piše:
Slobodan Vasković
Nikom
potrebne strategije i njihova izrada jedan su od najprotočnijih kanala za odliv
novca iz Budžeta RS u privatne džepove. Desetine i desetine miliona, po ovom
principu, otišle su u nepovrat proteklih godina.
Na
tu odvodnu cijev, prikačio se i Zoran Tegeltija i to poodavno. Još prije nego
što je postao ministar finansija, u vrijeme dok je obnašao funkciju načelnika
Mrkonjić Grada.
U
to vrijeme (a i sada) Dušanka Tegeltija bila je pomoćnik ministra trgovine.
Dušanka Tegeltija je supruga Zorana Tegeltije.
U
to vrijeme (a i sada), Zoran Tegeltija je bio suvlasnik Univerziteta za
poslovni inženjering i menadžment u Banjaluci (PIM). To vrijeme je kraj 2009. i
početak 2010. godine, a za nastavak priče važno je znati da je tada (a i sada)
ministar trgovine bio Predrag Gluihaković.
Bračni
par Tegeltija osmislio je kako da preko nikom potrebnog dokumenta zaradi
380.000 KM, pa su se odlučili da PIM osmisli “Strategiju razvoja trgovine za
period 2010.-2015. godina”.
Kako
to i priliči (zlo)upotrijebljen je Zakon o javnim nabavkama (ZJN) kao sredstvo
pokrića male porodične pljačke Budžeta RS.
Najpovoljniji
izvršilac za izradu “Strategije razvoja trgovine” je izabran u tzv. otvorenom
postupku javne nabavke usluge, koji podrazumijeva postupak nabavke usluge u
vrijednosnom razredu preko 50.000 KM.
Kao formalan uslov za njegovu uspješnost, Zakonom o javnim nabavkam BiH je
predviđeno učešće najmanje tri kvalifikovana ponuđača.
Nezakonit postupak
U
postupku javne nabavke za izradu “Strategije razvoja trgovine” učestvovala su
samo dva ponuđača, što znači da je postupak bio nezakonit. Sve to nije spriječilo
Dušanku Tegeltiju da svome mužu Zoranu Tegeltiji "sredi" posao o
državnom trošku izrade potpuno nepotrebnog dokumenta - Startegije razvoja
trgovine do 2015. godine.
Punu
podršku im je u tim „mudrolijama“ dao tadašnji i sadašnji ministar Predrag
Gluhaković.
Taj
dokument je, prema navodima stručnjaka, u potpunosti doprinio smanjenju
trgovinskih aktivnosti srednjih i malih porodičnih trgovačkih firmi, koje su
uništene od velikih stranih trgovačkih lanaca, što su za svoje monopolističko
ponašanje imali otvorenu podršku zvaničnika RS.
Glavna
služba za reviziju javnog sektora RS u revizorskom mišljenju o poslovanju Ministarstva
trgovine i turizma za 2009. godinu (Broj: RV008-10 Banja Luka, 08.06.2010.) je
konstatovala:
"Kod
otvorenog postupka nabavke – Strategija razvoja trgovine za period do 2015.
nije ostvarena stvarna konkurentnost (dostavljene samo dvije ponude), što nije
u skladu sa članom 12. ZJN; nisu dostavljene garancije za dobro izvršenje
ugovora u iznosu od 10% vrijednosti ponude, što nije u skladu sa članom 16.
ZJN; nisu sačinjavani i dostavljani ponuđačima
Zapisnici sa otvaranja ponuda što nije u skladu sa članom 33. stav 6.
ZJN”!
Još
se navodi da su usluge izrade Strategije po Ugovoru (br.260/09 od
29.04.2009.g.) sa Univerzitetom za poslovni inženjering i menadžment Banja
Luka, fakturisane u decembru 2009. godine, a plaćene u januaru 2010. godine.
Kada
se treba para dokopati, brze su Tegeltije kao pume.
Strategija
je usvojena Zaključkom Vlade RS 23.12.2009. i Odlukom Narodne skupštine RS
30.03.2010. godine.
Izrada
Strategije je plaćena papreno i to_380.000 KM.
Ponižavanje Narodne
skupštine zbog zaštite Tegeltija
To
je jedina Strategija koju je predložila Vlada RS, o čijoj implementaciji i
primjeni Narodna skupština nije bila nikada upoznata.
Sva
ministarstva u Vladi RS imaju zakonom propisanu obavezu da parlament, kao
donosioca svih strategija, upoznaju sa implementacijom pojedinačnih – sektorskih strategija
dostavljanjem posebnog izvještaja.
Samo
to nije slučaj kod Strategije razvoja trgovine.
Izvještaj
o njenoj realizaciji nijednom nije razmatrala Narodna skupština RS, koja ju je i
usvojila. Tako donosilac strategije nema saznanja o načinu njene realizacije
kroz Akcioni plan.
Za
vrijeme trajanja Strategije razvoja trgovine, Vlada RS je razmatrala Izvještaje
o realizaciji strategije. Ovo nije slučajno. Time je porodični klan Tegeltija u
Vladi RS u potpunosti ponizio NSRS, prekršio Zakon o Vladi i poslovnik o radu
NSRS, želeći da izbjegnu odgovornost i da pobjegnu od brojnih neugodnih pitanja
na koja su morali da odgovore (cijena izrade, povezanost naručioca i izvršioca
posla, svrsishodnost i primjenjivost strateških mjera, način njene
implementacije kroz akcioni plan…).
Jednostavno
rečeno, u ovom slučaju Vlada RS je, ponižavanjem parlamenta, sistemski zaštitila
porodični biznis Tegeltija.
Naručilac
i Izvršilac posla izrade Startegije je sublimiran u jednoj porodici.
Koliko
je besmislena Strategija dovoljno govori činjenica da je Dušanka Tegeltija, pomoćnica
ministra, u godinama njene implementacije izdvojila dva cilja oko kojih je obavljala
aktivnosti i informisala medije. To su “Brendiranje
proizvoda” i kampanja “Naše je bolje”.
Brendiranje
proizvoda
Zadnja
konferencija na ovu temu je održana nedavno u Vladi RS, nakon čega je iz Ministarstva
trgovine rečeno: "Nastavak aktivnosti Ministarstva trgovine i turizma na
podršci razvoja domaće proizvodnje je i Konferencija ‘Marketing u trgovini,
brendiranje proizvoda i usluga’, a čiji
je cilj stvaranje brenda u Srpskoj. Politika brendiranja obuhvata detaljne
smjernice o važnosti i načinu kreiranja brenda, uz primjere uspješnih svjetskih
brendova. Dokumentom će biti predstavljeni preduslovi za upravljanje brendom i
konkretne smjernice za izgradnju domaćih brendova”.
Bila
je to peta konferencija na istu temu, čije je održavanje plaćeno iz budžeta RS.
Kakvi
su njeni efekti? Gdje je brend RS? Po čemu je RS prepoznatljiva u trgovačkom
smislu? Koji je to brend ili proizvod, odnosno roba iz RS toliko prepoznatljiva
na domaćem i inostranom tržištu da ima etiketu brenda?
Ne
postoji nijedan odgovor. Svaki je negativan. Nula.
Što
znači da je nakon petogodišnjeg perioda primjene “Strategije razvoja trgovine”
zaključeno da treba izdati konkretne smjernice za izgradnju domaćih brendova i
donijet je zaključak o potrebi održavanja konferencija, edukacija i seminara na
ovu temu.
Nakon
pet godina nikakav konkretan rezultat nije ostvaren. Nema brenda; Ne zna se ni
šta je to brend, a ostalo je da se Dušanka Tegeltija dosjeti da treba izraditi
posebnu Strategiju brendiranja.
Ko
bi tu mogao biti izvršilac posla? Pa njen muž Zoran i PIM.
Kampanja "Naše
je bolje"
Projekat
„Naše je bolje “ nastoji promovisati kvalitetne domaće proizvode i podizanje
svijesti kod stanovništva o kvalitetu i važnosti kupovine domaćih proizvoda,
poboljšanje kvaliteta domaćih proizvoda, unapređenje poslovanja domaćih
preduzeća i podizanje nivoa njihove konkurentnosti u odnosu na strane
proizvođače…
Cilj
projekta „Naše je bolje “ je dati dodatni podsticaj domaćoj privredi za
povećanje proizvodnje; Novo zapošljavanje, uz jačanje svijesti potrošača da
kupovinom domaćih proizvoda pomažu razvoj domaće proizvodnje i otvaranje novih
radnih mjesta; Unapređenje imidža domaćih proizvoda i proizvođača i stvaranje
povjerenja građana u kvalitet domaćih proizvoda;
Očuvanje
radnih mjesta; Smanjenje deficita u spoljnotrgovinskoj razmjeni i očuvanje
nivoa deviznih rezervi; Uticaj na poboljšanje kvaliteta i konkurentnosti
domaćih proizvoda…
Apsolutno
ništa od ovih ciljeva nije ostvareno. Baš ništa.
Niti
je povećana proizvodnja domaćih proizvoda (ima tendenciju pada), niti je unaprijeđen
imidž domaćih proizvoda.
Nije
povećan ni broj novih radnih mjesta, naprotiv. Prema statističkim podacima broj
radnih mjesta se konstantno smanjuje od momenta donošenja Strategije.
Spoljnotrgovinski
deficit RS je u konstantnom porastu, a
domaći proizvodi ne mogu da konkurišu ni na tržištu RS, s obzirom na monopolski
položaj stranih trgovaca, što je direktna posljedica CEFT -a sporazuma na kojem
se takođe zasniva Strategija.
O
mogućnosti konkurentnosti domaćih proizvoda na inostranom tržištu suvišno je i
govoriti. Postoje sporadični primjeri , ali ništa sistemski nije učinjeno.
Nesporno
je da su efekti strategije u potpunosti beznačajni.
Besmislenost
Vrhunac
besmislenosti Strategije ogleda se u činjenici da je kao jedan od strateških
ciljeva navedena potreba planiranja razvoja trgovine, te u tu svrhu i osnivanje posebnog odjeljenja u trgovini u
Ministarstvu trgovine, koje bi se bavilo planiranjem razvoja trgovine i
stvaranjem mreže posebnih jedinica za planiranje razvoja trgovine u sve i
jednoj opštini u RS.
Umjesto
da se Strategija bavi srednjoročnim planiranjem razvoja trgovine, ona predviđa
neophodnost daljnjeg planiranja razvoja
trgovine i u tu svrhu besmisleno povećavanje administracije na nivou ministarstva
i svih opština.
Bez
ikakve vizije šta treba isplanirati u oblasti trgovine. A dokument se zove
Strategija razvoja trgovine do 2015. godine.
Sadašnja
najveća vrijednost Strategije je što je istekao period njenog trajanja, jer je
bila planirana do 2015. godine.
Trenutno
RS nema Strategiju razvoja trgovine. Tegeltije su tu da to riješe. I ponovo
otmu pare iz Budžeta za nezakonite i štetne poslove.
