недеља, 5. април 2015.

Dioptrija

piše: Slobodan Vasković

Mladen Ivanić nema politiku; Ima samo nezajažljivu želju da bude važan, bitan, fensi, u trendu, kul... bez ikakvog zadiranja u suštinu.

Preplitkost je njegovo prirodno stanište, iz kojeg on kreće u svoje političke predatorske pohode, koji uvijek završavaju pogubno po one koji očekuju da Ivanić konačno donese neki plijen: zato što plijen, u pravilu, postanu Ivanić i njegovi pajtaši. Sa akcentom na pajtaše.

Njegova neispunjena želja da bude Neko i Nešto jednaka je grandomanskim zahvatima Milorada Dodika, što su u finišu doveli do rušenja čak i Potemkinovih sela/gradova/građevina. A to je zahvat kojim se ne mogu podičiti čak ni najviđenije svjetske Palikuće.

Ivanićevo guranje Predsjedništva BiH i Savjeta ministara BiH kao arbitra između Federacije BiH i Kantona, (u Mehanizmu koordinacije), politički je idiotluk, ispaljen samo da bi se dobio prostor u medijima i jeftinom manipulacijom Ničim pokušalo prezentovati da se nešto radi. Čak i da se razmišlja, što je svakome, ko poznaje Ivanića, kategorija neprimjerena njemu.

Objektivno, ni Predsjedništvo BiH ni Savjet ministara nemaju čak ni teoretsku nadležnost za rečenu arbitražu, ali kako objasniti Ivaniću da je za ozbiljno bavljenje politikom potrebno bar malo, na sekund, promišljati, a ne ispaliti šta ti prvo padne na pamet. Niko to nije uspio narečenom pojasniti u proteklih 20 godina, pa je njegov „um“ sijaset puta pregažen „na drumu“.

Pomoći tu nema, a Ivanićev politički habitus ostaće nesadržajniji čak i od CV-ija Ognjena Tadića.

Politički idiotluci su prilika koju Dodik&“Prateći Orkestar koji je sahranio RS“ ne propuštaju, uhvatili su je „u letu“ i sada sopstvenu „pravovjernost“ dokazuju verglajući „o izdaji“. Isti oni koji su izdali ekonomiju, finansije, privredu, vodoprivredu, poljoprivredu, kulturu, obrazovanje, zdravstvo... pretvarajući ih u nulu.

Samo Političko Duplo Golo može „da namjesti“ takav zicer Režimu, koji je umro prije nekoliko mjeseci, ali „rođaci nekrofili“ još uvijek o tome ne obavještavaju „institucije“, kako bi mogli koristiti preostale benefite.

Ivanić se brani tako što je „kriminalizacijom Režima“ pokušao pokriti sopstvenu „kriminalizaciju politike“, što iz njegovih usta izgleda kao „stabilizacija prilika u RS“ u izvedbi Željke Cvijanović. Beznadežno, jadno, otužno. Prazno.

Dodik je, uz klasični primitivni arsenal optužbi, dodao i rasizam, ali niti će to njemu pomoći da izađe iz izgubljene situacije i frontalne dezorijentisanosti, niti će to Ivanića dodatno derejtingirati. Nemoguće je i prvo i drugo.

Dodik je politički gotov i sve čemu prisustvujemo su tehnički detalji odlaska, a Ivanić je oduvijek politički gotov, što je činjenica koju ne može promijeniti bilo koja funkcija koju obnaša. I koliko god dugo da je obnaša.

Kakofonija je osnovna politička odrednica takozvanog Saveza za promjene, koji je i iznjedrio Ivanića, ne shvatajući da razdrndano klepetalo nije medalja oko vrata, već da je za njega potreban antitetanus.

Sad kad su se „zakitili“ Ivanićem ćute o njegovim čestim proklizavanjima u Ništa.

Interesantno je da tihuje i Dragan Čavić, koji uvijek ima reći nešto. Ne bi bilo loše da se malo prihvati „posipanja pepela“ (disciplina u kojoj je dostigao olimpijsku normu) u slučaju Ivanić, kao što je to učinio i u slučaju „Papak“. Razlika jeste u materijalnom, ali ne i u suštinskom.

Možda sve rečeno Čavića ne interesuje, jer se on i ne doživljava kao dio takozvanog Saveza. Budući da ni u TZVS ne doživljavaju njega.

Dok se Ivanić valja u blatu sopstvenih političkih kretenluka, a Čavić tihovanjem demonstrira da mu nije stran konformizam, Mladen Bosić je promijenio Okvir Naočara. I boju.

Sada su crne, što je, valjda, neka simbolična poruka da se nekima crno piše.

Da li bi to trebalo značiti da je Bosić konačno promijenio i dioptriju i da mu više neće pažnji promaći raznorazni kadrovski ivanići, tadići, ostali nehljebovići i ubilački psihići, (što implicira konstataciju da on unapređuje isključivo one od kojih zazire), vrlo teško je zaključiti na osnovu boje okvira.

A i na osnovu izjava samog Bosića. Ma koliko one ponekad jasne bile. Jer, izjave mu možda ponekad jesu jasne, ali sam Bosić nikada.

Iz prostog razloga što je on uspio ono što nikome nije pošlo za rukom: U isto vrijeme je i Siva eminencija i Predsjednik jedne/iste političke stranke.

Pa se nikada ne zna sa koje pozicije nastupa – Sivog ili Predsjednika?!

Dok on sam ne razmrsi taj sopstveni Gordijev čvor u kojem je svezan, može, nezavisno od tog procesa, sa obje pozicije (i Sive eminencije SDS-a i Predsjednika SDS-a) reći Ivaniću da začepi. I prestane se pokušavati baviti politikom. Bilo bi to izvanredno dostignuće.