piše: Slobodan Vasković
Čedo Savić, bivši direktor
Zavoda za izgradnju grada Banjaluka, podnio je tužbu protiv Slobodana Vaskovića
još davnog 24.12.2007. godine, mjesec i osamnaest dana nakon što je likvidiran
Milan Vukelić.
Vukelić je ubijen 06.11.2007.
godine. Eksplozivnom napravom je raznesen pred zgradom MUP-a RS, a ubice i
nalogodavci još uvijek nisu otkriveni.
Glavna rasprava po tužbi Savića
održaće se 09.04.2015. godine u Osnovnom sudu Banjaluka. Savić za duševne boli traži odštetu od 20.000 maraka.
Savić je tužio Vaskovića za
tekstove objavljene u magazinu „Patriot“ u periodu od 01.10.2007. godine - 03.12.2007.
godine; Znači za tekstove objavljene prije ubistva Milana Vukelića (četiri
teksta) i nakon što je Vukelić likvidiran (4 teksta).
Zašto je ovo bitno: Zato što je Milan
Vukelić bio sagovornik magazina i lično ustvrdio da je Čedo Savić počinio niz
nezakonitih radnji i za sve to prezentovao dokaze. Na osnovu njegovih dokaza i krivičnih
prijava, koje je podnio protiv Savića i ostalih protagonista teških kriminalnih
radnji, objavili smo seriju tekstova. Poslednji 05.11.2007. godine, dan prije
nego što je Vukelić likvidiran.
Nakon što je Vukelić likvidiran,
objavio sam saznanja o tome, kao i brojne dokaze o upetljanosti pojedinaca iz
vrha MUP RS u maltretiranje Vukelića, koje je prethodilo njegovoj likvidaciji.
Sve što je objavljeno tada, potpisujem i sada.
Gotovo osam godina od ubistva
kreće sudski proces u kojem ja treba da dokažem da je ubijeni Vukelić bio u
pravu i da je govorio Istinu. Vukelića nema da svjedoči. Nema ni Branka
Kremenovića, njegovog najboljeg prijatelja, koji je preminuo i koji je i sam
javno svjedočio da je Savić progonio Vukelića.
Mrtva usta ne govore, morbidna
je Savićeva teza, koju on sada pokušava iskoristiti kako bi dokazao da Vukelić
prije osam godina nije govorio istinu o njemu.
Savić je mogao da tuži i Vukelića,
jer je prvi tekst koji on inkriminiše, objavljen 01.10.2007. godine, mjesec
dana prije surove likvidacije, ali nije; Sačekao je sa tužbom i podigao je
nakon što je Vukelić likvidiran.
Vukelić je, u tekstu „Kolektori
za pranje para“ (01.10.2007.), između ostalog, izjavio da je „zbog odbijanja da
podrži kriminalne radnje pao u Savićevu nemilost“ i da je „sav posao oko
izgradnje banjalučkog kolektora obavijen velom kriminala“.
Još nam je Vukelić tada rekao da
je podnio krivičnu prijavu protiv Savića 19. juna 2007. godine, zbog navedenog,
ali i zbog drugih malverzacija.
Razgovarao je sa Miljanom
Kovačem, novinarom, koji piše knjigu o ubistvu Milana Vukelića. Nekoliko
nastavaka iz nje objavio je prije par mjeseci na portalu frontal.rs.
Ubijeđen sam da je sve što je
Vukelić tada navodio tačno i da je zbog tih i sličnih navoda i zvjerski ubijen
i raskomadan.
Podsjetiću samo
da je policija progonila Vukelića prije ubistva i da su ga lažno optužili da je
zapalio sopstvene automobile i kuću. Nakon njegovog ubistva dokazali su da to
nije učinio.
Policija je bila protiv
Vukelića, maltretirali su ga njeni visoki funkcioneri i sve je to Vukelić za
života javno iznio.
Maltretirali su ga i po
Savićevim prijavama, koje su se ispostavile lažnim; Privođen je, a visoki
funkcioneri policije su mu prijetili. I njegovoj porodici.
Samo da podsjetim da je, nakon
brutalne likvidacije, tadašnji ministar policije Stanislav Čađo izrekao gnusnu
izjavu, koja svjedoči o nipodaštavajućem odnosu vlasti spram smaknutog.
Čađo čak nije htio ni da
komentariše likvidaciju Vukelića, koji je raznesen pred zgradom policije,
rekavši da je to „pojedinačan slučaj“!
U pomenutim tekstovima sam
tvrdio da za vrijeme Čađinog mandata ubistvo neće biti riješeno. I nije. I
neće biti dok god je ova vlast na djelu, jer je lider SNSD Milorad Dodik javno
rekao da „Niko iz SNSD nije ubio Vukelića“. To je bio otvoren opritisak na MUP
i pravosuđe.
I nakon svega meni se danas sudi
po Savićevoj tužbi, umjesto onima koji su progonili i na kraju ubili Vukelića.
Ne bunim se, idem na suđenje,
ali želim da obavijestim javnost o tome.
Kao i o činjenici da je taj predmet
pokrenut tek sedam godina nakon Savićeve tužbe.
Čekali su sa njim, a pozivali su
me „preko reda“ na Sud (već sam bio na suđenjima po tužbama podnesenim 2014.
godine), kad god bi me neko od Režimskih Mafijaša tužio i htio da mu Osnovni
sud izda „sertifikat o poštenju“.
Za te sertifikate bio je zadužen
Milan Tegeltija, bivši predsjednik Osnovnog suda i sadašnji šef Visokog sudskog
i tužilačkog savjeta. On je i držao predmet sedam godina u ladici, stalno na
njemu mijenjajući sudije.
Prvo pripremno ročište bilo je
zakazano za 22. septembar 2014. godine, gotovo punih sedam godina nakon
podnošenja tužbe.
Šta da kažem nakon svega?!
Za svjedoke sam, između ostalih,
pozvao Želimira Lepira, glavnog okružnog tužioca, Gojka Vasića, direkora Policije
RS, Zorana Mandića, bivšeg načelnika Uprave kriminalističke policije MUP RS...
