piše: Slobodan Vasković
Sabor SNSD-a pokazao je svu
dezorijentisanost ove stranke, koju su pokušali prikriti radikalizacijom političkih
prilika u Bosni i Hercegovini, do koje će sigurno dovesti izglasana Deklaracija
o samostalnosti Republike Srpske.
To je izuzetno opasan
dokument, kojim je vrh SNSD-a i Oligarija, koju predvodi, Republiku Srpsku
pretvorio u monetu kojom će se kockati, kako bi se uspjeli sačuvati od
odgovornosti za potpuno uništenje ekonomskih, privrednih, finansijskih ...
resursa ovog entiteta.
U situaciji Novog Hladnog
Rata i snažnog približavanja Srbije Zapadu, poziv na rušenje Dejtonskog sporazuma
i samostalnost Republike Srpske je potpuno iracionalan. Sulud i opasan po ovaj
entitet, ali i po cijeli region.
Međutim, on je i očekivan,
jer Dodik više ne može da zaustavi niti bar djelimično uspori svoj put u
propast. Procjena da će radikalizacijom političkih prilika uspjeti u tome, samo
je dodatni dokaz njegove izgubljenosti.
SNSD je postao regionalni
bezbjednosni problem. I to ogroman.
Dodik je pokazao da neće
otići milom i da u ovom entitetu, ali i u BiH slijedi veoma neizvjestan i
opasan politički period, koji bi vrlo vrlo lako mogao iznjedriti opasna
dešavanja i još opasnije posledice.
Dodik lično ne vjeruje ni u
kakvu samostalnost RS, posebno ne u referendum 2018., ali mu je potrebna
platforma na kojoj bi mogao da se sukobi sa „izdajnicima, petokolonašima,
kvislinzima“..., riječju svima onima koji smatraju da SNSD treba da ode sa
vlasti.
On će na sukobu istrajati i
njegova polurazvaljena vlast uveliko vrši pripreme za to. Deklaracija Laži je javna
obznana spremnosti Režima na sukobe.
U svojoj suludnoj i
suicidnoj politici, Dodik i dalje računa na podršku HDZ-a. Zato su u
Deklaraciji sadržani i akcenti za formiranje Trećeg entiteta, čime se SNSD
ponovo stavio u službu HDZ-ovih interesa. Jer, šta Treća teritorijalna jedinica
ima tražiti u Deklaraciji o samostalnosti RS?!
Sabor je potvrdio da je
Dodik ostao najveća opasnost po srpske nacionalne interese, ali da je to sada i
SNSD, koji je aklamacijom podržao neodrživu i opasnu Deklaraciju.
Na Saboru je Milorad Dodik
ponovo izabran za predsjednika, a u temelje Zadnjeg Ciklusa svoje politike Laži
i Prevara ugradio je Igora Radojičića i njegov integritet, koji nakon 5. Sabora
više ne postoji.
Radojičić jednostavno nije
dorastao Dodiku.
On nikako nije uspio da
shvati da se Dodik ne bavi politikom, već Crnom Alhemijom i da u toj ravni
politička sredstva ne znače ništa.
Dodiku je jedino bitno bilo
da Radojičić dođe na Sabor; Samo u takvoj situaciji dalja Radikalizacija političkih
prilika imala je smisla, jer je dobila i podršku Disidenta.
A Disidenti su, oduvijek je
tako, bili i ostali najbolje opravdanje za postojanje Režima. Njihova najčvršća
potpora.
To je potvrdio i Radojičić,
koji jeste ukazao na greške, na potrebu promjene politika, na potrebu promjene
kadrova, ali Dodik je sve to mirno saslušao i još mu lično čestitao čvrstim
rukovanjem.
Kakav gaf. Koji je proizveo
delirijum u Sali.
I zaslužio je Radojičić
čestitku, jer je pristao da se žrtvuje na oltaru Dodikove namjere da se suludom
politikom pokuša održati na političkoj sceni.
Mogao je Radojičić reći
bilo šta, mogao je urlati, psovati, prijetiti, Dodik bi učinio isto: Nakon
njegovog govora prišao bi mu i rukovao se sa njim.
A nakon Sabora i javno
obznanio svoju spremnost na Obračun. (Čime je Radojičićeve političke zahtjeve
sasuo u prah i pepeo. Što je i za očekivati od vlasnika Cirkuske šatre.)
U tom Obračunu Dodik nema
nikakve šanse, ali će Žrtava biti. I to ne malih. Nažalost!
