10. maj: Dan Ključne Bitke protiv Ološa

piše: Slobodan Vasković

Laž je sastavni dio politike i jedan od najznačajnijih začina umijeća mogućeg. Začina, ali ne i glavnih sastojaka.

Problem je kada Laž postane Politika, odnosno Politika Laž bez ikakvih začina. Tada Društvo kojem se desila takva pošast neminovno galopirajući odumire, a sve Vrijednosti se urušavaju i mrve do neprepoznatljivosti.

Ološ i najgori ljudski talog dominiraju takvim Subjektima.

Laž je Politika najveće stranke u RS i cijele vladajuće Oligarhije; Notorna Laž, očišćena od bilo kakvih primjesa.

Esencija Laži, nerazblažena, u svem svom razarajućem djelovanju, usmjerena je protiv građana ovog entiteta.

I ozbiljno prijeti da razori entitet i narod i svakog pojedinca.

Dva najsvježija primjera su izbori u dvije najveće stranke: SNSD-u i SDS-u.     

Sabor SNSD-a održan je 25.04. sa poznatim epilogom: Milorad Dodik izabran je za predsjednika te stranke, a usvojena je i Deklaracija o slobodi i samostalnosti Republike Srpske.

Osnovna Impresija delegata sa tog skupa jeste da u Deklaraciju niko ne vjeruje: Ni oni koji su je predložili, ni oni koji su je izglasali.

Ali, mora se vjerovati u Laž da SNSD-Milorad Dodik vodi RS u samostalnost. Na toj Laži vladaju deset godina, jedući sve kao skakavci.

Zato su svi delegati SNSD-a (sem jednog) kolektivno slagali glasajući za Deklaraciju.

Mjesec dana prije Sabora, svakodnevno su emisari SNSD-a posjećivali ambasade zapadnih zemalja i ubjeđivali strane diplomate da “Dodik Deklaraciju hoće donijeti, ali ne misli ništa činiti po pitanju samostalnosti”.

Svoj suludi projekat branili su suludim obrazloženjem da ”Dodika na donošenje Deklaracije tjera aktuelni trenutak, potreba još jednog mandata na čelu SNSD-a i zadovoljenja biračkog tijela, što će prestati da važi čim Sabor prođe, a nakon čega će se Dodik okrenuti reformama i EU i NATO integracijama”.

Djeluje šizofreno? I jeste, ali na toj matrici Dodik je, bezmalo, cijelu deceniju držao strance u ubjeđenju da je on “fini dečko koji voli malo brutalnije šale”. I kojem nikakve reforme niti integracije nisu padale na pamet, sem reformisanja Budžeta iz državnog u lični. Svih deset Budžeta i budžeta pripadajućih institucija.

U Dodikove laži (koje nisu čak ni kompleksne, posebno ne inteligentne) više niko ne vjeruje, čak ni oni nesretni delegati Sabora, koji ih aklamacijom podržavaju, ali Inercija je Čudo.

Inercija Laži je razorila Društvo, Inflacija Laži pojela svaku negovu vrijednost; Ološ gospodari i nema namjeru da se preda. Lagaće do zadnjeg, po mogućnosti stanovnika.

Ološ koji vlada Republikom Srpskom sada uviđa da im je skoro Kraj. Jer su ih svi ozbiljni Igrači prekrižili; Jer para nema; Jer kredita nema; Jer ekonomije nema; Jer privrede nema; Jer NIŠTA NEMA!

Ološ zna jednu veliku istinu: Nikada ne bankrotiraju države, uvijek im nešto teče; Bankrotiraju građani.

Zato Ološ traži Drugo Rješenje za Novu Laž kojom bi se zadržala Država pod kontrolom, a građanima slagalo da imaju nadu, koja istinski ne postoji. Ne sa Ološem.

Drugo Rješenje je Velika Koalicija SNSD-ovog i SDS-ovog Ološa. To bi dalo Novu Laž o svesrpskom jedinstvu. Iako bi to bilo jedinstvo Ološa.

Ujedinjeni Ološ protiv Naroda!

Izbori u SDS-u, nazvani od SDS-ovog Ološa “Praznik demokratije”, daće konačan odgovor na ovo pitanje.

“Praznik demokratije”! Kada to čujem iz usta Kostadina Vasića Jeza me uhvati.

Nema tu nikakve Demokratije, Praznika ponajmanje. Demokratija je upotrijebljena da bi se SDS-ov Ološ pokušao dokopati stranke. I pridružiti se Velikoj Rasprodaji preostalog u RS. Što ne reći i RS.

SDS-ov Ološ je stao iza Miće Mićića, sa namjerom stvaranja Velike Koalicije Ološa, koji bi trebalo da gospodari ostacima entiteta i naroda.

Iza Mićića stoje preostali dijelovi najcrnje ratne udbaške aure, skriveni iza “Praznika i Demokratije”!    

Sasvim je drugo pitanje zašto je Mićić pristao da bude vojskovođa snaga koje su odavno poražene, ali im je preostalo nešto snage da zadaju još pokoji težak udarac narodu?! Posebno je to interesantno zbog činjenice da Mićić nije SDS-ovac, već menadžer koji je SDS iskoristio kao okvir za solidnu karijeru lokalnog nivoa!

Lični interes je odgovor na sva pitanja. 

Da se razumijemo, snažno podržavam kandidaturu Miće Mićića za predsjednika SDS-a jer je to ključni politički trenutak u Republici Srpskoj: Nakon 10. maja, kada je Skupština te stranke, saznaćemo da li je Ološ u potpunosti preuzeo vlast nad narodom, ili, pak, postoji Nada da će Ološ biti uskoro uklonjen. Nije malo.

Kad smo već na terenu Nada, fašizam je definitivno pobijeđen 9. maja!