субота, 4. април 2015.

Neophodno insistirati na istrazi rada Specijalnog tužilaštva RS i njihovom učešću u kriminalnim poslovima i obračunima

piše: Slobodan Vasković

Specijalno tužilaštvo RS proglasilo se nenadležnim za pljačku „Bobar banke“. Prije toga su se proglasili nenadležnim za sijaset krupnih afera.
Jedino rade na slučajevima korupcije do dvije hiljade KM. I to kad im se da.

Više nije pitanje zašto Specijalno tužilaštvo neće da istražuje krupne slučajeve pljačke, već Ko će da istraži Specijalno tužilaštvo, njihov nerad i dilove, koje ključni ljudi te institucije prave sa pljačkašima?

Nema dileme da ih prave i da je Specijalno tužilaštvo od pravosudne preraslo u Pregovaračku instituciju: pregovaraju sa potencijalnim Metama o visini Otkupa! Ako si ukrao deset miliona KM, red je da dio tog novca, tokom Pregovaračkog postupka, ustupiš Pregovaračima i da, nakon toga, ne brineš za svoju slobodu.

U sklopu istrage oko rada Specijalnog tužilaštva neophodno je utvrditi imovinsko stanje Tužilaca i Istražilaca, prije dolaska u tu instituciju i nakon rada u njoj. Razlika je, bez dileme, drastična.

Mnogi su postali bogati kao Krezovi. Imaju hiljade hektara poljoprivrednog zemljišta, restorane, stanove, debele bankovne račune... I sve to od rada u Specijalnom tužilaštvu! I pregovora sa potencijalnim Metama!

Slučaj „Picin park“ najkompletnije je i najdokumentovanije svjedočanstvo o dubokoj involviranosti Specijalnog tužilaštva u mafijaške poslove i međumafijaške obračune.

Mile Radišić, bjegunac, je nedavno medijima izjavio da će se vratiti u Republiku Srpsku čim, kako je rekao, ponovo preuzme „kontrolu nad Tužilaštvom i Sudom“! Da li je Radišić tada rekao glupost?

Nije!

Radišić je godinama tvrdio da je on lično postavio Šefove Specijalnog tužilaštva. Tvrdio je to sve do 23. marta 2010. godine, kada ga je uhapsio Darko Ilić, šef istražnog odjeljenja Specijalnog tužilaštva zbog malverzacija sa akcijama „Medicinske elektronike“.

Od tada Radišić tvrdi da su mu se čelnici Specijalnog tužilaštva izmakli kontroli i da ih pod komandom drži Budo Stanković, tajkun i kriminalac.
 
Da li Radišić laže? Ne vjerujem! Jer u Stankovićevom restoranu „Kej“ uticajni članovi Specijalnog tužilaštva mu podnose izvještaje. I pišu druge po njegovom nalogu.



Radišićevo tadašnje hapšenje izazvalo je pravu nevjericu, jer je izuzetno blizak sa Miloradom Dodikom, a opšti je utisak da mu je stavljanje lisica na ruke bila poruka da mora slušati, a nikako nije plod neke suvisle akcije Specijalnog tužilaštva. Šta više, isto to Specijalno tužilaštvo učinilo je sve da sruši predmet „Medicinska elektronika“ (ME), te da ni ne započne slučaj „kriminalna prodaja 30 dunuma zemljišta Grand trade“, iako su, netom nakon hapšenja Radišića, na sva zvona oglasili da vode istražne radnje i oko ovih malverzacija.

Legenda
Legenda kaže da su Radišić i njegovi politički mentori našli kupca u Austriji za spornih 30 dunuma zemljišta u centru Banjaluke (tzv. „Picin park“). Sve je bilo utanačeno oko prodaje placa dan prije Radišićevog hapšenja (23.03.2010.), te čak angažovan notar koji je trebao završiti potrebne papire. Austrijanci su, prema ovoj legendi, bili spremni isplatiti 40 miliona KM.
Finiš posla obavljen je u hotelu „Kaldera“, a nakon toga u uskom krugu prijatelja su ostala i dva Mileta - Radišić i Dodik.

Bitno je (i za ovu legendu) znati da je zemljište formalno u vlasništvu „Grand trade“, da je to Radišićeva firma, te da je onih 40 miliona trebalo da legne na njegov račun. Što znači da su stvarni kreatori posla morali biti oprezni sa Radišićem, jer se moglo desiti da uzme pare i „bude zbunjen“ oko podjele tala.

Legenda dalje kaže da je Mile Dodik upitao Mileta Radišića: „Mile, reci mi koliko je tvoje u ovom poslu“?, na šta mu je Radišić odgovorio: “Mile, reci ti meni koliko je TVOJE u ovom poslu“? Sutradan je Radišić uhapšen.

Da li se baš sve odigralo kao što kaže ova legenda, nije najbitnije, iako nije ni nebitno. Ali nepobitno je da je „Picin park“ Radišićevoj firmi dodijeljen potpuno mimo zakona, da je to teško krivično djelo; nepobitno je da  Specijalno tužilaštvo ima sve dokaze o tome i da koliko odmah mogu uhapsiti Dragoljuba Davidovića, Slobodana Gavranovića, Radmilu Stojnić, odgovorne iz Vlade RS, Republičke uprave za geodetske poslove (RUGIP) i mnoge druge; nepobitno je da Specijalno tužilaštvo ne smije to da učini, a u ovoj instituciji tvrde da im je nerad naložio lično Dodik (?!)...

Zemlja nije moja, već Dodikova
Kada je uhapšen, Radišić je (prema potvrđenim saznanjima) u Specijalnom tužilaštvu rekao da sporna zemlja nije njegova, već Dodikova, nakon čega je (u narednim danima) pobio sve što je kazao. U međuvremenu je propao posao sa Austrijancima.

Radišić je, ako ćemo pošteno, podnio najveći teret od udara javnosti, a upletenost vrha Republike Srpske u ovaj, sada već desetogodišnji kriminalni posao, više je nego očit: sve institucije RS ustale su da odbrane Radišićev plac, dajući mu čak i građevinsku dozvolu, premda mu je zemljište trebalo oduzeti još prije deset godina i to na osnovu pravosnažnih sudskih odluka.

Suštinski, slučaj „Grand trade“ nije nikakvo svjedočanstvo o Radišićevom kriminalu, već ogroman dosje o državnom kriminalu, iza kojeg stoji vrh RS i čelnici grada Banjaluka. Sve vrijeme čelnici Grada znali su da je posao nezakonit, ali da su uprkos tome nastavili sa otimačinom zemljišta u „Picinom parku“, te su čak pomagali Radišiću da falsifikovanim dokumentima uknjiži plac na sebe. Radišić je bio samo medijum preko kojeg su Dodik, Davidović, Gavranović etc. kanalisali svoje nezakonite radnje.

Nepobitno je i da je Mile Radišić najmanje kriv za sve u vezi sa ovim slučajem - on je tek cjepanica za marionetu, koja je odlučila da do para dođe slušajući Šefove i radeći prljave poslove za njih.

Radišić je 11. marta ove godine, kada je trebalo da ide na izdržavanje zatvorske kazne u trajanju od tri godine, pobjegao u Beograd.

Iz njegove vizure, on je potpuno nevin, jer ništa nije radio bez dogovora sa Dodikom. I ostalim visokim funkcionerima. Pitanje koje sam sebi postavlja izvjesno glasi: Zašto bih ja tri godine trunuo u zatvoru, a sve sam uradio kako smo se dogovorili?

Nesporno je i da je Specijalno tužilaštvo u „slučaju Radišić“ poslužilo kao Dodikova batina da ga se nauči pameti, ali i kao batina drugih tajkuna, posebno Bude Stankovića, koji su u svemu vidjeli svoju šansu da rušenjem Radišićevih „poslova“ omoguće efikasno sprovođenje svojih.

Specijalno tužilaštvo je, izvan svake razumne sumnje, upotrijebljeno kao sredstvo obračuna dvije mafijaške struje Režima, obje kumovskim vezama spojene sa Dodikom.

Zato je Radišić i pobjegao i zato i tvrdi da će sve biti razjašnjeno kada on ponovo „ovlada Tužilaštvom i Sudom“!

Radišić više neće ovladati ničim. On je svoju tajkunsku karijeru završio i predstoji mu dugogodišnja bitka za sopstvenu glavu, ali i za sigurnost porodice.

Zašto? Zato što je Radišić opasan Svjedok. Izuzetne vrijednosti, jer on može svojim iskazom potvrditi decenijski kriminal vezan za zemljište u „Picinom parku“ i ulogu u toj mafijaškoj sapunici najviših funkcionera RS i funkcionera Specijalnog tužilaštva.

Ukoliko se neko zlo desi Radišiću ili njegovoj porodici, najveću odgovornost za to snosiće čelnici Specijalnog tužilaštva, jer su oni svojim kriminalnim djelovanjem, omogućili ovakav razvoj situacije. I jer su oni dio mafijaške strukture koja vlada Republikom Srpskom; Jednog njezinog krila.

Oni bi trebalo da odgovaraju i zbog progona Željka Vulića i njegove porodice.

Što se tiče Radišića, njemu bi najbolje i najpametnije bilo da u Beogradu organizuje konferenciju za štampu i javno obznani ulogu Milorada Dodika, Dragoljuba Davidovića, Slobodana Gavranovića, čelnika Specijalnog tužilaštva, brojnih ministara i ostalih funkcionera... i, naravno, Svoju unutar zločinačke organizacije koja je otela „Picin park“ i napravila sve zlo koje se nakon toga desilo.

Na taj način Radišić bi najefikasnije zaštitio sebe i svoju porodicu, a vratio bi bar mali dio duga ovom Društvu u čijem je rušenju i pljačkanju učestvovao.   

Da li će to Radišić i učiniti? Uopšte ne treba isključiti takvu mogućnost, jer je bijegom već pokazao da mu ne pada na pamet da robija, dok njegovi poslovni prijatelji i kumovi nastavljaju da zgrću milione.

Sasvim drugo pitanje je da li će Radišiću biti dozvoljeno da javno istupi?
Mogućnosti sprečavanja su brojne.

Uostalom, sam Radišić je rekao da se plaši da će „biti otrovan“!

Zbog svega navedenog, više niko ne treba tražiti od Specijalnog tužilaštva da vodi bilo kakve istrage, jer je to besmisleno.

Neophodno je insistirati da se istraži rad Specijalnog tužilaštva i njegovih čelnih ljudi. I da ih se presudi zbog svjesnog, namjernog nanošenja štete Društvu i podrške mafijaškim strukturama!