субота, 12. јул 2014.

Opozicioni košmar: Konačan izbor između trulih kompromisa, raspada ili principijelnosti

piše: Slobodan Vasković
Danas, eventualno sutra, mora pasti konačna odluka o tome ko će biti opozicioni kandidat/kandidati za srpskog člana Predsjedništva BiH.

Osim Mladena Ivanića, kojeg je nominovao PDP, u igri su još i Mićo Mićić i Mirko Šarović, a potpuno je neizvjesno ko će od njih dobiti najširu podršku opozicionih snaga. Uopšte nije isključeno da bude iznenađenja i da se pojavi još neko novo ime.

Cijeli ovaj košmar unutar opozicionih redova izazvao je Ivanić svojim ucjenjivačkim djelovanjem i insistiranjem da on bude kandidat stranaka suprotstavljenih primarno Miloradu Dodiku i njegovom SNSD-u.

Ivanić čak nije ni potpisao pristupanje Savezu za promjene, Koaliciji koja je okupila opozicione snage. To je proizvelo kontru u vidu isključivog stava Jove Mitrovića, predsjednika SNS-a, koji sada nikako ne želi Ivanića kao kandidata, niti bilo koga drugog iz PDP-a.  

Kako su Mladen Bosić i Mitrović jedini potpisnici Koalicije i kako prema pravilima CIK-a bez dva potpisa Koaliciju nije moguće prijaviti za izbornu trku, krajnje je upitno da li će se Savez za promjene uopšte pojaviti na izborima sa svojim kandidatom.

Jednostavnije rečeno, nepunih 48 časova prije zadnjeg roka za prijavu kandidata, Savez za promjene je tek fikcija, opozicija nije ništa drugo do rogovi u vreći, ucjene i prijetnje su način “razgovora”, a unutar svih stranaka su velike turbulencije, jer su nastale podjele “za i protiv Ivanića” i “za i protiv SDS-ovih kandidata na svim nivoima”.

Postoji nekoliko razrešenja ovog opozicionog košmara i nijedno nije do kraja kvalitetno, niti može zadovoljiti sve zainteresovane strane; posebno ne primiriti unutarstranačke turbulencije, što su zahvatile sve opozicioone stranke.

Rješenje 1
Jovo Mitrović može iznenada “shvatiti” da je Ivanić dobar kandidat i pristati da potpiše Koaliciju. U toj varijanti Savez opstaje, ali kao plod trulih kompromisa, koji znače da je pobijedila ucjenjivačka politika Mladena Ivanića, te da je Mitrović, takođe ucjenama, debelo naplatio politički salto.

Ovo razrešenje pokazalo bi da je opozicija poklekla pred Ivanićem, da je poražena njegovim ucjenama, pa je realno postaviti pitanje kako misle da mogu pobijediti Dodika, ako nisu u stanju savladati sitnog ucjenjivača, koji dolazi iz raspadnute partije?


Ovo razrešenje istovremeno znači da bi nekolicina SDS-ovih knezova, koji suvereno vladaju svojim regijama, u značajnoj mjeri pacifikovali sopstveno djelovanje u izbornoj kampanji, što bi direktno uticalo na rezultat ne samo Ivanića, već i SDS-a u cjelini.

Jednostavnije rečeno, kandidat za člana Predsjedništva BiH izgubio bi, u ovoj situaciji, mnogo više glasova, nego što će ih PDP unijeti u Savez, što otvara pristojne šanse Željki Cvijanović, nominovanoj ispred SNSD&co da istrči pobjedu.

Ovo razrešenje umanjilo bi i izborni rezultat NDP-a za najmanje dva do tri poslanika, a ni Mitrovićev SNS se nema čemu nadati, jer bi pokazali potpunu neprincipijelnost.

Sve skupa značilo bi veliku glavobolju i za Ognjena Tadića, kandidata (trenutno samo SDS-a) za predsjednika RS, jer bi i njegova kampanja bila značajno okrnjena.

Najvažnije od svega je da bi opozicija podržavajući Ivanića, nakon svih bijednih postupaka koje je počinio, pokazala da im je principijelnost i svijest o potrebi promjena, na koje se pozivaju, tek uzrečica, bez ikakvog suštinskog značenja.

Sve skupa značilo bi veliki poraz opozicionih stranaka i prije početka kampanje.

Rješenje 2   
SDS može da ne predloži nikoga, Jovo Mitrović da podrži samo Ognjena Tadića, što bi omogućilo Ivaniću da bude jedini kandidat opozicije.

Ovo razrešenje pokazalo bi da Savez ne postoji i da je opozicija heterogena, bezidejna skupina, skupljena “s koca i konopca”, koja ne zna je li došla ili pošla. Takva politika jedino bi se mogla ocijeniti kao potpuno promašena i malo ko bi htio učestvovati u toj burlesci.

Ovakav rasplet značio bi veliko razočarenje među biračima; Ivanić bi sigurno izgubio izbore, kao i Tadić. Sve opozicione stranke zabilježile bi značajno slabije rezultate, a oslabljene partije Režima bi trijumfovale u trci “na 100 metara”, u kojoj im njihov protivnik daje “55 metara fore”.
Jednostavnije rečeno, vladajući blok bi u ovakvom razrešenju djelovao nadmoćno i superiorno, uprkos svim teškim problemima i omrazama koji unutar njega caruju.

Rješenje 3
NDP ili SNS mogu dati svog kandidata za člana Predsjedništva, što omogućava Savezu da opstane, ali znači izlazak PDP-a samostalno na izbore.

Ovo rješenje malo je relano, jer ni NDP ni SNS do sada nisu pokazivali nikakve aspiracije za ovaj izborni nivo. Međutim, ukoliko bi do njega došlo, ukazalo bi da većina opozicije ima principe i značilo bi kredibilan nastup na izborima. Istovremeno bi šanse opozicionih kandidata bile podjednake onim koje bi imali nominovani ispred stranaka vlasti. Što se tiče PDP-a ta stranka bi, u ovoj situaciji, nestala iz političkog života, a Ivanić bi otišao u penziju kao zadnji izdajnik.

Rješenje 4
SDS daje kandidata i za ovaj nivo, što odmah znači da Ivanić i PDP “napuštaju” Savez, u koji nikada nisu ni ušli.

Ovakvo razrešenje značilo bi da SDS demonstrira da je svjestan sopstvene snage, da je realno posjeduje, da su spremni donijeti čvrste odluke u kriznim situacijama, što bi donijelo izuzetnu motivaciju stranačkih aktivista na terenu (posebno ukoliko bi Mićić bio kandidat) i polučilo odličan izborni rezultat SDS-a.

Njihov kandidat bi, bez dileme, potukao do nogu Cvijanovićevu. I to bez ikakve podrške ostalih stranaka.

Opstanak Saveza zavisio bi od odluke Dragana Čavića. Ukoliko bi on bio protiv ovakve odluke, umanjio bi Tadićeve šanse na uspjeh, ali i rezultat NDP-a.

Međutim, mala je, gotovo nikakva vjerovatnoća, da Čavić ne podrži ovakvo razrešenje, jer bi to značilo da je odstupio od sopstvenog stave da se neće miješati u sukob na relaciji SDS-Ivanić.

Čavić, koji je u dosadašnjem opozicionom dogovaranju bio najkorektniji i ničim nije uslovljavao svoje članstvo u Savezu, nije politički naivac da dozvoli sebi da mu Ivanićev interes bude važniji od sopstvenog. I da zbog Ivanićevog interesa baci pod noge politiku koju je demonstrirao spram Režima.

To znači da bi NDP svakako podržao oba SDS-ova kandidata, bez obzira na činjenicu što ne bi bili presretni zbog takvog ishoda.

Ivanić bi, u ovakvom epilogu, prošao kao i u Rješenju 4, ukoliko bi se odlučio za samostalan nastup.    

Rješenje 5
Ovo rješenje trenutno je samo teoretski moguće, a značilo bi da Ivanić odustane od kandidature. Savez bi opstao, PDP bi preživio izbore, a kandidati opozicije odnijeli bi pobjedu nad režimskim snagama.

Međutim, Ivanićev interes mnogo je veći od opšteg, pa su šanse za ovakav rasplet ravne čudu.

Ivanić je već odbio ovakve ponude, iako mu je zauzvrat nuđeno niz kvalitetnih pozicija (u slučaju da opozicija pobijedi na izborima), kako na nivou BiH (tri prve pozicije u Savjetu ministara), tako i na nivou RS. Da je prihvatio, PDP bi “dohvatio” pet mandata u NSRS, stranka bi stvorila relane uslove za opstanak, a on bi pokazao da mu je opšti i stranački interes važniji od ličlnog, maker tako i ne mislio. Međutim, on je bio iskren (bar to) i javno već mjesec dana demonstrira da mu je jedino stalo do sopstvene koristi, a za ostalo ga briga koliko za preklanjski snijeg.    

Rješenje 6
Postoji i varijanta da Mitrović uđe u fazu “principijelnost plus”, pa ne podrži ni Ivanićevu, ali ni Tadićevu kandidaturu. To bi značilo formalni i suštinski nestanak Saveza, jer se nikako ne bi Koalicija mogla prijaviti za izbore. Bio bi to težak udarac opoziciji od kojeg bi se bilo gotovo nemoguće oporaviti.


Njen predizborni nastup izgubio bi snagu, a razjedinjenost postala malj u rukama SNSD&co, kojim bi oni udarali bez milosti.

U takvom razrešenju, SDS-ova podrška Ivaniću bila bi potpuno deplasirana, jer bi najveća opoziciona stranka stala iza osobe koja je uništila zajednički nastup tog bloka.

Razočaranje unutar biračkog tijela bilo bi ogromno, kao i turbulencije u strankama. Pobjeda na izborima postala bi nemoguća misija, a Milorad Dodik bi, bez sumnje, odlikovao Ivanića. Za zasluge koje mu je učinio.

Istini za volju, Ivanić je već zaslužio Dodikovo odlikovanje, jer je u proteklih mjesec dana nanio toliku štetu opoziciji, kakvu im SNSD, DNS i SP zajedno nisu upriličili u poslednjih godinu dana.