Piše: Slobodan Vasković
Veteran sam Crnih lista; Starter
na svakoj; Igram u svakom „neprijateljskom“ timu na svim pozicijama - od
golmana, preko centarhlafa, pa do vihornog napadača, iako mi najviše „leži“
pozicija srednjeg veznog, ili kako se to mjesto već zove u modernom fudbalu.
(Rajkula je po ovom pitanju mnogo stručniji od mene).
U proteklih osam godina bio sam
na svim emitovanim Crnim listama, koje je kreirao Režim i njegove sablasne
sluge, a nerijetko se dešavalo da sam Crna lista samo Ja i niko više. Čovjek-Crna
lista, što je, svakako, za upamtiti kao raritet.
Ni kod opozicionih snaga nisam
mnogo bolje stajao, zbog svoje loše navike da napišem ono što jeste, što
mislim, a da ne pogađam šta bi bilo kome/nekome odgovaralo da ja sastavim i
objavim kao sopstveni copy paste „stav“.
Pa sam prije dvije godine osvanuo na SDS-ovom zvaničnom lokalnom izbornom flajeru
kao Neprijatelj No2. No1 je bio Pedi Ešdaun, a No3 Milorad Dodik. Lijepo
društvo, nisam bio pretjerano nezadovoljan.
Duboko povrijeđeni mojim
insistiranjem na činjenicama, a ne na platformi „Kako smo mi pametni, ali narod
nikako da to prepozna i izglasa nas“, nekakva žgadija iz SDS-a, prišljamčena
pri vrhu stranke, odlučila je da me ponovo stavi na Crnu listu, kao nepodobnog
autora, sklonog i kritici SDS-a. Ovaj put sam No1!
Kako domišljato u ove predizborne
dane; Kako genijalno; Kako SDS-ovski-naći pojedinca na kojem ćeš se oprobati i
pokazati svoju pravovjernost, pravoslavnost, esdeestvo, opredijeljenost protiv
Režima napadom na Vaskovića.
Ne želim da imenujem tu bagru,
kako po jazbinama iz kojih su ispuzali ne bi izigravali moje žrtve (toliko je
tih žrtava mojih, da mi je već pomalo neprijatno) i na prodaji sopstvenog
kretenluka zaradili koji politički poen, ali moram naglasiti da su se ti
bezvrijedni opiljci preživljenog vremena, koje se neće više nikada vratiti, ma
koliko oni sklapali spiskove Nepodobnih, prestravili kada su saznali da ću se
pozabavit njima. A potrudio sam se da saznaju, kako bih testirao hrabrost
nadolazećeg Žirija svoje surove svakodnevnice.
Hrabrost autora Crnih lista
nestala je netragom. Jedan se čak vajkao kako on ima troje djece; Valjda mu ta činjenica
daje za pravo da bude Kreten. I to kompletan.
Isti taj je dva sata prije toga
pred pedesetak SDS-ovih aktivista na Jahorini Vaskovića svečano proglasio
Neprijateljem. Što me čini u sopstvenim očima Vitezom.
Ali, manimo se sada Vitezova i
Viteštva.
SDS nas ubjeđuje da donosi
promjene. Kakve?
Crne liste skrojene i prije nego
što su došli na vlast?!
Ako je to promjena koju donose,
onda nam se tek crno piše. Da ne može crvenije.
Ako već sada SDS-ova bižuterija
kroji Crne liste, šta će tek ukrojiti, proštepati, izbrvendlati, saštiti...
kada osvoje vlast? Ništa dobro.
Turobnost nam je svakodnevnica,
dugodnevnica i budućnost.
Ukoliko su zaista za promjene,
trebali su prvo sebe da promijene i riješe se karcinoma iz sopstvene utrobe;
Bašibozuka čija je jedina filozofija da sjednu umjesto Kalifa, a nedorasli su
da Kalifu vode donesu; Smeća koje „misli“ da je prežvakavanje režimskih stereotipa
dokaz da su misleće osobe, a ne najobičnije funjare, nedostojne i da im se ime
pomene; Bagre kojoj je ta stranka dala sve, a oni stranci ništa, ali itekako
koriste i zloupotrebljavaju taj okvir kako bi se okoristili. I othranili svoju
djecu. Za tuđu im se baš jebe.
Proglasiti Vaskovića za Neprijatelja,
za Nepodobnog, nije promjena.
Nije čak ni copy paste, jer su nedorasli da ne znaju ni prekopirati Režim.
Režim koji to čini mnogo
kvalitetno i mnogo brutalno; Režim ubija Boga u tebi toliko da si sav modar i
ispod kože koja ti je preostala.
Režim to radi sa pravim
igračima, vrijednim bitke, dostojnim borbe, a ne sa nedoraslom žgadijom koju
Vasković nabije u crnu rupu samo kad kaže „Bu“ i to ne preglasno.
Ako je SDS sa opisanim šljamom
krenuo po pobjedu, onda je to zaludniji posao od Sizifovog, pa makar Vaskovića
stvaili na en Crnih lista.
