Dakle Format je Faktički Četverougao

piše: Slobodaqn Vasković

Željka Cvijanović, koja je dvije pune godine suvereno osvajala titulu Apsolutna Neznalica, ozbiljno je uzdrmana na tronu.

Pojavio se vrlo opasan, žilav i snažan protivnik, spreman da joj preotme šampionski pojas. U dosadašnjih sedam mečeva/nastupa “šampion u nastajanju” uspio je da ne kaže ama baš ništa. Ništa suvislo.

Takav početak imala je i Cvijanovićka, a jedini koji je uspio da ga ponovi je Igor Crnadak, ministar inostranih poslova BiH.

U Beogradu, Zagrebu, Sarajevu… gdje je nastupao u ulozi ministra stranog, Crnadak je uspio da iz sebe izbaci bujicu riječi koje ne znače ništa, koje ne predstavljaju ništa i koje ne govore ni o čemu.

Upamtio sam dvije – “Format” i “Četverougao”, što je Crnatkov odgovor na Cvijanovićkino “Faktički” i “Dakle”!

Format je baš kurentna riječ, istina ne toliko kao Formular, ali je Faktički sočnije i nekako dramatičnije.

Ima i Crnadak svojih nijansiranih prednosti: uspio je oboriti rekord u dokazivanju nebitnosti: Cvijanovićki je trebalo osam Faktički i sedamnaest Dakle da bi dokazala da je potpuno nekompetentna, dok je Crnadak to uspio dokazati sa samo četiri Formata i jednim Četverouglom.

Dakle Format je Faktički Četverougao, je politička ideja oko koje će se u narednim nedeljama sukobljavati Cvijanovićka i Crnadak, boreći se svim sredstvima za titulu Apsolutne Neznalice.

Stalno me optužuju da ne podržavam baš nikog iz vlasti RS. Faktički to Nije istina. Podržavam Dakle Veru Sajić. I snažno, iz svakog ugla Četverougla, aplaudiram njenoj odluci da Ranki Mišić ne dozvoli da govori u pres centru Vlade RS.

Dakle, Šteta je što Sajićeva nema moći da istjera Mišićku i iz Sindikata RS, koji je uništila.

Mišićka je Faktički sluga Režima i to je Sajićeva sjajno pokazala, javno Dakle demonstrirajući da slugama nije mjesto među Gospodarima.

Sluškinja se Faktički naljutila pa najavljuje mimohod, kojem će ona biti na čelu.

Sav sam pretrnuo od zebnje za Format i sigurnost Vlade RS, kada Vrela Sobarica jurne kraj nje. Sigurno će se zatresti, Dakle kao i one bezbrojne firme u čijoj sahrani je Mišićka svjesno učestvovala. Faktički Ćuteći, a ne naričući.

Neki su postupak Sajićeve nazvali skandalom. Kakav Dakle bezobrazluk. Skandal je Faktički što se MIšićka ikad igdje pojavila u Formatu i Četverouglu. 

Osim Sajićeve podržavam i Četverougao ministra Dragana Bogdanića. Istina, njega na putu u zatvor i sobicu sa Četiri Ugla. Faktički Zbog pljačkaškog ugovora sa firmom “Lindner”, iza koje stoje Ranko Škrbić i njegov kum Rade Marković, vlasnik firme “Marković invest”.

Zbog toga što je odbio da potpiše kriminalni ugovor sa “Lindnerom”, Duško Račić je dekapitiran sa Formata čela (pokojnog) KBC Banjaluka. Dželat je Dakle bio Bogdanić, a sada je njega Faktički na giljotinu poslao Duško Šnjegota negativnim revizorskim izvještajem o radu ministarstva zdravlja.

Posebno podržavam ministra policije Dragana Lukača. I njegovu suzdržanost, jer nije još Faktički naredio da se Format Nerpijatelja razapinje na Točkovima, u Četverouglu ispred “Boske”.

Baš sam nešto u proRežimskom Formatu, i u svom Četverouglu raspoložen da to Dakle Faktički i dokažem. Otud Dakle i moja podrška Zoranu Tegeltiji, ministru finansija, koji je Faktički uspio da uništi Balkan investment banku, Birač, milijardu maraka iz njega, Bobar banku, Agenciju za bankarstvo RS, što je, složićete se, Faktički vrlo vrlo kredibilan  BBBA Četverougao.

Ali, nije Tegeltija Faktički uništio jedan Četverougao, a da nije Dakle stvorio drugi.

Mrkonjički Uni Klan je Četverougao koji čine UniTegeltija, UniKaja, UniKesić, UniCrTegeltija. Četverougao je Faktički zatvoren. Omerta je tu Dakle Zakon.

Pošto sam proRežimski ne mogu a da Faktički ne podržim i Miću Mićića. Što se Dakle tiče Ološa koji predvodi, već sam to apsolvirao u Formatu teksta od juče.

Kod Miće mi se Dakle dopadaju njegovi Monogrami.

Monogram Mićin na Formatu Ološa, čiji je Faktički prezenter.

Monogram Mićin na Formatu građevinske Dakle mafije u Bijeljini, koja upravo stvara tamošnje Formate Vulića.

 

Monogram Mićin na svakom Formatu tendera.

 

Mićo Mićić kao Monogram na Reveru Glavnog Miće.

Mićo Mićić u Monogramu, zagrljen Faktički sa Zdravkom Cvjetinovićem, žirantom Dakle narko dilera i šefom Formata carinskog Ološa, koji je opljačkao Faktički milijardu maraka.

Vjerujem Dakle da će Mićo ispričati sam tu Monogram priču u njenom punom Formatu i Četverouglu. Kako bi se Faktički pokazao kao ozbiljan Kandidat od Formata. A ne sa Revera!

10. maj: Dan Ključne Bitke protiv Ološa

piše: Slobodan Vasković

Laž je sastavni dio politike i jedan od najznačajnijih začina umijeća mogućeg. Začina, ali ne i glavnih sastojaka.

Problem je kada Laž postane Politika, odnosno Politika Laž bez ikakvih začina. Tada Društvo kojem se desila takva pošast neminovno galopirajući odumire, a sve Vrijednosti se urušavaju i mrve do neprepoznatljivosti.

Ološ i najgori ljudski talog dominiraju takvim Subjektima.

Laž je Politika najveće stranke u RS i cijele vladajuće Oligarhije; Notorna Laž, očišćena od bilo kakvih primjesa.

Esencija Laži, nerazblažena, u svem svom razarajućem djelovanju, usmjerena je protiv građana ovog entiteta.

I ozbiljno prijeti da razori entitet i narod i svakog pojedinca.

Dva najsvježija primjera su izbori u dvije najveće stranke: SNSD-u i SDS-u.     

Sabor SNSD-a održan je 25.04. sa poznatim epilogom: Milorad Dodik izabran je za predsjednika te stranke, a usvojena je i Deklaracija o slobodi i samostalnosti Republike Srpske.

Osnovna Impresija delegata sa tog skupa jeste da u Deklaraciju niko ne vjeruje: Ni oni koji su je predložili, ni oni koji su je izglasali.

Ali, mora se vjerovati u Laž da SNSD-Milorad Dodik vodi RS u samostalnost. Na toj Laži vladaju deset godina, jedući sve kao skakavci.

Zato su svi delegati SNSD-a (sem jednog) kolektivno slagali glasajući za Deklaraciju.

Mjesec dana prije Sabora, svakodnevno su emisari SNSD-a posjećivali ambasade zapadnih zemalja i ubjeđivali strane diplomate da “Dodik Deklaraciju hoće donijeti, ali ne misli ništa činiti po pitanju samostalnosti”.

Svoj suludi projekat branili su suludim obrazloženjem da ”Dodika na donošenje Deklaracije tjera aktuelni trenutak, potreba još jednog mandata na čelu SNSD-a i zadovoljenja biračkog tijela, što će prestati da važi čim Sabor prođe, a nakon čega će se Dodik okrenuti reformama i EU i NATO integracijama”.

Djeluje šizofreno? I jeste, ali na toj matrici Dodik je, bezmalo, cijelu deceniju držao strance u ubjeđenju da je on “fini dečko koji voli malo brutalnije šale”. I kojem nikakve reforme niti integracije nisu padale na pamet, sem reformisanja Budžeta iz državnog u lični. Svih deset Budžeta i budžeta pripadajućih institucija.

U Dodikove laži (koje nisu čak ni kompleksne, posebno ne inteligentne) više niko ne vjeruje, čak ni oni nesretni delegati Sabora, koji ih aklamacijom podržavaju, ali Inercija je Čudo.

Inercija Laži je razorila Društvo, Inflacija Laži pojela svaku negovu vrijednost; Ološ gospodari i nema namjeru da se preda. Lagaće do zadnjeg, po mogućnosti stanovnika.

Ološ koji vlada Republikom Srpskom sada uviđa da im je skoro Kraj. Jer su ih svi ozbiljni Igrači prekrižili; Jer para nema; Jer kredita nema; Jer ekonomije nema; Jer privrede nema; Jer NIŠTA NEMA!

Ološ zna jednu veliku istinu: Nikada ne bankrotiraju države, uvijek im nešto teče; Bankrotiraju građani.

Zato Ološ traži Drugo Rješenje za Novu Laž kojom bi se zadržala Država pod kontrolom, a građanima slagalo da imaju nadu, koja istinski ne postoji. Ne sa Ološem.

Drugo Rješenje je Velika Koalicija SNSD-ovog i SDS-ovog Ološa. To bi dalo Novu Laž o svesrpskom jedinstvu. Iako bi to bilo jedinstvo Ološa.

Ujedinjeni Ološ protiv Naroda!

Izbori u SDS-u, nazvani od SDS-ovog Ološa “Praznik demokratije”, daće konačan odgovor na ovo pitanje.

“Praznik demokratije”! Kada to čujem iz usta Kostadina Vasića Jeza me uhvati.

Nema tu nikakve Demokratije, Praznika ponajmanje. Demokratija je upotrijebljena da bi se SDS-ov Ološ pokušao dokopati stranke. I pridružiti se Velikoj Rasprodaji preostalog u RS. Što ne reći i RS.

SDS-ov Ološ je stao iza Miće Mićića, sa namjerom stvaranja Velike Koalicije Ološa, koji bi trebalo da gospodari ostacima entiteta i naroda.

Iza Mićića stoje preostali dijelovi najcrnje ratne udbaške aure, skriveni iza “Praznika i Demokratije”!    

Sasvim je drugo pitanje zašto je Mićić pristao da bude vojskovođa snaga koje su odavno poražene, ali im je preostalo nešto snage da zadaju još pokoji težak udarac narodu?! Posebno je to interesantno zbog činjenice da Mićić nije SDS-ovac, već menadžer koji je SDS iskoristio kao okvir za solidnu karijeru lokalnog nivoa!

Lični interes je odgovor na sva pitanja. 

Da se razumijemo, snažno podržavam kandidaturu Miće Mićića za predsjednika SDS-a jer je to ključni politički trenutak u Republici Srpskoj: Nakon 10. maja, kada je Skupština te stranke, saznaćemo da li je Ološ u potpunosti preuzeo vlast nad narodom, ili, pak, postoji Nada da će Ološ biti uskoro uklonjen. Nije malo.

Kad smo već na terenu Nada, fašizam je definitivno pobijeđen 9. maja!

Glupe i opasne greške Režima; Policija RS nosi pištolje stare 45 godina

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik i nesposobna, izraubovana kamarila kojom se okružio demonstrirali su u poslednja 24 časa sav jad i bijedu sopstvene politike, nedosljednost nezapamćenu u modernoj istoriji i dodatno potvrdili tragiku sopstvene vladavine.

Tragiku po narod koji, nažalost, vode.

Odmah po saznanju da se u Zvorniku desio teroristički napad, Dodik i prateći orkestar opasnih narikača snažno su izjavama radikalizovali ambijent, huškajući na mržnju i osvetu.

Dodik je prvo proglasio napad na Republiku Srpsku, pa odbranu Republike Srpske, pa slagao da Obavještajne strukture BiH nisu dostavile nikakve podatke o mogućem napadu i najavio osnivanje Obavještajne agencije Republike Srpske.

Dragan Lukač, njegov lični ministar policije, pokazao je da je osoba kojoj se ne smije dozvoliti da vodi ni izviđački odred sedmogodišnjaka, a kamoli MUP RS. Vrlo opasan čovjek po sve. I spreman na sve.

Lukač je iz helikoptera direktno za RTRS istakao da se „neće ni zaboraviti ni oprostiti“ i da će se neprijatelji „goniti gdje god da su“ i sjetio se opozicije i nihovih kritika nekih postupaka vlasti... Ostao je jedino neizgovoren poziv na obračun.

Sve ovo se dešavalo do 21 čas (27.04.), a Javni servis, kojeg direktno kontroliše Dodik, palio je ratne vatre. Vulgarno, brutalno, nasilno.

Nasilje je visilo u vazduhu. I to masovno.

Strasti su počele da se lagano smiruju nakon sjednice Vlade RS, u 01. čas iza ponoći (28.04.), ali je Dodik i dalje držao tenziju, tvrdnjama da će formirati svoju Udbu. Negdje između 21 h i 01 h oglasio se i Lukač, koji je bio nešto umjereniji nego ranije.

Dan poslije (28.04.), nakon sastanka političke elite RS (Banjaluka i Sarajevo), osvanuli su zaključci da je „potrebno poštovati postojeći okvir policijskih struktura u BiH, a postignuta je i saglasnost da nema potrebe za formiranje novih tijela u strukturi bezbjednosti BiH”.

Znači ništa od DB Republike Srpske.

Kakva je to politika koja u samo 24 časa pravi DB i odustaje od DB-a, proglašava opšti napad na RS, poziva na odbranu, pravi ratni TV program, a onda sve to zaboravlja i baca na deponiju?!

To nije politika. To je smeće.

Kakav je to ministar policije koji javno, netom iza teroristilčkog napada, priziva osvetu i zaklinje se da neće “oprostiti ni zaboraviti”, umjesto da smiruje strasti i javno poziva na mir?

To nije ministar, to je Osoba opasna po sve!

I dokle će te individue da otvoreno lažu?

Zašto ne kažu zbog čega nisu podigli nivo bezbjednosti, nakon informacije o mogućem napadu, u kojoj je pisalo da meta može biti i neka od Policijskih stanica?

Nisu to uradili, već su informaciju pročitali i bacilli u smeće.

Niko ne tvrdi da je MUP RS mogao spriječiti napad, ali je otvoreno pitanje kako je policija dozvolila da im terorista uđe prvo automobilom do pred Policijsku stanicu i potom u stanicu?

Nisu bili oprezni, jer nisu ni obaviješteni da bi se možda moglo desiti nešto užasno!

Zašto Lukač ne objasni kako je moguće da terorista nemilosrdno ubije jednog policajca pred stanicom i dvojicu rani u stanici, prethodno ih jureći po njoj?!

Zato što to policajci nisu očekivali, jer nisu imali nikakva saznanja. Čak ni uopštena, kako to tvrdi Režim!

Zašto Lukač ne objasni zašto je jednom od ranjenih policajaca zakazao pištolj? I jedva je ostao živ. Imao je sreću da ga je terorista drugim hicem promašio, a on se uspio nekako dokopati puške i uzvratiti.

Pištolj, tetejac, mu je zakazao na drugom metku, jer je star 45 godina. Iz 1970. godine je.

To je Lukač priznao na sastanku srpske političke elite.

I nisu samo policajci u Zvorniku naoružani tom starudijom, već gotovo svi policajci MUP-a RS. Efikasnije su praćke.

Policajci RS su glineni golubovi sa takvom opremom. Pokretne mete, koje nemaju mogućnost da se odbrane, je nemaju čime, jer ne znaju od čega.

I nisu oni krivi za to. Taman posla. Ti ljudi, lično, ulažu ogromne napore da sačuvaju kakav takav red u ovom entitetu. I daju za to živote. Braneći se prastarim oružjem od zlikovaca. U Zvorniku od terorista.

U Zvorniku se desio užas, ali je pravo čudo da nije i mnogo mnogo veći.

One koji vode ovaj entitet uopšte nije briga za to; Njima je jedino važan lični interes, koji brane politikanstvom i treš politikom.

A RS će odbraniti neupotrebljivim tetejcima?!

Para nema za novo oružje i opremu za policiju. Nema, jer su pokradene.

OSA dostavila informaciju o mogućem terorističkom napadu na policijske stanice, vojne i vjerske objekte i međunarodna predstavništva

piše: Slobodan Vasković

Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) BiH uputila je prošle sedmice Ministarstvu bezbjednosti BiH informaciju o mogućem terorističkom napadu u BiH.

Ministarstvo bezbjednosti je tu informaciju u petak, 24. aprila proslijedilo svim policijskim agencijama u BiH.

U informaciji se navodi:

„Obavještavamo vas da smo od partnerske službe dobili informaciju da zbog nedavnih hapšenja osoba porijeklom iz BiH, koji su planirali izvođenje terorističkih napada u Australiji, iz osvete može doći do izvođenja terorističkih napada negdje na podrčju BiH.

S tim u vezi, molimo vas da podignete stepen opreza u narednom periodu, a posebno kada su u pitanju međunarodna predstavništva, vjerski objekti, javna okupljališta, te vojni i policijski objekti.

Napominjemo da u ovom trenutku ne raspolažemo informacijama, koje bi ukazivale na konkretne napade“.

Gojko Vasić, direktor Policije RS, isti dan je obavijestio je članove Kolegijuma MUP-a RS o sadržaju ove informacije.

Iz informacije je vidljivo da su kao moguće mete napada označene i policijske stanice.

Nepoznato je da li je MUP RS podigao stepen bezbjednosti. To su učinili SIPA i Direkcija za koordinaciju rada policijskih tijela u BiH.   

Strane obavještajne službe su informaciju o mogućim terorističkim napadima u BiH, doveli u vezu sa nedavnim dešavanjima u Australiji.

Petoro australijskih tinejdžera uhapšeno je 18. aprila u Melburnu, pošto su osumnjičeni da su po ugledu na Islamsku državu planirali teroristički napad u Australiji.

Petorica osumnjičenih namjeravali su da izvrše teroristički napad 25. aprila prilikom obilježavanja Dana Anzak, Nacionalnog dana sjećanja na Australce, koji su poginuli u Prvom svjetskom ratu.

Potencijalna meta osumnjičenih bili su pripadnici policije.