piše:
Slobodan Vasković
Vučković
i Bavrka trebalo bi svoj iskaz u Tužilaštvu BiH da daju 01.07. o.g. i obrazlože
zbog čega je PDV dug te dvije institucije prema Upravi za indirektno
oporezivanje narastao na 13 miliona KM. Od toga, Robne rezerve RS dužne su osam
miliona, dok su Robne rezerve Federacije BiH dužne cca 5 miliona maraka.
Prema
pouzdanim informacijama, nije uopšte isključeno da Tužilaštvo BiH pritvori
direktore Robnih rezervi zbog brojnih malverzacija.
Tužilaštvo
će se baviti i pitanjem nestanka raznih vrsta roba iz entitetskih Robnih
rezervi, koje su , kako stvari stoje, služile kao velike perionice novca.
Primjera
radi, firma “Farmko”, koja je u vlasištvu porodice Lijanović, prodala je
Robnim rezervama Federacije BiH konzervi u vrijednosti od million maraka. Iste
te konzerve RRFBiH uskladištile su u firmi “Farmko”.
Nakon
toga su ih Lijanovići dopisom obavijestili da su konzerve prodali za million maraka
i da će ih “ponovo nabaviti i uskladištiti čim budu u prilici”.
Tako su samo na ovoj transakciji
Lijanovići zaradili dva miliona KM.
I nikada konzerve nisu vratili
federalnim RR, iako je Federalna uprava za inspekcijske poslove u kontroli
2011. otkrila da konzervi nema.
Jerko Ivanković Lijanović je ministar u Vladi Federacije.
Jerko Ivanković Lijanović je ministar u Vladi Federacije.
Sud je presudio da „Farmko“
Robnim rezervama isplati milion i po odštete, ali novac nikada nije uplaćen.
Kada su robne rezreve RS u
pitanju u njima ne postoje gotovo nikakve robe, a fiktivno se vode na stanju.
Prava afera su junice i žito
koje je bilo uskladišteno u Farmlandu iz Nove Topole.
Ugovori sa ovom firmom počeli su
da se realizuiju 2009. i narednih godina.
„Farmland“
je bez tendera dobio milionski vrijedne ugovore sa entitetskim institucijama
(preko deset miliona KM). Robne rezerve RS dodijelile su im i muzne krave - 1200
grla, a „Farmland“ je prodao određeni broj, iako nisu njihova.
Činjenica
je da nema nijednog teleta za sve ove godine. A vrlo malo je i krava preostalo.
Dragan Vasiljević,
vlasnik Farmlanda, je prodao i ogromne količine žitarica, koje su vlasništvo
Robnih rezervi, ali je i pored toga ugovor o skladištenju sa njegovom firmom
produžen i u 2011. godini.
Od
strane skladištara izvršiti nabavku i nadoknaditi nedostajuće količine žitarica
po oba osnova (A-B) u količinama i kvalitetu koje bi se predale Direkciji do
14.02.2011. godine,
navodi se u pismu koje je Radovan Samardžija,
tadašnji direktor Robnih rezervi uputio firmi „Farmlandfoods“, (u sastavu
„Farmlanda“), nakon izvršene kontrole i popisa robe, u kojoj je utvrđeno da je
Vasiljević prodao državnu pšenicu kao svoju.
U istom
pismu, (upućenom 24.01.2011. godine), dalje se navodi da je neophodno obezbijediti
“garancije banke u korist Direkcije za nedostajuće količine žitarica po važećoj
tržišnoj vrijednosti koja bi se aktivirala za kupovinu žitarica. Vrijednost
garancije bi se odnosila na manjak po tržišnoj vrijednosti po tačkama A
(306.160, 44 KM), do 30. 06. i B (2.305.937,95 KM) do 30. 10, ili manjak po
žetvi pšenice po tržišnoj vrijednosti (A plus B = 1.838.225, 24 KM) sa 30. 06.,
a sa 30.10. za kukuruz po tržišnoj vrijednosti od 1.097.935,20 KM“.
Za
očekivati je bilo da Samardžija alarmira sve istražne organe kako bi vratio
nezakonito prodano žito, ali to se nije desilo. Umjesto poziva na odgovornost,
uslijedili su molba i produženje ugovora.
Navedeni
prijedlozi su odraz dobre volje da se nastavi poslovna saradnja i pruži
mogućnost ostanka davaoca usluga-skladištara. Po gore navedenim prijedlozima
bilo bi neophodno postupiti u navedenim rokovima, a svako odstupanje dovodi nas
u poziciju da se moraju aktivirati sredstva za naplatu i pokrenuti sudski spor
o nadoknadi štete i odgovornosti odgovornih lica, napisao je
Samardžija.
Samo sedam
dana nakon ovog pisma, (31. 01. 2011. godine), Robne rezerve, koje je
predstavljao tadašnji direktor Radovan Samardžija, potpisale su novi Ugovor o
uskladištenju i čuvanju merkantilne pšenice i kukuruza
