piše:
Slobodan Vasković
Igor
Radojičić je zahtijevao od Milorada Dodika da iz SNSD-a isključi odmah Slavka
Mitrovića, Željku Cvijanović, Zorana Tegeltiju i Zorana Stevanovića.
Dodik
je to odbio, a trenutno je sukob između njih dvojice zaleđen.
Vrlo
bitno je sagledati razloge zbog kojih je Radojičić izdvojio baš ova četiri
imena, jer tu nije riječ samo o njegovom sukobu s njima, već i o izuzetno
preciznom targetiranju funkcionera SNSD-a koji stranci nanose najveću štetu.
Ova
četiri funkcionera su, ustvari, najznačajnije poluge kojima Dodik upravlja i
strankom i Republikom Srpskom. Premda je ispravnije reći da Mitrović, Tegeltija
i Stevanović preko Dodika upravljaju Republikom Srpskom, čiji su oni stvarni
gospodari. Željka Cvijanović je samo štetni nus proizvod te situacije.
Slavko Mitrović slovi kao siva
eminencija i ideolog SNSD-a. Siva eminencija jeste, ali ideolog nije, jer SNSD
nema nikakvu ideologiju. Kompletno djelovanje te stranke je skopčano sa ličnim
interesima oligarhije koja njome upravlja.
Mitrović
je jedan od glavnih kreatora politika SNSD-a i on je izvršio najveći pritisak
na Dodika da se od Zapada okrene ka Istoku. Mitrović je osmislio i brojne
privatizacije, koje su listom doživjele kalvarije, a jedan je od najaktivnijih
učesnika u prodaji Naftne industrije RS Rusima.
Mitrović
ima izuzetno veliki uticaj na Dodika. U javnosti je gotovo nepoznat i nikada ne
istupa. Do prije nekoliko godina sporadično se oglašavao kolumnama u “Nezavisnim
novinama”, iz kojih su se mogli nazrijeti dalji pravci političkog djelovanja
SNSD-a, ali je nakon sukoba sa Željkom Kopanjom, vlasnikom tog lista, prestao i
taj način.
Mitrović
je u protekle dvije decenije vodio gotovo sve kampanje SNSD-a i jedan je od
stubova te stranke, od čije volje u njoj mnogo toga zavisi.
Njegov
poslednji projekat, kojeg se SNSD pridržava kao pijan plota, je slučaj “Džaferović”.
Radojičić
i Mitrović su dva pola SNSD-a i sasvim je logičan zahtjev potpredsjednika
SNSD-a za isključenje sive eminencije. Radojičić je orijentisan prozapadno i
nije pristalica radikalizma koji dominira SNSD-ovom politikom.
Zoran Tegeltija je blizak
Mitrovićev saradnik, jer je sa njim usko sarađivao tokom nekoliko proteklih
izbornih ciklusa. Tegeltija je istovremeno i predstavnik “Mrkonjićkog klana” u
Vladi RS.
Ta
kriminalna organizacija je preko tajkuna Mladena Milanovića Kaje ovladala
ekonomskim resursima i nekretninama vrijednim nekoliko stotina miliona maraka.
I nastavljaju ekspanziju.
Članovi
“Mrkonjićkog klana” su i Nedeljko Kesić,
bivši udbaš, a sadašnji direktor HE na Vrbasu. Trenutno ovaj klan radi na
prodaji zgrade u Banjaluci, poznate kao “Eurohercova zgrada” (na mjestu
nekadašnje zgrade Autoprevoza).
Taj
objekat namjeravaju prodati UIO i za to naplatiti više od 50 miliona maraka.
U
toj namjeri ostvarili su značajne korake i posao učinili realnim.
Najznačajnija
činjenica u vezi sa Tegeltijom jeste to da on upravlja Vladom RS, a ne Željka
Cvijanović.
Tegeltija
je pokušao tokom prošle izborne kampanje da uruši Radojičića, a njihov sukob je
već mjesecima nemilosrdan i brutalan. U tom sukobu, na Tegeltijinu stranu stao
je i Nebojša Radmanović, a uz njega je i Nikola Špirić, koji više u cijeloj
priči nije bitan, jer nema uporišta u stranci.
Tegeltija
i Radmanović svakodnevno ruše Radojičićev integritet u banjalučkoj regiji,
opstruišići realizaciju svake njegove zamisli u najvećoj mogućoj mjeri.
Tegeltija
je uz sebe vezao i bankarski sektor, čiju podršku ima. On je osoba koja je
dominantna na tom polju. Od njegove volje zavise projekti, poslovi, realizacija
planova. Tegeltija uvijek prvo vidi sebe i “Mrkonjićki klan”, pa tek sve
ostale.
Radojičić
želi da ukloni Željku Cvijanović,
jer je ona bruka za SNSD, uvreda inteligencije i bruka za zdrav razum. I zato što je nekompetentna,
nesposobna i nema pojma ni o čemu.
Poslednji
na Radojičićevoj listi je Zoran
Stevanović, koji je na istoku RS ono što je Tegeltija na njenom zapadu.
Stevanović
je šef Zvorničkog klana i njegova moć se prostire od Brčkog do Foče.
Stevanović
je i sam tajkun. Za njega se vežu brojni prljavi poslovi sa kriminalnim grupama
iz Srbije. On je direktan učesnik u aferi “Birač”, a i u njenom nastavku. Pod
njegovom kontrolom je i tajkun iz Foče Gordan Pavlović, vlasnik firme “Pavgord”.
Tegeltija
i Stevanović su čvrsto uvezani i ta dva klana vladaju SNSD-om. Stevanović i Tegeltija
(pkus Srebrenka Golić) su najozbiljniji kandidati za novog premijera Republike
Srpske.
Imajući
u vidu sve ovo, postaje jasno da je Radojičić udario na temelje SNSD-a, njegove
glavne osovine i da mu je bio cilj da ukloni kreatora aktuelnih politika
SNSD-a, što Slavko Mitrović jeste, i kriminalnu osovinu Tegeltija - Stevanović,
koja u ovom trenutku najviše razara stranku, ali i RS.
Kada
bi, hipotetički, Dodik prihvatio Radojičićeve zahtjeve i uklonio “Horor Četverac”,
priznao bi da je godinama griješio i da je on najveći krivac za stanje u kojem
se nalazi i stranka i Republika Srpska.
Odbacivanje
Radojičića i njegovih zahtjeva, ujedno je i odbacivanje zadnje veze sa realnim
svijetom. Što Dodika dovodi u situaciju iz koje nema izlaza.
Šta
god da uradi, pogriješiće. I to kadrinalno. Nepopravljivo.
Radojičić
je Dodika doveo u potpuno gubitničku situaciju, ali je paradoks da iz tog
ambijenta ni sam Radojičić ne može izaći kao pobjednik, čak i u situaciji da
lider SNSD-a prihvati njegove zahtjeve.
Jednostavnije
rečeno, SNSD je razbijena vojska, fragmentiranje je uveliko otpočelo, a do
kraja ove godine taj raspad će biti potpuno javan.