piše: Slobodan Vasković
Specijalno tužilaštvo RS
proglasilo se nenadležnim za pljačku „Bobar banke“. Prije toga su se proglasili
nenadležnim za sijaset krupnih afera.
Jedino rade na slučajevima
korupcije do dvije hiljade KM. I to kad im se da.
Više nije pitanje zašto
Specijalno tužilaštvo neće da istražuje krupne slučajeve pljačke, već Ko će da
istraži Specijalno tužilaštvo, njihov nerad i dilove, koje ključni ljudi te
institucije prave sa pljačkašima?
Nema dileme da ih prave i da je
Specijalno tužilaštvo od pravosudne preraslo u Pregovaračku instituciju:
pregovaraju sa potencijalnim Metama o visini Otkupa! Ako si ukrao deset miliona
KM, red je da dio tog novca, tokom Pregovaračkog postupka, ustupiš
Pregovaračima i da, nakon toga, ne brineš za svoju slobodu.
U sklopu istrage oko rada
Specijalnog tužilaštva neophodno je utvrditi imovinsko stanje Tužilaca i
Istražilaca, prije dolaska u tu instituciju i nakon rada u njoj. Razlika je,
bez dileme, drastična.
Mnogi su postali bogati kao
Krezovi. Imaju hiljade hektara poljoprivrednog zemljišta, restorane, stanove, debele
bankovne račune... I sve to od rada u Specijalnom tužilaštvu! I pregovora sa
potencijalnim Metama!
Slučaj „Picin park“
najkompletnije je i najdokumentovanije svjedočanstvo o dubokoj involviranosti Specijalnog
tužilaštva u mafijaške poslove i međumafijaške obračune.
Mile Radišić, bjegunac, je
nedavno medijima izjavio da će se vratiti u Republiku Srpsku čim, kako je rekao,
ponovo preuzme „kontrolu nad Tužilaštvom i Sudom“! Da li je Radišić tada rekao
glupost?
Nije!
Radišić je godinama tvrdio da je
on lično postavio Šefove Specijalnog tužilaštva. Tvrdio je to sve do 23. marta
2010. godine, kada ga je uhapsio Darko Ilić, šef istražnog odjeljenja
Specijalnog tužilaštva zbog malverzacija sa akcijama „Medicinske elektronike“.
Od tada Radišić tvrdi da su mu
se čelnici Specijalnog tužilaštva izmakli kontroli i da ih pod komandom drži
Budo Stanković, tajkun i kriminalac.
Da li Radišić laže? Ne vjerujem!
Jer u Stankovićevom restoranu „Kej“ uticajni članovi Specijalnog tužilaštva mu
podnose izvještaje. I pišu druge po njegovom nalogu.
U tekstu “Slučaj ‘Picin park’ jedržavni kriminal, Radišić je puka marioneta”, koji sam objavio 02.08.2013.
naveo sam sledeće:
Radišićevo
tadašnje hapšenje izazvalo je pravu nevjericu, jer je izuzetno blizak sa
Miloradom Dodikom, a opšti je utisak da mu je stavljanje lisica na ruke bila
poruka da mora slušati, a nikako nije plod neke suvisle akcije Specijalnog
tužilaštva. Šta više, isto to Specijalno tužilaštvo učinilo je sve da sruši
predmet „Medicinska elektronika“ (ME), te da ni ne započne slučaj „kriminalna
prodaja 30 dunuma zemljišta Grand trade“, iako su, netom nakon hapšenja
Radišića, na sva zvona oglasili da vode istražne radnje i oko ovih
malverzacija.
Legenda
Legenda kaže
da su Radišić i njegovi politički mentori našli kupca u Austriji za spornih 30
dunuma zemljišta u centru Banjaluke (tzv. „Picin park“). Sve je bilo utanačeno
oko prodaje placa dan prije Radišićevog hapšenja (23.03.2010.), te čak
angažovan notar koji je trebao završiti potrebne papire. Austrijanci su, prema
ovoj legendi, bili spremni isplatiti 40 miliona KM.
Finiš posla
obavljen je u hotelu „Kaldera“, a nakon toga u uskom krugu prijatelja su ostala
i dva Mileta - Radišić i Dodik.
Bitno je (i
za ovu legendu) znati da je zemljište formalno u vlasništvu „Grand trade“, da
je to Radišićeva firma, te da je onih 40 miliona trebalo da legne na njegov
račun. Što znači da su stvarni kreatori posla morali biti oprezni sa Radišićem,
jer se moglo desiti da uzme pare i „bude zbunjen“ oko podjele tala.
Legenda
dalje kaže da je Mile Dodik upitao Mileta Radišića: „Mile, reci mi koliko je
tvoje u ovom poslu“?, na šta mu je Radišić odgovorio: “Mile, reci ti meni
koliko je TVOJE u ovom poslu“? Sutradan je Radišić uhapšen.
Da li se baš
sve odigralo kao što kaže ova legenda, nije najbitnije, iako nije ni nebitno.
Ali nepobitno je da je „Picin park“ Radišićevoj firmi dodijeljen potpuno mimo
zakona, da je to teško krivično djelo; nepobitno je da Specijalno
tužilaštvo ima sve dokaze o tome i da koliko odmah mogu uhapsiti Dragoljuba
Davidovića, Slobodana Gavranovića, Radmilu Stojnić, odgovorne iz Vlade RS,
Republičke uprave za geodetske poslove (RUGIP) i mnoge druge; nepobitno je da
Specijalno tužilaštvo ne smije to da učini, a u ovoj instituciji tvrde da im je
nerad naložio lično Dodik (?!)...
Zemlja nije
moja, već Dodikova
Kada je
uhapšen, Radišić je (prema potvrđenim saznanjima) u Specijalnom tužilaštvu
rekao da sporna zemlja nije njegova, već Dodikova, nakon čega je (u narednim
danima) pobio sve što je kazao. U međuvremenu je propao posao sa Austrijancima.
Radišić je,
ako ćemo pošteno, podnio najveći teret od udara javnosti, a upletenost vrha
Republike Srpske u ovaj, sada već desetogodišnji kriminalni posao, više je nego
očit: sve institucije RS ustale su da odbrane Radišićev plac, dajući mu čak i
građevinsku dozvolu, premda mu je zemljište trebalo oduzeti još prije deset
godina i to na osnovu pravosnažnih sudskih odluka.
Suštinski,
slučaj „Grand trade“ nije nikakvo svjedočanstvo o Radišićevom kriminalu, već
ogroman dosje o državnom kriminalu, iza kojeg stoji vrh RS i čelnici grada
Banjaluka. Sve vrijeme čelnici Grada znali su da je posao nezakonit, ali da su
uprkos tome nastavili sa otimačinom zemljišta u „Picinom parku“, te su čak
pomagali Radišiću da falsifikovanim dokumentima uknjiži plac na sebe. Radišić
je bio samo medijum preko kojeg su Dodik, Davidović, Gavranović etc. kanalisali
svoje nezakonite radnje.
Nepobitno je
i da je Mile Radišić najmanje kriv za sve u vezi sa ovim slučajem - on je tek
cjepanica za marionetu, koja je odlučila da do para dođe slušajući Šefove i
radeći prljave poslove za njih.
Radišić je 11. marta ove godine, kada je trebalo da ide na izdržavanje
zatvorske kazne u trajanju od tri godine, pobjegao u Beograd.
Iz njegove vizure, on je potpuno
nevin, jer ništa nije radio bez dogovora sa Dodikom. I ostalim visokim
funkcionerima. Pitanje koje sam sebi postavlja izvjesno glasi: Zašto bih ja tri
godine trunuo u zatvoru, a sve sam uradio kako smo se dogovorili?
Nesporno je i da je Specijalno
tužilaštvo u „slučaju Radišić“ poslužilo kao Dodikova batina da ga se nauči
pameti, ali i kao batina drugih tajkuna, posebno Bude Stankovića, koji su u
svemu vidjeli svoju šansu da rušenjem Radišićevih „poslova“ omoguće efikasno
sprovođenje svojih.
Specijalno tužilaštvo je, izvan
svake razumne sumnje, upotrijebljeno kao sredstvo obračuna dvije mafijaške
struje Režima, obje kumovskim vezama spojene sa Dodikom.
Zato je Radišić i pobjegao i
zato i tvrdi da će sve biti razjašnjeno kada on ponovo „ovlada Tužilaštvom i Sudom“!
Radišić više neće ovladati ničim.
On je svoju tajkunsku karijeru završio i predstoji mu dugogodišnja bitka za
sopstvenu glavu, ali i za sigurnost porodice.
Zašto? Zato što je Radišić
opasan Svjedok. Izuzetne vrijednosti, jer on može svojim iskazom potvrditi
decenijski kriminal vezan za zemljište u „Picinom parku“ i ulogu u toj
mafijaškoj sapunici najviših funkcionera RS i funkcionera Specijalnog
tužilaštva.
Ukoliko se neko zlo desi
Radišiću ili njegovoj porodici, najveću odgovornost za to snosiće čelnici
Specijalnog tužilaštva, jer su oni svojim kriminalnim djelovanjem, omogućili
ovakav razvoj situacije. I jer su oni dio mafijaške strukture koja vlada
Republikom Srpskom; Jednog njezinog krila.
Oni bi trebalo da odgovaraju i
zbog progona Željka Vulića i njegove porodice.
Što se tiče Radišića, njemu bi
najbolje i najpametnije bilo da u Beogradu organizuje konferenciju za štampu i
javno obznani ulogu Milorada Dodika, Dragoljuba Davidovića, Slobodana
Gavranovića, čelnika Specijalnog tužilaštva, brojnih ministara i ostalih
funkcionera... i, naravno, Svoju unutar zločinačke organizacije koja je otela „Picin
park“ i napravila sve zlo koje se nakon toga desilo.
Na taj način Radišić bi
najefikasnije zaštitio sebe i svoju porodicu, a vratio bi bar mali dio duga
ovom Društvu u čijem je rušenju i pljačkanju učestvovao.
Da li će to Radišić i učiniti?
Uopšte ne treba isključiti takvu mogućnost, jer je bijegom već pokazao da mu ne
pada na pamet da robija, dok njegovi poslovni prijatelji i kumovi nastavljaju
da zgrću milione.
Sasvim drugo pitanje je da li će
Radišiću biti dozvoljeno da javno istupi?
Mogućnosti sprečavanja su
brojne.
Uostalom, sam Radišić je rekao
da se plaši da će „biti otrovan“!
Zbog svega navedenog, više niko
ne treba tražiti od Specijalnog tužilaštva da vodi bilo kakve istrage, jer je
to besmisleno.
Neophodno je insistirati da se
istraži rad Specijalnog tužilaštva i njegovih čelnih ljudi. I da ih se presudi
zbog svjesnog, namjernog nanošenja štete Društvu i podrške mafijaškim
strukturama!
