MUP RS šest mjeseci znao da se priprema teroristički napad na Stanicu policije u Zvorniku

Piše: Slobodan Vasković

MUP RS šest mjeseci je znao da se priprema teroristički napad na Stanicu policije u Zvorniku.

Načelnik SKP-a CJB Bijeljina Goran Pisić je još 29. oktobra 2014. godine upozorio Stanicu javne bezbjednosti Zvornik na mogućnost napada na taj objekat.

U dopisu (broj 10-02/1-1731/14) Pisić navodi da je potrebno pojačati obezbjeđenje objekta SJB Zvornik i izvršiti detaljne provjere osobe koja je označena kao “vođa vehabija u Malom Zvorniku”. Takođe, u dopisu se navodi da je potrebno izvršiti detaljne provjere da li ta osoba dolazi na područje Republike Srpske, u Zvornik, njegovo kretanje, sastajanje, kontakte, sredstva prevoza koja koristi, vrijeme prelaska državne granice…

“Potrebno je preduzeti dodatne preventivno-represivne mjere i radnje u cilju prikupljanja informacija i saznanja u vezi objekta SPC u Zvorniku”, stoji u dopisu.

Još se traži da se o svim preduzetim mjerama i radnjama i prikupljenim informacijama i saznanjima odmah obavijesti CJB Bijeljina.

Pisić je ovaj dopis uputio na osnovu informacija koje je dobio upravo iz SJB Zvornik, 25.10.2014. godine.

CJB Bijeljina obavijestio je i vrh MUP-a RS o mogućem napadu.

Potvrđuje to dopis (broj 10-02/1-), koji je tadašnji načelnik CJB Bijeljina Borislav Grkinić uputio Upravi kriminalističke policije MUP RS.

Grkinić u dopisu, datiranom 05.01.2015. godine, navodi su od Stanice javne bezbjednosti Zvornik 25.10.2014. dobili informaciju koju, kako je navedeno, trenutno nije moguće provjeriti “da određena lica bliska islamskom radikalnom pokretu vehabija, planiraju napad na pravoslavni hram u izgradnji u Zvorniku, kao i napad na objekat SJB Zvornik”.

Prema istoj informaciji, napad bi trebalo da izvrši grupa iz Malog Zvornika, a odluka o tome je donesena na sastanku pripadnika vehabijskog pokreta u Salzburgu u Austriji.

“Inofrmacija je dobijena preko više posrednih izvora, koji su bliski kriminalnim krugovima, odnosno pripadnicima vehabijskog pokreta”, stoji u Grkinićevoj informaciji.

Kao najistaknutije predstavnike vehabijske zajednice u Malom Zvorniku Grkinić označava Amira Ljubovića “koji se druži sa Avdulahom Hasanovićem Fatihom, njegovim bratom Elvirom Hasanovićem i sa MUhamedom Demirovićem, takođe pripadnicima vehabijskog pokreta”.

Uprkos ovim činjenicama u MUP-u RS nisu učinili ništa da spriječe teroristički napad. Nerdin Ibrić je 27. aprila ove godine bukvalno ušetao u Policijsku stanicu i ubio policajca Dragana Đurića, a ranio policajce Željka Gajića i Stevu Milovanovića. Ibrić je ubijen u razmjeni vatre sa policijom.

MUP RS je nakon napada na PS Zvornik i ubistva policajca demantovao da je imao bilo kakvu informaciju o mogućem napadu. Istina je da ih je OSA o mogućem napadu obavijestila tri dana ranije. Međutim, dokumenti koje objavljujem dokazuju da su u vrhu MUP-a RS imali mnogo preciznije informacije od OSE i to šest mjeseci prije napada.

U tim informacijama navedena su lica koja su vrlo opasna i najjednostavnija gugl pretraga bi to otkrila.

Braća Avdulah i Elvir Hasanović su 05.09.2014. godine privedeni u akciji “Damask” u Tužilaštvo BiH. Oba su sirijski borci, a privedeni su zbog sumnje da su se “dogovarali oko odlazaka, finansiranja, vrbovanja u vezi s odlaskom na strana ratišta”.

Nakon terorističkog akta u Zvorniku, SIPA je na razgovor privela Avdulaha Hasanovića i Muhameda Demirovića, koji se pominju u informaciji CJB Bijeljina.

Sada je jasno da MUP RS  sa ovom informacijom nije upoznao ostale bezbjednosne agencije u BiH. To je notorno kada se pročita informacija koju je OSA dostavila MUP-u RS

„Obavještavamo vas da smo od partnerske službe dobili informaciju da zbog nedavnih hapšenja osoba porijeklom iz BiH, koji su planirali izvođenje terorističkih napada u Australiji, iz osvete može doći do izvođenja terorističkih napada negdje na podrčju BiH.
Vezani tekstovi:
-      Glupe i opasne greške Režima; Policija RS nosi pištolje stare 45 godina
-      Ciljevi, posledice i zloupotrebe terorističkog napada u Zvorniku

S tim u vezi, molimo vas da podignete stepen opreza u narednom periodu, a posebno kada su u pitanju međunarodna predstavništva, vjerski objekti, javna okupljališta, te vojni i policijski objekti.

Napominjemo da u ovom trenutku ne raspolažemo informacijama, koje bi ukazivale na konkretne napade“, navedeno je u dopisu OSE MUP-u RS, koji im je dostavljen 24.04.2015.

Gojko Vasić, direktor Policije RS, isti dan je obavijestio je članove Kolegijuma MUP-a RS o sadržaju ove informacije.

Nesporno je da u informaciji MUP-a RS, u tom trenutku staroj šest mjeseci, ima mnogo konkretnijih činjenica nego u informaciji OSE.

Sporno je zašto niko iz MUP-a RS nije upario ove dvije informacije, kada se već ništa nije preduzelo čitavih pola godine na onemogućavanju napada?

Sporno je, naravno, i zašto niko iz MUP-a RS nije ništa učinio pola godine da se do kraja rasvijetli vrlo konkretna najava napada i zbog čega o tome nije obavijestio ostale agencije?

Sporno je i zašto su iz vrha MUP RS, ali i iz vrha vlasti RS otvoreno lagali da nisu imali nikakve informacije o napadu?!

Sporno je što je to učinjeno, jer je na taj način prikrivena odgovornost nadležnih u policiji zbog samog napada, ali i zbog pogibije jednog policajca, ranjavanja dvojice njegovih kolega i ubistva napadača.

Zbog nečinjenja dva života su izgubljena, a RS/BiH se našla na ivici međuetničkih sukoba. Pitanje je sada da li je to nečinjenje posledica javašluka ili nečije svjesne namjere da padne krv i izazove sukobe?! To je stvarno pitanje za sve istražne organe u ovoj zemlji. Kao što je pitanje i šta Dragan Lukač i njegovi podređeni još uvijek rade na čelu MUP-a RS nakon što su dozvolili da policajac izgubi život, a imali su potrebne informacije da spriječe njegovo ubistvo?!

SF

Piše: Slobodan Vasković

Bio sam umjereni optimista da će SSSBiH spriječiti usvajanje Zakona o radu u Domu naroda Federacije BiH. Sve dok na protestu u Sarajevu ne ugledah Ranku Mišić, dežurnu Narikaču iz RS. Koja uvijek i isključivo brine samo o svojim pravima, dok je za ona radnička baš i ne svrbi.

Decenijski apologeta Režima, što Mišićka jeste, u Sarajevu nije bila zbog podrške tamošnjim kolegama, već samopromocije. Učinilo joj se politički kurentno najaviti Konačni Obračun iz Sarajeva. Nakon što je cijelu deceniju opstruisala svaku bitku protiv onih koji su popljačkali firme, rasprodali ih u bescijenje, a od radničke klase napravili parije. Ne izlazeći Dodiku iz stražnjice.

Sad bi Raja trebalo da se bori za Mišićkinu fotelju i njenu reprezentativnost. Da krenu u Konačni Obračun za njenu platu. I nastavak ugodnog boravka u Dodikovoj pozadini.

Ako Raja hoće više ikada da budu nešto drugo sem najponiženijeg sloja u ovom društvu, prvo trebaju da se obračunaju sa Mišićkom. I to Konačno, pa onda redom. Samo taj hodogram nudi izlaz. Sa Mišićkom i dalje svi ostaju gdje su i dosad. Oni bez hljeba, ona u rektumu.

SSSBiH je najavio proteste i za petak. Pa odustao. Predsjednik SSSBiH radnike je predriblao zajedno sa vlastima. Tipično. Zato sindikat i služi. Da štiti vlast i uništava radnike.

Ranka me nije šokirala. Ali jeste MUP RS. Koji je podnio krivičnu protiv četiri direktora „Bobar banke“ Tužilaštvu BiH! Protiv kojeg se Dodik bori. I zbog kojeg Ruska Federacija hoće da sprovede referendum u Republici Srpskoj.

Da li to MUP RS namjerno ruši ruske nacionalne interese? I podmeće klipove Putinu i Lavrovu kako ne bi održali referendum o Tužilaštvu BiH. I da li je to direktni udar na Čurkina?

Onda pažljivo pročitam opis nedjela i uvidim da su četiri direktora donijeli materijalnu korist BG. Pod BG nije Beograd, već Bobar Gavrilo. MUP RS je optužio mrtvog čovjeka da je opljačkao sam sebe. I proslijedio krivičnu mrtvom Tužilaštvu BiH. Jer ti dosad nikog živog nisu uspjeli presuditi za privredni kriminal. Možda im to pođe za rukom nad nekim ko ne može da se brani. Jer je umro.

Djeluje šizofreno. Ali samo onom ko ne poznaje sistem rada Režima. Cilj je na Mrtvaca sve svaliti. Za života im je valjao, dok je za njihov račun izvlačio milione. Sada svi peru ruke od njega. Takav je običaj kad se vrati sa groblja.

Očito je Ruski nacionalni interes da se procesuiranjem mrtvog BG dokaže mrtvilo TBiH. Zato je i sijevnula krivična u Sarajevo. Kako bi se pokazalo da se oni iživljavaju i na mrtvima.

O kojima je vrh Režima rekao sve najbolje kad su umrli. Vrlo neprirodnom smrću.

Sad se pitam da li je BG ponio išta sa sobom u grob? Na primjer tajne, tajne račune, tajne transakcije sa Lazarevićem i ostalom tajkunskom bagrom. I onom političkom. Koja je BG otjerala u grob. Svojom nezasitošću.

Bilo kako bilo, BG se ne okreće u grobu. Nema potrebe. Okreću ga Njegovi. Kao na ražnju. Jer BG ne napuštaju ni na Onom Svijetu. Valjao im je za života, jer je donio nezakonito milione. Mrtav im je još vredniji, jer će opljačkane milione oprati preko njegovog groba. Kakva topla i divna srpska pravoslavna priča. Za filma.

Kad smo već kod filma, Dodik je postao stručnjak i za tu oblast. Pa prisustvuje snimanjima. Nije ni čudo, stari je on filmadžija.

Najviše voli SF.

Samo u tom žanru on može politički preživjeti ono što je zakuhao. I samo u tom žanru Vučić njega zaista moli, a ne prijeti mu. Umilnim tonom. I samo u tom žanru Dodiku američka vlada daje podršku i to protiv američkog ambasadora. I samo u tom žanru Rusi iskreno podržavaju Srbe.

Svi koji ne vjeruju u SF, već su bliže zaključku da se ovdje stalno vrti Noir, izdajnici su. Nove Srpske kinematografije. 

Put Papka

Piše: Slobodan Vasković

Građani Kozarske Dubice dio magistralnog puta (Prijedor-Dubica-Gradiška) koji prolazi kroz ovaj potkozarski gradić, odnedavno, od milja, zovu Put Papka.

Dionica duga 2200 metara, široka 6 metara, koja prolazi kroz Dubicu, presvučena je asfaltom debljine 4-5cm.

Vrijednost ovog posla koji su uradili „Prijedorputevi“ je maksimalno 300.000 KM, i to kada se u njega ugrade svi zainteresovani. Međutim, „Prijedorputevi“ su JP „Putevi RS“ fakturisali za ovaj posao 950 000KM.

Direktor puteva (v.d.) Duško Gojić se zamalo onesvijestio kada je vidio fakturu i istu je vratio prijedorskoj firmi. Tu je počeo triler koji još uvijek traje.

Glavni junak ove priče Darko Banjac, koji je nedavno napustio SDS i otvoreno daje podršku SNSD-u u Narodnoj Skupštini RS, zaprijetio je Gojiću da će ga smijeniti ukoliko ne plati fakturu. Banjac je preko noći postao jako moćan, čim može smjenjivati SNSD-ove direktore.

Banjac je otvorio ovaj basnoslovno vrijedan put nakon njegove revitalizacije i hvališe se po Dubici da je to njegov projekat. Premda se može reći da je to projekat Milorada Dodika, u čijem centru je prevođenje Banjca iz SDS-a u SNSD, a u fakturi je dio cijene.

Moji izvori tvrde da je Dodik lično zvao „Prijedorputeve“ i naredio da Banjčeva „zlatna dionica“ bude asfaltirana za tri dana. Tako je i učinjeno.  

SNSD daje podršku Vladi Federacije BiH za usvajanje novog Zakona o radu

Piše: Slobodan Vasković

Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika obećao je biti dio skupštinske većine u parlamentu Federacije BiH (u Domu naroda) koji će izglasati novi Zakon o radu. SNSD ima tri delegata u Domu naroda, a nema poslanike u predstavničkom domu parlamenta Federacije BiH.

Takav potez SNSD-a priprema je da se isti takav akt donese u Narodnoj skupštini RS. Stručnjaci ukazuju da je ovaj zakonski akt veoma loš za radnike.

Vlada Federacije nema većinu u parlamentu, tako da su im glasovi SNSD u Domu naroda neophodni za usvajanje zakona.

Sindikati iz Federacije BiH već su krenuli u seriju protesta zbog ovog Zakona, a namjera im je da, kako tvrde, svim sredstvima spriječe njegovo donošenje.

Sindikat federacije BiH: Osvrt na nova rješenja u Prijedlogu zakona o radu kojim se umanjuju prava ili pogoršava radno-pravni status i položaj radnika u odnosu na važeći zakon

Lakše otkazivanje ugovora o radu, naročito radnicima sa promjenjenom radnom sposobnošću (invalidi II kategorije) i sindikalnim povjerenicima kroz institut sudske odluke koja mijenja saglasnost vijeća zaposlenika, odnosno saglasnost ministarstva. Ovim se poslodavcu osigurava dodatna alternativa na putu do otkazivanja ugovora o radu ovoj kategoriji radnika, koji su najvećem broju poslodavaca “trn u oku”. 

Uvodi se mogućnost otkaza radniku koji se vrati na posao nakon bolovanja dužeg od 6 mjeseci, ako poslodavac kaže da je prestala potreba za njegovim radom ili je angažovao drugog radnika. Ovo znači da radnici, ako prođe ovakvo rješenje, neće smjeti otići na bolovanje.

Zadržano, pa čak i dodatno pogoršano, loše rješenje iz važećeg Zakona o radu koje poslodavcima omogućava zloupotrebu ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno njihovo zaključivanje bez ograničenja, uz pravljenje formalnih prekida između dva ugovora kako ne bi prešli rok od dvije godine. Pogoršanje se odnosi na trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme koje je, prema prijedlogu, tri umjesto sadašnjih dvije godine.

Iako je u svim ranijim verzijama novog zakona radno vrijeme sa prekovremenim radom bilo ograničeno na 48 sati sedmično (EU direktiva o radnom vremenu), Prijedlog je ostavio rješenje iz važećeg zakona prema kojem radno vrijeme sa prekovremenim radom može trajati 60 sati sedmično.

U odredbi koja govori o zaštiti maloljetnika uvodi se mogućnost otkaza maloljetniku koji ne može da radi na teškim i opasnim poslovima, ako poslodavac kaže da za njega nema drugih odgovarajućih poslova.

Produžen je prekluzivni rok u kojem poslodavac radniku može dati izvanredni otkaz ugovora o radu (kod težeg prestupa) sa sadašnjih petnaest dana na šezdeset dana, a najduže godinu dana od učinjenog prestupa. 

Smanjen je rok u kojem zaposlenik može podnijeti tužbu protiv poslodavca sa sadašnjih godinu dana na devedeset dana od učinjene povrede prava, uz uvođenje eksplicitne obaveze radniku da se prije podnošenja tužbe mora obratiti poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava (član 114. st. 3)

Smanjena je otpremnina u slučaju tzv. tehnološkog viška radnika – sa sadašnjih 1/3 plaće za svaku godinu radnog staža kod poslodavca na maksimalno 6 prosječnih plaća. Dakle, nakon 30 godina rada možete dobiti otkaz uz otpremninu od nekoliko hiljada KM. Ništa drugo do jeftinije otkazivanje ugovora o radu.

Predviđeno je zaključivanje kolektivnih ugovora na određeno vrijeme, uz ograničenje produženog važenja istih na 90 dana, što je neuporedivo lošije od važećeg rješenja.

Uvodi se mogućnost nametanja obaveze radniku da bude pripravan odazvati se pozivu poslodavca na posao kad ovaj to zatraži, što je novi institut. Dakle, kad radnik nije na poslu, a poslodavac mu uvede obavezu pripravnosti, mora da sjedi kraj telefona za slučaj da ga poslodavac pozove na posao u bilo koje doba. Šta je sa odmorom između dva radna dana, sedmičnim odmorom, godišnjim odmorom? Novi zakon o tome ne govori.

Briše se odredba o minimalnom godišnjem odmoru od 24 dana za maloljetnike.

Briše se i odredba o godišnjem odmoru za radnike koji rade na radnim mjestima sa posebno štetnim i opasnim uslovima, koji po važećem zakonu imaju pravo na godišnji odmor od minimalno 30 radnih dana.

Član 56. Prijedloga zakona u koliziji je sa članom 25. stav 3. Zakona o zaštiti na radu.

Ograničava se, potpuno nerezonski, maksimalna dužina trajanja godišenjeg odmora na 30 radnih dana, što bi trebalo biti prepušteno kolektivnim ugovorima.

Članom 50. stav 3. Prijedloga je eksplicitno propisano da radnik koji nije iskoristio prvi dio godišnjeg odmora u toku kalendarske godine, nema pravo prenošenja godišnjeg odmora u narednu godinu, bez obzira na razloge nekorištenja odmora (npr. poslodavac mu uopće nije omogućio korištenje godišnjeg odmora).

Članom 129. stav 1. prijedloga propisano je da reprezentativnost sindikata kod poslodavca utvrđuje poslodavac, što je potpuno nelogično rješenje i može biti predmetom zloupotrebe. Odredba stava 5. ovog člana prema kojoj o reprezentativnosti može odlučiti fedralno ili kantonalno ministarstvo rada, ako odluku o reprezentativnosti u propisanom roku ne donese poslodavac, nije dovoljna zaštita.

Članom 55. stav 3. Prijedloga je propisano da radnik ima pravo da odbije da radi ako mu neposredno prijeti opasnost po život i zdravlje zbog toga što nisu provedene mjere predviđene propisima o sigurnosti i zdravlju na radu. Međutim, članom 48. stav 3. Zakona o zaštiti na radu je propisano da radnik ima pravo da odbije da radi ako smatra da mu prijeti opsanost po život i zdravlje, što je daleko bolje rješenje iz perspektive radnika.

Uvodi se mogućnost nametanja obaveze radniku da radi na poslovima za koje nije zaključio ugovor o radu i do 60 dana u toku kalendarske godine na zahtjev poslodavca, pa bili to i slabije plaćeni poslovi. Poslodavac uvijek može reći da je u pitanju opravdana potreba posla, jer naravno on o tome odlučuje.

Obavezu donošenja pravilnika o radu imaće poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika, kao i obavezu izrade programa zbrinjavanja viška radnika u slučaju otkazivanja ugovora za više od 5 radnika (sadašnji član 98. važećeg zakona). Prema važećem zakonu, takvu obavezu ima poslodavac koji zapošljava više od 15 radnika. Dakle, biće neuporedivo povećan broj poslodavaca koji neće imati obavezu donošnja pravilnika o radu, nego će o svim pravima i obavezama radnika odlučivati kako im bude volja, kao i o tzv. tehnološkom višku.

U strukturi plaće naći će se dio koji se odnosi na tzv. radni učinak, a ocjenu radnog učinka će, naravno, davati poslodavac. Posebno je pitanje kako će se radni učinak mjeriti na poslovima koji nisu normirani, a velika većina nije. Također, uvodi se novi pojam-„radne vještine“, koje će, također, biti od utjecaja za određivanje visine plaće, ali i prava na jednaku plaću za rad jednake vrijednosti. O tome koliko je ko „vješt“, šta god to značilo, opet će odlučivati poslodavac.

U članu 96. Prijedloga zakona koji se odnosi na otkaz ugovora o radu iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga izbačena je izuzetno bitna zaštitna odredba stava 2. člana 87. važećeg zakona, prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku ukoliko se s obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika ne može osnovano očekivati od poslodavca za zaposli radnika na druge poslove ili da ga obrazuje, odnosno osposobi za rad na drugim poslovima.

Član 119. Prijedloga zakona u koliziji je sa članom 2. Zakona o vijeću zaposlenika.

Izbrisane su odredbe kojim Inspekcija može zabraniti rad poslodavcu ukoliko zatekne radnika bez ugovora o radu, onemogući inspektora u provođenju inspekcijskog nadzora, radnika ne prijavi na obavezno zdravstveno osiguranje. onemogući inspektora u provođenju inspekcijskog nadzora, radnika ne prijavi na obavezno zdravstveno osiguranje.

Izbrisana je odredba kojom se poslodavcu ostavlja rok od 15 dana da otkloni nedostatke ukoliko se kod njega zatekne radnika bez ugovora o radu.

Članom 138. Prijedloga zakona uskraćena je mogućnost da se granski kolektivni ugovori zaključuju za javna preduzeća.

Na kraju, najveća opasnost - odredba člana 182. stav 2. Zakona, prema kojoj se svi kolektivni ugovori moraju uskladiti sa zakonom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu zakona, a ako se ne usklade prestaje njihova primjena. Dakle, ako ne žele da ostanu bez kolektivnih ugovora, sindikati će izmjene morati prihvatiti po principu „uzmi ili ostavi“. Plaće, koeficijenti, dodaci na plaće, naknade plaće i naknade koje nemaju karakter plaće, otpremnine, regres, itd. - sve su to prava koja su regulisana kolektivnim ugovorima, a koja dolaze pod znak pitanja ukoliko nestane kolektivnih ugovora, odnosno o tome će samostalno odlučivati poslodavac. 

Dodik neće vaskrsnuti

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik uspio je da Republiku Srpsku nametne kao teritoriju na kojoj će Zapad i Rusija odigrati jednu od manjih epizoda Drugog Hladnog Rata; Za Velike je to tek mala igrica, ali će ostaviti trajne posledice po ovaj entitet. Precizniji opis je – duboke ožiljke.

Vrhunac je to zla koje je Dodik počinio RS i Srbima uopšte, pokušavajući antipolitičkim potezima, koji se jedino mogu okarakterisati potpunim idiotizmom, sopstvenu, bez ostatka, obesmišljenu političku poziciju promijeniti i učiniti je proaktivnom. I, kao takvu, ponovo prihvatljivom Zapadu, koji već odavno ništa ne želi da ima sa svojim odbjeglim Epigonom.

Potpuno precizno: Zapad je precrtao Dodika i svi njegovi postupci usmjereni su na promjenu te konačne situacije. Sizifov posao.

Dodik neće vaskrsnuti na Zapadu i sa Zapadom. Bio bi to najveći poraz Zapada u BiH i Regionu u poslednjih 25 godina. I to poraz od osobe koja je uz snažnu podršku Zapada postala to što jeste, a onda Zapadu zabila nož gdje je stigla – od oka do leđa.

Novi izvori novca, nakon što su zapadni presušili, grandomanija i lažni mit o sopstvenom značaju nagnala je Dodika na oceubistvo. Uređena društva takve zločine ne opraštaju.

Dvije nedelje nakon izglasavanja Referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH (Odluka usvojena u parlamentu RS 15. jula), nesporno je da je Dodik potpuno izgubio kontrolu nad situacijom koju je proizveo. Svi njegovi postupci ukazuju da on zaista ne zna kako da izađe iz vrelog kazana u koji je svojom voljom naglavačke skočio. Činjenica je da izlaza nema, ali to Dodik još nije do kraja shvatio.

Kontrolu nad procesom preuzela je Rusija i sada snažno gura Dodika ka referendumu, kako bi pokazali SAD-u mišiće u BiH i kako bi, što im je i najznačajnije, dodatno pritisli premijera Srbije Aleksandra Vučića, koji je od Dodika zatražio odustajanje od izjašnjavanja građana o iracionalnim pitanjima. Iracionalnim, jer će dometi referenduma, kada se održi, završiti samim činom glasanja, nikako i nekom čak i najminimalnijom promjenom institucija, njihovim ukidanjem/nestajanjem.

Dodik nema kud i prisiljen je pratiti Rusiju, koja ne bi oprostila izdaju. A Rusija cijeni da je za Dodika dosta učinila: od lanjskog septembarskog prijema u Kremlju do nedavnog veta u Savjetu bezbjednosti UN. Koji najmanje ima veze sa srpskim interesima, ali gordost Velikih ne dozvoljava drugačije mišljenje.

Vrlo je interesantno javno djelovanje Rusije povodom britanske rezolucije i Dodikovog privatnog referenduma. Prvo je ruski ambasador u BiH Petar Ivancov izjavio “Mi ne negiramo ovaj pojam koji je postavio Međunarodni tribunal. U Srebrenici se desio zločin genocida”, što je ukazivalo da će Rusija u SB UN biti suzdržana. Ali sijevnuo je veto.

I oko referenduma Ivancov je izišao sa saopštenjem u kojem nije bilo direktne podrške, već poziva na razgovor, da bi samo par dana nakon toga ruski MIP javno podržao Dodikov privatni hir.

Nikako se nije moglo desiti da Ivancov djeluje autonomno. Rusija je ozbiljna zemlja koja sebi ne bi dozvolila soliranje ambasadora. Prije će biti da su navedene odluke donesene adhok i predstavljaju rusko improvizovanje i iskorištavanje trenutnih “šansi” u BiH za sukob sa Zapadom. Kako bi se najteži udarci zadali Beogradu, što jeste stvarni cilj Moskve.

Dodik je samo malj u njihovim rukama kojim se pokušava snažno udariti Vučića. Uz nesebičnu podršku Tome Nikolića.

Jednostavnije rečeno, Dodikov referendum postao je sada ruski “nacionalni” interes, kojeg oni pokušavaju artikulisati ne dozvoljavajući/sprečavajući približavanje Srbije Zapadu.

Svaki nacionalni interes, pa i ruski, ima svoju cijenu. U ovom slučaju platiće je Republika Srpska.

Platio je cijenu i Dodik, jer se nije uspio nametnuti kao sagovornik Zapadu, što mu je bio osnovni cilj referendumske idiotske agende, niti je uspio staviti sve srpske stranke iza sebe. Što je ogroman poraz, jer je time i javno potvrđeno, ono što je već deceniju opštepoznata, ali ne i verifikovana činjenica: Dodik nije predsjednik svih Srba. Nije to nikada ni bio.

Bilo bi odlično da su opozicione stranke glasale protiv, umjesto što su bile suzdržane; Bio bi to dokaz njihovog raskida sa politikantstvom, ali načekaćemo se tih dana. Do tada, čak i ova polovična, mukom iznjedrena, ali pozitivna odluka, daje neku slabašnu nadu da postoji kakva takva, istina superblijeda i ekstraanemična, alternativa teško bolesnom i notorno šizofrenom Društvu Jednog Lica.

Dodikov poraz u cijeloj ovoj priči ne znači ništa, jer je njegova politika bila obesmišljena i prije suludih referendumskih ida. A besmislena je i sada, kao što će biti besmislena i ubuduće, održao se ili ne održao referendum. Dodikov referendumski poraz je bitan tek dnevnopolitički, kao mjera koja pokazuje do kog nivoa mu se srozao rejting na svim mjeračima: međunarodnim i lokalnim. Ako se trenutne mjere uopšte mogu zvati rejtingom.

Rusima je to poznato, što ih ni najmanje ne smeta da potrošenog Dodika potroše još koji put. Kad se sam nudi za mašinu koja melje meso.

Biće samljeven i narod. Izbor je i bio narodni, zato i živimo u društvu kakvo i zaslužujemo. Demokratija je.

Da Rusi Dodika tretiraju kao Igrača, da im je zaista stalo do RS i Srba i da zaista imaju namjeru da dugoročnije promovišu ruske nacionalne interese u RS/BiH, onda bi u ovaj prostor uložili milijardu, dvije evra. I ne bi se zaigravali sa Zapadom, preko srpskih leđa, podržavajući izrazito antisrpsko vođstvo, bez uložene kovanice. Toliko im vrijedi ta duhovna srpskoruska veza. Niti centa.

Da Rusi tretiraju Dodika kao Igrača kupili bi bar zgradu u Picinom parku i tako ga spasli jednog dijela nervnog rastrojstva zbog propalog projekta vrijednog 100 miliona KM.

Ta zgrada nije postala dom impulsa primarno zbog političkih, a tek onda svih ostalih razloga. Beograd zna biti vrlo surov.

Dodikova javno iskazana spremnost na bilo kakav kompromis oko referenduma nije nikakav politički stav, već cviljenje i kukavičko podvijanje repa. Što je glasniji, mjera stvarnog poraza je sve dublja.

Što je više za kompromis, to je više u živom blatu sopstvenih hirova, nedoraslih odluka, nerazumijevanja trenutka, hronične mitomanije i metastazirane grandomanije. I kompletna Republika Srpska sa njim. Sa kojom se on ne poistovjećuje, kao što to lažno tvrdi, već je, iz najnižih pobuda, koristi kao živi štit u odbrani ličnih interesa i nezakonito stečenih bogatstava.

Dodik je najskuplja srpska riječ koja je narod koštala svih resursa, a račun nije stigao ni do pola. Nažalost, stići će kompletan u bliskom vremenu pred nama. Referendum je prečica do njega.

Svi istražuju “Birač”, niko ne hapsi; Opljačkane stotine miliona KM - Dokumenti

Piše: Slobodan Vasković

I Tužilaštvo BiH i Specijalno tužilaštvo RS vode istragu oko malverzacija u firmi „Birač“ i sa njom povezanim firmama.

Tako je prije nekoliko dana izjavu u Tužilaštvu BiH dao i stečajni upravnik „Birča“, dok je MUP RS u prethodne dvije godine podnio nekoliko krivičnih prijava, kojima je obuhvaćeno šest litvanskih državljana. MUP RS podnio je i dopunu tih krivičnih, kojom se 40 lica iz RS, među njima i bivši premijer Aleksandar Džombić, terete za malverzacije u „Birču“.

Ekskluzivno objavljujem krivičnu prijavu MUP RS protiv Virginijusa Vajege, direktora fabrike "Birač", te Giedriusa Grigaliusa i Mindaugasa Kazakevičiusa.

Iz nje je lako uočljivo da gotovo ne postoji kriminalna radnja – od falsifikovanja, preko pranja para, pa do izbjegava plaćanja dažbina državi i svjesnog uništenja matičnog preduzeća, koju litvanski vlasnici nisu primijenili u “Birču”.

Pljačka je trajala godinama, a prema tvrdnjama Režima iz “Birča” je oteto milijardu maraka. Niko još nije odgovarao.

Teško da će Litvanci i odgovarati, jer su poodavno napustili Republiku Srpsku. U stvari, to im je vlast omogućila, pošto nisu ništa preduzeli da ih onemoguće u odlasku. Čekali su da nestanu, pa je tek onda javno obznanjena ova ogromna afera.

U dokumentima koje vam stavljam na uvid imate priliku sagledati brojne načine pljačke “Birča”.

Sam od sebe se nameće zaključak da su vlasti RS istu tu pljačku dozvolili, jer jednostavno nije moguće da niko ništa nije znao, čuo, vidio…

U vrzinom kolu pljačke i prevara učestvovale su sve firme povezane sa “Birčem” i, naravno, Balkan Investment Banka, preko koje su se odvijale gotovo sve nelegalne transakcije.

Utvrđena šteta, do sada, iznosi stotine miliona KM.

Slobo

Read more publications at Calaméo

MUP RS podnio krivičnu protiv Džombića zbog pljačke Birča

Piše: Slobodan Vasković

MUP RS podnio je Specijalnom tužilaštvu RS krivičnu prijavu protiv Aleksandra Džombića i još 39 osoba iz Repubike Srpske zbog malverzacija u firmi „Birač“, saopštili su mi izvori iz policije.

Prema priznaju vlasti RS, ovaj entitet je u aferu „Birač“ oštećen za najmanje milijardu maraka.

Džombić je za vrijeme pljačkanja firme „Birač“ bio ministar finansija u Vladi RS, a potom i premijer ovog entiteta.

U septembru 2013. godine, MUP RS podnio je Specijalnom tužilaštvu dva izvještaja kojima šestoro Litvanaca tereti da su zvorničke firme iz poslovnog sistema "Birač" oštetili za 13,6 miliona KM.

Bio je to epilog istrage koju su, prema riječima Gojka Vasića, kontrolni organi započeli u aprilu 2013 godine.

Vasić je tada rekao da prvi izvještaj obuhvata četiri državljanina Litvanije koji su osumnjičeni za nenamjensko trošenje 19,4 miliona KM kredita Investiciono-razvojne banke (IRB) RS u zvorničkom preduzeću "Energolinija", povezanom licu "Birča".Tim izvještajem obuhvaćeni su direktor "Energolinije" Viktoras Zarevičijus, te Virginijus Vajega, Martinas Ugianskis i Rimantas Balsis, koji su osumnjičeni za zloupotrebu službenog položaja, zloupotrebu ovlaštenja u privredi, odnosno falsifikovanje isprava.

Litvanci su nenemjenski potrošili 19,4 miliona KM kredita Investiciono-razvojne banke RS za "Energoliniju".

U drugom izvještaju MUP-a osumnjičena su tri litvanska državljana da su na području Zvornika prodali željezo - sekundarne sirovine firme "Alumina", koje su naplatili u gotovini, čime su tu firmu oštetili za 2,3 miliona KM.

U tom slučaju ponovo je osumnjičen Virginijus Vajega, direktor fabrike "Birač", te Giedrius Grigalius i Mindaugas Kazakevičius.

Do septembra 2013. godine MUP RS je utvrdio štetu od oko 106 miliona KM.

Džombić i još 39 osoba iz RS, među kojima su bivši rukovodioci Balkan Investment Banke i firmi povezanih sa “Birčem” obuhvaćeni su Dopunom Izvještaja koje je MUP proslijedio Specijalnom tužilaštvu RS.

Krotitelji

Piše: Slobodan Vasković

Dopada mi se Vladimir Putin. Vrlo je transparentan i efikasan. Posebno kada je naplata dugova u pitanju. Nije ni kraj jula, a on je već isporučio fakturu Miloradu Dodiku za lanjski septembarski predizborni video klip.

Faktura je veća od uobičajene, jer je Putin morao da trpi i Željku Cvijanović u istoj prostoriji. Što je zaista nadljudski napor, čak i za moćnog predsjednika Rusije.   

Teška su vremena, Rusija je pod sankcijama i u sudaru sa Zapadom, zato je Putinu svaki Klovn bitan. Koji mu je dužan, a ovdašnji mu duguje mandat.

Imaš mandat, nemaš Zapad, Putinova je matrica.

Klovn je poslušan, pa zateže referendumsko uže na čijem kraju nema ništa. Sve uz epopeju „Nas i Rusa oko 150 miliona“. Svako na koga se posumnja da bi zaustio „Nas i Amerikanaca oko 310 miliona“, proglašava se stranim plaćenikom. Iz čega zaključujem da su oni koji rade za Ruse domaći plaćenici.

Zna Klovn da je na kraju referendumskog užeta Duplo Golo; Zna to i Ruski Faktor, ali njima referendum nije ni bitan. Zato im uže dobro dođe. Da ga omotaju Srbiji oko vrata. I pritežu Klovnovim rukama. Kako Srbija ne bi umakla na Zapad.

Klovn je, primarno, Rusko oruđe protiv Beograda, a tek na margini tog udara i protiv Zapada.

Džaba je Vučić Klovna fino zamolio da se mane Užeta, jer će, na kraju balade, sam na njemu završiti. Lagano se njišući na Dašku Vjetra. Ali, Klovn je Klovn, da ne kažem Pajac; Veliki Ruski Cirkus, nakon sirotinjskih srpskih šatri, čini mu se kao jedini izlaz za nastavak propale karijere; Ne zato što voli, već što mora.

Jer, Braća Rusi su najčuveniji krotitelji Životinja. Ovo najčuveniji kod Rusa je sinonim za najsuroviji. Klima je u pitanju, ništa drugo. Istina, i u Rusiji su klimatske promjene donijele neke druge pristupe: npr. slikaš se sa Putinom i smatraš se ukroćenim. Ako se ne smatraš, onda te krote. Tradicionalnim metodama. Koje su pregrmili samo rijetki. Baš rijetki.

Sad će Vučić morati malo snažnije da „zamoli“ Klovna da prestane koristiti Uže na njegovom vratu.

Srpske „molbe“ ponekad ne zaostaju po „čuvenosti“ za Ruskim. Posebno kada u Beogradu procijene da je Uže već krenulo „da radi“. A ovo referendumsko baš je počelo da davi.

Nije Klovnu lako: Rusi krote, Srbi krote, a i Zapadnjaci krote. Uprkos brojnim zakonima o zaštiti životinja. Ali ne i Životinje, koju su deceniju i po hranili, a ona pobjesnila i pokušala im odgristi ruku. Očekujući da oni pruže i drugu.

Klovn je tu gdje jeste - nigdje. A tek mu slijedi spirala na dole. Jer mu kroćenje ne gine. Krotitelji su surov svijet. Bilo „naši“ ili „strani“.

   

    

Lažni Samarićanin Ivanić kandidovao se za Dodikovog Korisnog Idiota

Piše: Slobodan Vasković

Fakti:

Tanjug/21.07. /Ivanić o Dodiku i njegovom referendumu:

"Dodik pokušava da i dalje glumi "velikog momka", pa nešto preti, galami, ali se iz svega vidi da je i on spreman da odustane od referenduma i da se sam uplašio mogućih posledica", smatra Ivanić. 

Sve to je, navodi, "još jedan dokaz Dodikove neozbiljnosti i neozbiljnosti politike koju on generalno vodi". 

Oslobođenje/24.07/ Ivanić o Dodiku i njegovom referendumu:

“Dodik je ozbiljan političar, bez obzira na to što se ja s njim ne slažem, ima previše avanturizma u sebi, ali će sigurno dobro razmisliti. Jasne je poruke dobio, a ima i vremena. … Mislim da će on ipak naći neki izlaz, a ja mogu dati svoj doprinos i neću likovati”, rekao je Ivanić za "Oslobođenje".

Miloradu Dodiku trebalo je 48 časova da ponizi Narodnu skupštinu RS i odustane od, po svom nalogu izglasanog, Referenduma, a Mladenu Ivaniću 72 časa da Dodika od “neozbiljnog političara koji vodi neozbiljnu politiku” pretvori u”ozbiljnog političara sa nešto avanturizma u sebi”.

Da li razlika od 24 časa “u korist Ivanića” svjedoči da je Ivanić ozbiljniji političar od Dodika?

Naravno, pitanje je besmisleno, jer niko ozbiljan sebi neće dozvoliti da političkog protivnika u samo 72 časa okarakteriše ozbiljnim, pa neozbiljnim. Posebno ne političara koji je srušio sve institucije RS i postao najveća prijetnja miru u regionu.

Ivanić je alhemičarskim trikovima pretvaranja Neozbiljnog u Ozbiljnog (uz to još i avanturistu), jedino uspio sebe kandidovati za Korisnog Idiota Gromade Političkog Idiota, što je Dodik izvan svake razumne sumnje.

Zašto je Ivaniću potrebno da pored pozicije Mnogobožanstva koju ima u PDP-u i funkcije srpskog člana Predsjedništva BiH, ponese i titulu Dodikovog Korisnog Idiota, nejasno je samo onima koji ne poznaju njegovu karijeru sastavljenu od kratkotrajnih bljeskova i višegodišnjeg valjanja u gubitništvu.

Dokaz tome je i poslednji ciklus u kojem je Ivanić sasvim korektno obavio ulogu srpskog člana Predsjedništva BiH, a onda pogrešno pomislio da može da bude Pater Familias kompletnoj srpskoj propaloj političkoj vrhuški. I krenuo je on, široko raširenih ruku, da prašta i da ne likuje i da dijeli sertifikate o ozbiljnosti. Kao da je RS njegovo vlasništvo, koje je, istina potpuno devastirano, preuzeo od Dodika.

Pitanje koje slijedi jedino je logično: Da li se to Ivanić, osim kao kandidat za Korisnog Idiota, Dodiku ponudio i za saučesnika u zločinu zvanom Lažni Referendum, tako što će mu pokušati pomoći da izađe iz matne situacije u koju je sam sebe doveo?!

Već smo imali prilike vidjeti takve Ivanićeve “poteze”, koji su RS koštali desetogodišnjeg divljanja Primitivca i Primitivaca što su uništili sve čega su se dotakli. I doveli do potpune izolacije Republike Srpske, koju je Dodik dodatno armirao Lažnim Referendumom.

Ivanić, koji voli da prašta, sada treba da odgovori da li Dodiku oprašta što je svjesno zatrovao i uništio izvore nacije: Zdravstvo, Obrazovanje, Nauku i Kulturu; Što je RS ekonomski, privredno i finansijski zauvijek osakatio, Što je priprijetio ratom, pokušao inicirati fizičke incidente, a kada mu to nije pošlo za rukom podigao Bijelu zastavu?!

I zašto Ivanić, kojeg je Dodik okarakterisao kao Najvećeg Izdajnika, sada pokušava istom tom Dodiku omogućiti da pobjegne iz mišije rupe u koju se samonabio?!

Spasavanje obesmišljenog, nuliranog, pregaženog i nikom potrebnog Dodika podjednako je štetno koliko i njegov daljni opstanak na vlasti. Sa koje je Dodik već poodavno trebalo da se povuče.

Svojom novom ulogom Kandidata za Dodikovog Korisnog Idiota Ivanić ne pomaže da RS prevaziđe ultragubitničku situaciju u kojoj se nalazi. Dapače, on je gura dublje u živo blato. Zajedno sa “odjednom ozbiljnim” Dodikom.

Biće da je iza ove Ivanićeve navodno mirotvoračke, a istinski izuzetno štetne i opasne igre, samo njegov plitki pristup politici. Što je tipično, jer Ivanić je opštepoznat po tome što od Ličnog Interesa, ma koliko on minijaturan bio, ne samo da ne vidi Šumu, već ni Prašumu. U ovom slučaju problema i stradanja naroda koje sobom donosi svaki novi dan Dodikovog opstanka na vlasti.

Ako ćemo pošteno, nije bilo ni za očekivati da će Ivanić, zajedno sa Bosićem i Čavićem shvatiti nužnost Dodikovog što hitnijeg odlaska sa vlasti, što implicira da je bilo samo pitaje sata kada ćemo dobiti najozbiljnijeg Kandidata za Dodikovog Korisnog Idiota.

Ivanić je ujedljivo pobijedio u ovoj trci. Što ga baš čini vrlo ozbiljnim političarem.

Beograd na Miru

Piše: Slobodan Vasković

Sastanak premijera Srbije Aleksandra Vučića sa članovima Predsjedništva BiH u Beogradu stajni je kamen novog vremena u odnosima Srbije i BiH.

On je ujedno i konkretan dokaz otimanja ovog prostora iz ralja prošlosti.

  

Pokazatelj je kompleksnosti situacije u kojoj se obje države nalaze i potvrda da kamenovanje Vučića inspiratorima tog zlodjela nije donijelo očekivani rezultat: Razaranje svake mogućnosti pomirenja Srba i Bošnjaka, Razaranje BiH i stvaranje tri klerototalitarne državice i Izazivanje višedecenijske nestabilnosti na ovim prostorima.

Sasvim je drugo pitanje koliko je ko od prisutnih na Beogradskom sastanku bio iskren u ovom prvom značajnijem pomirbenom koraku i koliko je ko od prisutnih žalio za propuštenom prilikom, kada je Vučić jedva izvukao živu glavu.

Vučić je pozivom Predsjedništvu BiH demonstrirao opredijeljenost Srbije da definitvno završi „zamrznuti rat „ rat sa BiH, pripomogne završetku istog takvog sukoba unutar u BiH i htijenje da se obje zemlje pokrenu konačno iz 95. godine ka 21. vijeku.

Uz to, Vučić je svojim činom javno potvrdio da je opstanak BiH (sa oba njena entiteta) i funkcionalna BiH, najveći državni interes Srbije i najveći srpski nacionalni interes. Insistirajući na tom konceptu, Vučić potvrđuje opredijeljenost Srbije za odbacivanje svih stereotipa i objeda na račun te zemlje i njenih navodnih teritorijalnih pretenzija na BiH.

Srbija je pokazala da BiH jeste prostor na kojem njena spoljna politika ima šanse za najveće uspjehe i ta prilika je stopostotno iskorištena. Kompletan Svijet vidio je jedno novo lice Srbije, koja se nezadrživo približava Zapadu.

Vučić nije najsjajniji, nije ni nepogrešiv, posebno ne bezgrešan, ali je ovim svojim postupcima uradio ogromne stvari za Srbiju i Srbe. Ma koliko mu to neki pokušavali osporiti, nasilu gurajući u prvi plan svjetlucavu prašinu kojom je sastanak bio obilato obavijen. Međutim, kada se sva ta „prašina“ otrese ostaje jako jako mnogo konkretnog, pozitivnog i snažnog, što je došlo iz Beograda.   

U detalju, Vučić je, organizujući i ugošćavajući Predsjedništvo BiH, zadao težak politički udarac Tomi Nikoliću, koji slovi kao njegov, trenutno, najveći politički protivnik u Srbiji. Na taj način revanširao mu se za uzurpaciju spoljnih poslova, kada je Nikolić, mimo Ustava i Zakona, zatražio veto Rusije u Savjetu Bezbjednosti UN, iako je takav potez u ingerencijama Vlade Srbije. Bio je to planiran udar na Vučića, koji je Nikolić izveo zajedno sa Miloradom Dodikom i ruskim partnerima u toj neslavnoj epizodi srpsko-srpskog sukoba.

Premijer Srbije uz to je dodatno demolirao Dodikovu politiku i njegove napore na rasturanju BiH učinio deplasiranim, nepotrebnim, ništavnim.

Vučić je obesmislio rigidnu, radikalnu i laživu politiku Milorada Dodika i zauvijek je adaktirao na deponiji za smeće.

Vučić je demolirao i politiku Bakira Izetbegovića, Dodikovog ultraradikalnog pandana, koji jeste u Beogradu bio slatkorječiv, pun optimizma i elana za preokret, a istovremeno njegova SDA i njihovi kadrovi u bezbjednosnim strukturama i dalje čine sve da se ne otkriju napadači na Vučića. Nije tu u pitanju zadovoljenje srbijanskog premijera već obraz BiH. Koji SDA, preciznije Izuetbegovićeva frakcija, što su joj puna usta BiH, svojim antidržavnim, anticvilizacijskim i, najblaže rečeno, nezakonitim postupcima direktno, sistematično i temeljno ruši.

Ne ide elan za preokret i opstrukcija istrage nasilja. To nije politika, već uzgajanje anarhije i nade da će neko novo kamenovanje biti uspješnije i efikasnije od onog koje smo vidjeli prije desetak dana.

Sastanak u Srbiji ozvaničio je cijepanje koncepata i njihovih promotera na one koji žele da rat završi i one koji u njegovom stalnom podgrijavanju vide ličnu interesnu šansu i koji jedino u takvoj situaciji mogu biti to što jesu.

Nije to proces koji je otpočeo beogradskim sastankom, niti je njegovim održavanjem završen. On je otpočeo još prije tri godine dolaskom SNS-a na vlast u Srbiji, a trajaće još najmanje toliko, prije nego se mogne reći da je uspostavljen okvir bezrezervnog mira u regiji.

Mnogo je onih i u Srbiji, posebno u BiH koji ne žele takav rasplet, jer on znači njihov politički kraj. Ima takvih i u Hrvatskoj, jer mirno razrešenje dvodecenijskog bošnjačko-srpskog sukoba znači novo dimenzioniranje Beiograda (posebno) i Sarajeva, odmah iza njega, što znači da zvanični Zagreb gubi na snazi političke supstance u Regiji.

Mnogo je onih i u Svijetu koji ne žele navedene procese, to se, prije svega, odnosi na Rusiju  i Tursku sa jedne strane i islamske radikale sa druge, koji preko svojih ovdašnjih favorita Dodika i Izetbegovića namjeravaju zadati pokoji udarac Zapadu. Međutim, udarne igle toliko su im tupe da oni sami po sebi neće predstavljati preveliki problem. Posebno ne kamen na koji ćemo se još dugo saplitati. 

  

Dva u jedan: Ratni bubnjevi i Bijele zastave

Piše: Slobodan Vasković

Javno samoponižavanje Milorada Dodika postalo je već burleska, u kojoj Glavni Junak svojom voljom prelazi put od samoproglašenog i samozvanog heroja do istinskog intelektualnog, političkog i mentalnog patuljka, što je transformacija dosad neviđena na ovim prostorima. A nema šta se sve ovdje nije vidjelo.

Sve vrijeme banalne predstave, koreodrame sa izlizanom mitomanskom scenografijom i kakofonijom izlizanih parolaških verbalnih “akcija” i “reakcija”, Glavni Junak izaziva podsmijeh publikuma. Što postaje sve jeziviji kako bijedni, sirotinjski igrokaz odmiče.

Dodik je prvo prešao Rubikon, nakon toga udario najglasnije moguće u Ratne bubnjeve, da bi, dok bubnjevi nisu ni utihnuli, podigao Bijelu zastavu i pokušao glavom bez obzira pobjeći sa druge obale Rubikona.

Potom je, kako bi prikrio sopstveno podvijanje repa, šenenje i lizanje popljuvanog, ponudio kompromis, a da se ne zna ni kome je taj kompromis ponuđen, ni oko čega se nudi, ni koje su njegove ključne tačke.

Nije ovdje riječ ni o kakvom političkom konceptu, čak ni ideji, već o rijalitiju u kojem Beskičmenjak ima nerješivi zadatak da pokaže kičmu, Politička Baraba trun morala i Notorni Politički Idiot zrno inteligencije. Rijaliti je osmislio Dodik, u njemu je glavni Iskušenik; U početku ga je i režirao, a sada ga režiraju svi ostali.

Dodik javno puže, tražeći bilo kakakv kamen/kamenčić pod koji bi ugmizao i spasio se posledica svoje desetogodišnje strahovlade, koja je, jednom rečenicom rečeno, bila širenje međunacionalne i unutaretničke mržnje, kako bi se prikrilo uništavanje izvora nacije i sistemska pljačka naroda.

Od sveg nacionalnog ponosa ostao je politički gmizavac, spreman da poljubi svaku/bilo koju ruku, ako bi mu ona mogla pružiti i najovlašnije garancije političkog preživljavanja.

Logičan kraj Bagre, Šljama i Ološa koji je, sa Dodikom na čelu, zloupotrijebio povjerenje dato im od naroda da riješe nacionalno pitanje i otvore mogućnost pristojnog života za sve. Umjesto toga, Šjam je sve smrvio, opoganio, zatrovao, a sada moli za milost, i dalje uvjeravajući da im je nacionalno, koje su ubili sa predumišljajem, ključni tok života.

Milosti za njih nema, niti treba da bude; Pokazati je znači biti saučesnik u zločinima koje su počinili.

Značilo bi to podržati uništenje obrazovanja, zdravstva, kulture i nauke; Značilo bi to podržati totalnu razgradnju ekonomskog, privrednog i finansijskog sistema; Značilo bi to pristati na kolektivno samoubistvo, zbog nevrijednog bašibozuka, što smatra da je relativizacija (može sve, može svakako, može sa svakim) politika, a ne najefikasnije sredstvo uništenja jednog naroda.  

Dodikovog referendum neće biti, jasno je to sada; Neće biti ni kompromisa sa njim, jer ga nema ko napraviti. Niko sebi neće da dozvoli dalje prljanje sa Bagrom.

Dodik mora otići odmah, jer je obesmišljen. Tu nema nikakve dileme.

Ukoliko ne ode sam, on će, prije ili kasnije, biti uklonjen narodnim buntom, sa svim finesama koje on nosi. A to je već situacija koja se ne želi ni najgorim neprijateljima.

Slabost opozicije, njihova nespremnost da snažno krenu i uklone Dodika, nije nikakav relevantan dokaz potrebe njegovog ostanka na vlasti. Dapače, to samo pokazuje/dokazuje neminovnost krešenda u kojem će narod uzeti stvari u svoje ruke.

Kada sa jedne strane imate Bagru, Ološ i Šljam, a sa druge potrošene, bezidejne političare, oguglale na svako zlo i nespremne da mu se suprotstave, jer “politiku” vode referišući se na sopstvene srahove, a ne na državne/narodne/nacionalne interese, onda je brutalna manifestacija naroda, nezadovoljnog takvim stanjem stvari, prirodan završetak ciklusa u kojem su nedostojni, nekvalitetni, drski, bezobrazni, bezobzirni, arogantni… šarlatani i pajaci i neopjevane kukavice zarobili politički prostor i pretvorili ga u buvlju pijacu.