacionalnim programom provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva navedena je lokacija Vojno-skladišnog kompleksa Čerkezovac kao preferentna lokacija za uspostavu Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada", navodi se u saopštenju (N1).
Lokacija je odobrena uprkos protestima lokalnog stanovništva.
Upozorenja ministra spoljne trgovine BiH Staše Košarca koji tvrdi da bi gradnja odlagališta radioaktivnog otpada na u pograničnom području mogla ugroziti 250.000 ljudi iz sliva rijeke Une, je reakcija bez ikakvog dejstva; Zakašnjela, kao i brojne druge u vezi sa odlaganjem radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori.
Vlasti BiH i vlasti RS propustile su priliku da pravovremeno reaguju, jer godinama, iako su znale za namjeru Hrvatske da Trgovsku goru pretvore u odlagališe izuzetno opasnih materijala, nisu ništa učinile da to spriječe.
Da ne bi bilo nikakvih nejasnoća - vlasti RS, Milorad Dodik i Vlada RS, još u maju 2014. godine znali su da Hrvatska namjerava na Trgovskoj gori skladištiti nuklerani otpad (objavio sam to još u martu 2016.).
Nisu pune dvije godine rekli niti riječi, jer je Dodik imao dil Draganom Čovićem, tadašnjim članom Predsjedništva BiH, kao što ga ima i danas.
O namjerama Hrvatske Dodika je obaviješten od institucija RS, ali nije reagovao.
A kada Dodik ne reaguje, svi drugi se prave "mrtvi".
Maja 2014., Dodik je bio informisan da je Hrvatska odluku o Trgovskoj gori donijela u drugoj polovini aprila te godine i da Hrvatska godišnje proizvede 200.000 tona opasnog otpada, što je, kako je u toj informaciji navedeno, tri puta više od zvanično prijavljenog otpada Agenciji za zaštitu okoliša.
U Informaciji dostavljenoj Dodiku navedena je procjena da će se “u početnoj fazi u ovom neuslovnom i nenamjenskom objektu godišnje odlagati oko 60 hiljada tona medicinskog i hemijskog otpada”. Navedeno je da taj otpad stiže iz Instituta “Ruđer Bošković”, Instituta za rak i nuklearnu medicinu, Vojne bolnice, KC “Rebro”, Bolnice Dr “Braća Sobot”, ali i nuklearnog otpada iz NE “Krško” u Sloveniji. Istaknuto je još da Hrvatska i Slovenija imaju zajedničku obavezu rješavanja nuklearnog otpada.
Tek dvije godine kasnije, marta 2016., Srebrenka Golić, ministarka za građevinarstvo, prostorno uređenje i ekologiju, izjavila je da je takav slučaj nezabilježen u svjetskoj praksi i istakla da bi izgradnja tog odlagališta na Trgovskoj gori direktno uticala na zdravlje 230.000 ljudi koji žive u tom području, sa obje strane granice. Još je dodala da bi bila zatrovana rijeka Una.
Ono što je zaista nezabilježeno u svjetskoj praksi jeste da Vlada RS uopšte nije reagovala dvije godine, iako je bila upoznata sa tim izuzetno opasnim namjerama, niti je od institucija BiH tražila reakciju prema vlastima Hrvatske.
Izgubilo se dragocjeno vrijeme u borbi protiv ovih loših namjera iz susjedstva i sada je, čini se prekasno, da se one zaustave.
Naravno, niko neće biti pozvan na odgovornost zbog očitih propusta, nereagovanja i nečinjenja, što je ustaljena praksa u BiH, uprkos tome da takvo djelovanje proizvodi izuzetno štetne posljedice po stanovništvo.
