piše:
Slobodan Vasković
Danas,
eventualno sutra, mora pasti konačna odluka o tome ko će biti opozicioni
kandidat/kandidati za srpskog člana Predsjedništva BiH.
Osim
Mladena Ivanića, kojeg je nominovao PDP, u igri su još i Mićo Mićić i Mirko Šarović,
a potpuno je neizvjesno ko će od njih dobiti najširu podršku opozicionih snaga.
Uopšte nije isključeno da bude iznenađenja i da se pojavi još neko novo ime.
Cijeli
ovaj košmar unutar opozicionih redova izazvao je Ivanić svojim ucjenjivačkim
djelovanjem i insistiranjem da on bude kandidat stranaka suprotstavljenih
primarno Miloradu Dodiku i njegovom SNSD-u.
Ivanić
čak nije ni potpisao pristupanje Savezu za promjene, Koaliciji koja je okupila
opozicione snage. To je proizvelo kontru u vidu isključivog stava Jove
Mitrovića, predsjednika SNS-a, koji sada nikako ne želi Ivanića kao kandidata,
niti bilo koga drugog iz PDP-a.
Kako
su Mladen Bosić i Mitrović jedini potpisnici Koalicije i kako prema pravilima CIK-a
bez dva potpisa Koaliciju nije moguće prijaviti za izbornu trku, krajnje je
upitno da li će se Savez za promjene uopšte pojaviti na izborima sa svojim
kandidatom.
Jednostavnije
rečeno, nepunih 48 časova prije zadnjeg roka za prijavu kandidata, Savez za
promjene je tek fikcija, opozicija nije ništa drugo do rogovi u vreći, ucjene i
prijetnje su način “razgovora”, a unutar svih stranaka su velike turbulencije,
jer su nastale podjele “za i protiv Ivanića” i “za i protiv SDS-ovih kandidata
na svim nivoima”.
Postoji
nekoliko razrešenja ovog opozicionog košmara i nijedno nije do kraja kvalitetno,
niti može zadovoljiti sve zainteresovane strane; posebno ne primiriti
unutarstranačke turbulencije, što su zahvatile sve opozicioone stranke.
Rješenje 1
Jovo
Mitrović može iznenada “shvatiti” da je Ivanić dobar kandidat i pristati da
potpiše Koaliciju. U toj varijanti Savez opstaje, ali kao plod trulih kompromisa,
koji znače da je pobijedila ucjenjivačka politika Mladena Ivanića, te da je
Mitrović, takođe ucjenama, debelo naplatio politički salto.
Ovo
razrešenje pokazalo bi da je opozicija poklekla pred Ivanićem, da je poražena
njegovim ucjenama, pa je realno postaviti pitanje kako misle da mogu pobijediti
Dodika, ako nisu u stanju savladati sitnog ucjenjivača, koji dolazi iz
raspadnute partije?
Ovo
razrešenje istovremeno znači da bi nekolicina SDS-ovih knezova, koji suvereno
vladaju svojim regijama, u značajnoj mjeri pacifikovali sopstveno djelovanje u
izbornoj kampanji, što bi direktno uticalo na rezultat ne samo Ivanića, već i
SDS-a u cjelini.
Jednostavnije
rečeno, kandidat za člana Predsjedništva BiH izgubio bi, u ovoj situaciji, mnogo
više glasova, nego što će ih PDP unijeti u Savez, što otvara pristojne šanse
Željki Cvijanović, nominovanoj ispred SNSD&co da istrči pobjedu.
Ovo
razrešenje umanjilo bi i izborni rezultat NDP-a za najmanje dva do tri
poslanika, a ni Mitrovićev SNS se nema čemu nadati, jer bi pokazali potpunu
neprincipijelnost.
Sve
skupa značilo bi veliku glavobolju i za Ognjena Tadića, kandidata (trenutno samo SDS-a) za
predsjednika RS, jer bi i njegova kampanja bila značajno okrnjena.
Najvažnije
od svega je da bi opozicija podržavajući Ivanića, nakon svih bijednih postupaka
koje je počinio, pokazala da im je principijelnost i svijest o potrebi promjena,
na koje se pozivaju, tek uzrečica, bez ikakvog suštinskog značenja.
Sve
skupa značilo bi veliki poraz opozicionih stranaka i prije početka kampanje.
Rješenje 2
SDS
može da ne predloži nikoga, Jovo Mitrović da podrži samo Ognjena Tadića, što bi
omogućilo Ivaniću da bude jedini kandidat opozicije.
Ovo
razrešenje pokazalo bi da Savez ne postoji i da je opozicija heterogena,
bezidejna skupina, skupljena “s koca i konopca”, koja ne zna je li došla ili
pošla. Takva politika jedino bi se mogla ocijeniti kao potpuno promašena i malo
ko bi htio učestvovati u toj burlesci.
Ovakav
rasplet značio bi veliko razočarenje među biračima; Ivanić bi sigurno izgubio
izbore, kao i Tadić. Sve opozicione stranke zabilježile bi značajno slabije
rezultate, a oslabljene partije Režima bi trijumfovale u trci “na 100 metara”,
u kojoj im njihov protivnik daje “55 metara fore”.
Jednostavnije
rečeno, vladajući blok bi u ovakvom razrešenju djelovao nadmoćno i superiorno,
uprkos svim teškim problemima i omrazama koji unutar njega caruju.
Rješenje 3
NDP
ili SNS mogu dati svog kandidata za člana Predsjedništva, što omogućava Savezu
da opstane, ali znači izlazak PDP-a samostalno na izbore.
Ovo
rješenje malo je relano, jer ni NDP ni SNS do sada nisu pokazivali nikakve
aspiracije za ovaj izborni nivo. Međutim, ukoliko bi do njega došlo, ukazalo bi
da većina opozicije ima principe i značilo bi kredibilan nastup na izborima.
Istovremeno bi šanse opozicionih kandidata bile podjednake onim koje bi imali
nominovani ispred stranaka vlasti. Što se tiče PDP-a ta stranka bi, u ovoj
situaciji, nestala iz političkog života, a Ivanić bi otišao u penziju kao
zadnji izdajnik.
Rješenje 4
SDS
daje kandidata i za ovaj nivo, što odmah znači da Ivanić i PDP “napuštaju”
Savez, u koji nikada nisu ni ušli.
Ovakvo
razrešenje značilo bi da SDS demonstrira da je svjestan sopstvene snage, da je
realno posjeduje, da su spremni donijeti čvrste odluke u kriznim situacijama,
što bi donijelo izuzetnu motivaciju stranačkih aktivista na terenu (posebno
ukoliko bi Mićić bio kandidat) i polučilo odličan izborni rezultat SDS-a.
Njihov
kandidat bi, bez dileme, potukao do nogu Cvijanovićevu. I to bez ikakve podrške
ostalih stranaka.
Opstanak
Saveza zavisio bi od odluke Dragana Čavića. Ukoliko bi on bio protiv ovakve
odluke, umanjio bi Tadićeve šanse na uspjeh, ali i rezultat NDP-a.
Međutim,
mala je, gotovo nikakva vjerovatnoća, da Čavić ne podrži ovakvo razrešenje,
jer bi to značilo da je odstupio od sopstvenog stave da se neće miješati u
sukob na relaciji SDS-Ivanić.
Čavić,
koji je u dosadašnjem opozicionom dogovaranju bio najkorektniji i ničim nije
uslovljavao svoje članstvo u Savezu, nije politički naivac da dozvoli sebi da mu
Ivanićev interes bude važniji od sopstvenog. I da zbog Ivanićevog interesa baci
pod noge politiku koju je demonstrirao spram Režima.
To
znači da bi NDP svakako podržao oba SDS-ova kandidata, bez obzira na činjenicu
što ne bi bili presretni zbog takvog ishoda.
Ivanić
bi, u ovakvom epilogu, prošao kao i u Rješenju 4, ukoliko bi se odlučio za
samostalan nastup.
Rješenje 5
Ovo
rješenje trenutno je samo teoretski moguće, a značilo bi da Ivanić odustane od kandidature.
Savez bi opstao, PDP bi preživio izbore, a kandidati opozicije odnijeli bi
pobjedu nad režimskim snagama.
Međutim,
Ivanićev interes mnogo je veći od opšteg, pa su šanse za ovakav rasplet ravne
čudu.
Ivanić
je već odbio ovakve ponude, iako mu je zauzvrat nuđeno niz kvalitetnih
pozicija (u slučaju da opozicija pobijedi na izborima), kako na nivou BiH (tri
prve pozicije u Savjetu ministara), tako i na nivou RS. Da je prihvatio, PDP
bi “dohvatio” pet mandata u NSRS, stranka bi stvorila relane uslove za opstanak,
a on bi pokazao da mu je opšti i stranački interes važniji od ličlnog, maker tako
i ne mislio. Međutim, on je bio iskren (bar to) i javno već mjesec dana
demonstrira da mu je jedino stalo do sopstvene koristi, a za ostalo ga briga
koliko za preklanjski snijeg.
Rješenje 6
Postoji
i varijanta da Mitrović uđe u fazu “principijelnost plus”, pa ne podrži ni Ivanićevu,
ali ni Tadićevu kandidaturu. To bi značilo formalni i suštinski nestanak Saveza,
jer se nikako ne bi Koalicija mogla prijaviti za izbore. Bio bi to težak udarac
opoziciji od kojeg bi se bilo gotovo nemoguće oporaviti.
Njen
predizborni nastup izgubio bi snagu, a razjedinjenost postala malj u rukama
SNSD&co, kojim bi oni udarali bez milosti.
U
takvom razrešenju, SDS-ova podrška Ivaniću bila bi potpuno deplasirana, jer bi
najveća opoziciona stranka stala iza osobe koja je uništila zajednički nastup
tog bloka.
Razočaranje
unutar biračkog tijela bilo bi ogromno, kao i turbulencije u strankama. Pobjeda
na izborima postala bi nemoguća misija, a Milorad Dodik bi, bez sumnje,
odlikovao Ivanića. Za zasluge koje mu je učinio.
Istini
za volju, Ivanić je već zaslužio Dodikovo odlikovanje, jer je u proteklih
mjesec dana nanio toliku štetu opoziciji, kakvu im SNSD, DNS i SP zajedno nisu upriličili
u poslednjih godinu dana.